IZVODI IZ ŠTAMPE 14-17.02.08.

Zamenik predsednika SRS Tomislav Nikolić zatražio je u četvrtak od predsednika i premijera, Borisa Tadića i Vojislava Koštunice, da zajednički organizuju veliki miting ukoliko Albanci u nedelju proglase nezavisnost Kosova… On misli da se Tadić i Koštunica neće usuditi da ne organizuju takav miting na mestu „gde može da se okupi milion ljudi“… On je rekao da će SRS, ukoliko dođe do proglašenja nezavisnosti Kosova, predložiti promenu Ustava koja će obavezati sve državne funkcionere da Kosovo vrate u sastav Srbije.
Večernje novosti, 15.02.08.

Srbija sada ne može puno toga da učini osim da uloži protest zbog proglašenja nezavisnosti Kosova i Metohije, a taj protest imao bi veću snagu ako bismo na velikim uličnim demonstracijama pokazali da smo jedinstveni. Sigurno je da se Priština i Brisel ne bi mnogo potresli zbog toga, ali ne bi im ni prijalo da im šaljemo poruku odlučnosti i sloge.
Đorđe Vukadinović, analitičar, Press, 15.02.08.

OTIMAJU NAM KOSOVO, NE SMEMO DA ĆUTIMO. USTANI SRBIJO! Milioni ljudi mora da izađu na mirne demonstracije širom Srbije! Celom svetu moramo pokazati da se Srbi NIKADA NEĆE ODREĆI KOSMETA.
Naslovna strana lista Press, 15.02.08.

U saopštenju koje su potpisali Srpski narodni pokret 1389, Udruženje građana Naši – Aranđelovac, Sveslovensko književno društvo, Društvo prijatelja manastira Đurđevi stupovi, Branioci otadžbine 1998-99, Udruženje studenata Nomokanon i Srpski sabor Dveri, građani Srbije se pozivaju na „ustanak protiv kršenja međunarodnog prava, cepanja teritorijalnog suvereniteta naše otadžbine”. Podsetimo, u odsustvu preporuka državnih organa i političkih stranaka o načinu i vidu izražavanja protesta zbog martovskog pogroma na Kosovu 2004. godine, demonstrante su tada na beogradskim ulicama „bodrili” pevačica Svetlana Ceca Ražnatović i sadašnji stanovnik „Zabele” Kristijan Golubović. Protesti su okončani sukobima sa policijom, kamenovanjem ambasada SAD i Hrvatske, paljenjem Bajrakli džamije i uništavanjem nekoliko vozila UN.
Politika, 14.02.08.

Tu i jeste deo nepravde, što će sadašnja garnitura ljudi na vlasti (koliko god pozivala na razum, uzdržanost i koliko god ukazivala na nepravdu koju nam svet čini), ostati upamćena uz ostalo, i po tome što je u njihovo vreme „oteto Kosovo“. Ali, kome seže pamet malo dalje, taj će se setiti kako su isti ovi koji sad pozivaju na demonstracije po Beogradu svoju politiku i bahatost čitavu deceniju demonstrirali na nama, a vala i po komšiluku, i time nas doveli u bezizlaz s Kosovom.
Maja Vojinović, uvodničarka, Blic, 17.02.08.

Nezavisno Kosovo je rezultat jedne brljivo-idiotske politike talentovanih autogolgetera kojima je „sveta srpska zemlja“ trebala samo kad Milan Milutinović na izborima 1997. u Drenici „dobije“ 90 posto glasova svekolikog živog i mrtvog albanskog življa u ovom leglu OVK.
Dragoljub Petrović, uvodničar, Kurir, 17.02.08.

Kamo sreće da je Beograd radio više u skladu s Rezolucijom 1244.
Joahim Riker, šef Unmika, Večernje novosti, 15.02.08.

Srbi i svi građani Kosova koji priznaju državu Srbiju su ravnopravni građani Srbije.
Vojislav Koštunica, premijer, Dnevnik, 15.02.08.

Na izborima koji su upravo završeni polovina Srba „zakletih“ u Kosovo glasala je za stranku koja je najveći krivac za gubitak Kosova… Ako nam je cilj da samo kukamo i nosimo crninu za Kosovom, onda je lako donositi odluke.
Vuk Drašković, lider SPO, Kurir, 15.02.08.

Ovih dana me prijatno iznenadio gest Hašima Tačija – premijer „privremenog“ Kosova poklonio je Slaviši Slavkoviću, Srbinu iz Lipljana, traktor vredan 8.200 evra. Slaviša je poklon primio oberučke. Tačiju je nazdravio čašom rakije. Tači je čašicu stresao jednoručke. Pretpostavljam da bi Tači aplaudirao i da mu je Slaviša s komplet familijom pokazao srednji prst. „Sad je u Prištini super“, što reče koleginica. Sumnjivo je, međutim, što se Tači odlučio baš za traktor. Toma Nikolić bi mu sigurno poklonio skuplju stvar. Makar tenk. Poslednje decenije prošlog veka Srbi su traktore manje koristili za poljoprivredne radove, a više za bežaniju. Tačijev gest tako je dobio čudnu simboliku.
Dragoljub Petrović, uvodničar, Glas javnosti, 15.02.08.

Ako smo već poslali poruku da nećemo oružjem braniti Kosovo, hajde onda da ga branimo diplomatijom. Ali, čak ni država to ne radi.
Milan Kovačević, ekonomista, Kurir, 15.02.08.

Licemerno je reći da EU treba da traži odluku SB UN za svoju misiju na Kosovu, a u isto vreme od Rusije tražiti da stavi veto i to spreči.
Zoran Ostojić, funkcioner LDP, Tanjug, 17.02.08.

SAD i zemlje EU najavile da će priznati Kosovo, ali zaboravile da o tome prethodno traže izjašnjavanje naroda na referendumu.
Kurir, 16.02.08.

Na magistralnom putu Kosovska Mitrovica – Priština na kućama i lokalima postavljene su čak i francuske zastave, što je doskora bilo nezamislivo, s obzirom na to da su se Francuzi smatrali „vekovnim prijateljima Srba“.
Politika, 17.02.08.

Kosmet neće biti nezavisan samo od Srbije, nego i od niza drugih država koje ga neće priznati.
Nebojša Radmanović, član Predsjedništva BiH, Politika, 17.02.08.

Kosovo neće biti primljeno u UN zbog protivljenja Rusije i Srbije.
Jovana Rabrenović, ekonomski novinar, Politika, 16.02.08.

Nema govora o bilo kakvom otcepljenju severnog dela Kosmeta, jer Srbi ne žive samo na severu.
Milan Ivanović, kosovski političar, Kurir, 17.02.08.

Šef Unmika Joakim Riker pozvao je službenike Civilne misije UN na Kosovu da se „uzdrže od bilo kakvog učešća u proslavi nezavisnosti u zvaničnom svojstvu“.
Danas, 15. 02. 08.

Ćeraćemo se mi još.
Marko Jakšić iz srpskog pregovaračkog tima, Kurir, 16.02.08.

Jedino Palestina ima sličnu sliku kao Kosovo. Gde će da rade milioni gladnih Albanaca na Kosovu, u čijim fabrikama. Mi ćemo biti ta ruka koja će ih hraniti, na dugu stazu. Ali, to će onda biti pod našim uslovima.
Predrag J. Marković, istoričar, Glas javnosti, 16.02.08.

Srbija ni jednim gestom ne treba da se pokaže kao bilo šta drugo sem onoga što jeste – demokratska država koja zna da argumentima brani svoj stav. U tome će joj pomoći stvarnost „nezavisnog Kosova“ – stotine hiljada izolovanih mladih ljudi bez posla i bez perspektive, njihove vođe ogrezle u kriminalu, potkupljeni strani administratori.
Vladimir Radomirović, uvodničar, Politika, 18.02.08.

Šiptari prave zalihe brašna i zejtina.
Glas javnosti, 16.02.08.

Ovdašnji političari nemaju sve vreme ovog sveta da shvate da mogu da nastave da osporavaju kosovsku nezavisnost i da se uporedo bore za evropsku perspektivu Srbije.
Boško Jakšić, komentator, Politika, 17.02.08.

Onog trenutka kada sam pobedio Miloševića smatrao sam da u Srbiji ne sme da bude pobednika i poraženih.
Vojislav Koštunica, premijer, Glas javnosti, 14.02.08.

Koštunica je pre svega morao da poruči da se poštuju svi legitimni predstavnici kosovskih Srba, a ne da dolazi do deobe između nas i Zajednice srpskih opština (na Kosovu).
Goran Bogdanović, funkcioner DS, Kurir, 16.02.08.

Ako, trenutno nepostojeća država Srbija, nije u stanju da spreči bombaške napade na tržne centre niti divljanje huligana po izložbama, a Koštunici to i ne pada na pamet, jer su momci iz „Obraza“ njegovi istomišljenici, ja ne znam šta to bilo koga ovde navodi na pomisao da se bilo šta može učiniti protiv proglašenja nezavisnosti Kosova.
Svetislav Basara, uvodničar, Danas, 14.02.08.

Kada se naglo probudi oznojen od borbe sa rečima i dijalogom, zagrli ispod jastuka skrivano međunarodno pravo pa se sa lakoćom okrene na drugu stranu jastuka i usni san o Srbiji bez granica… San počinje časom ruskog jezika. Mladi Voja sedi u prvoj klupi i crta petokraku u svojoj svesci. Boji je u lagano crveno i polako diže pogled, onaj poznati spori pogled, uzdiše, kao da zna šta će sve morati da učini ovog dana. Čas prekida Putin uzimajući mlađanog Voju i odvodeći ga u svoj kabinet na brifing darivajući mu bombone od plina opušta ga i pita ima li koji savet da mu Voja udeli jer se baš lomi oko pitanja Čečenije. Moli tada Putin Voju da ovaj uloži veto u UN jer drugačije neće moći da održi u regionu stabilnost a ni teritorijalnu celovitost. Ustaje mladi Koštunica, zabrinuto gledajući sunarodnika, sisajući plinsku bombonu i tapšući ga po leđima obećava da će učiniti sve što može diplomatskim putem… Vojislav kao predstavnik Parmenidove filozofije daje školski primer svoje apsolutnosti. Sve što je bilo nejasno učenicima sada se može videti na televiziji, pročitati u novinama i čuti ponekad na radiju. On-Premijer predstavlja ono zagonetno Jedno Biće – nedeljivo (kao Kosovo), beskrajno (kao cela Srbija) i nepokretno (kao On sam). Ne zna za suprotnosti (Opoziciju, Evropu, NATO, Savet bezbednosti) i ne poznaje kretanje i promene, početak i kraj. Jedno, savršeno po sebi, Biće (causa sui) kao božanstvo se pojavljuje u sferičnom obliku na televiziji sa čestim tekstom pored. To bi značilo da, iako je vremenski beskonačan, znači može se pojavljivati zauvek u medijima, kao fantom, on je prostorno ipak ograničen (staje na ekran dakle). U raspravama o njegovom određenju on je neodređen baš kao i Parmenid, ne zna se da li je njegova politika idealistički zasnovana ili materijalistički – da li je radikal ili demokrata?
Đorđe Štefan, novinar, Republika, februar 08.

Urednička ekipa ugašenog nedeljnika „Evropa“ najavila je da će sigurno nastaviti projekat na kojem su i do sada radili. Na konferenciji za novinare predstavljena je i naslovna strana broja koji je trebalo da izađe 14. februara na kojoj je premijer Koštunica i naslov „Politička biografija – Rišelje od Lamanče“.
Blic, 17.02.08.

Sećam se svojevremenih prognoza o tome ko će biti novi premijer. Ko je razmišljao hladnom glavom mogao je videti da ako Koštunica to jako želi, na kraju će i da dobije premijersko mesto.
Slobodan Antonić, analitičar, Politika, 14.02.08.

Sada je već sasvim izvesno da Srbija, dok je premijera Koštunice, nikada neće postati dosadna zemlja, kako nam je on sam u prvom obraćanju davne 2000. zalud obećao.
Danica Popović, ekonomista, NIN, 15.02.08.

Tadić nije dobio izbore zato što ih je vodio u plišanim rukavicama, već zato što je te rukavice u odlučujućem trenutku rešio da skine i da konačno pred koalicionim partnerima tresne šakom o sto.
Nebojša Janković, novinar, Blic, 16.02.08

U Kačulicama, gde se od njegovih investicija očekuje najveća korist, Velimir Ilić je prešao 90 odsto glasova; u Čačku, gde su se mnogi umorili čekajući da od gradonačelnikovog uspeha i njima kapne, još uvek ima 34 odsto; u Vojvodini, koju je ojadio da bi druge podmitio, nije dobacio ni do 3 odsto; ostali su između, srazmerno udaljenosti od autoputa Beograd–Požega. I to bi mu bilo to, sasvim realan domet politike koju je godinama vodio. Odricanjem od decentralizacije, i prelaskom na platformu na sredokraći između Robina Huda i Ala Kaponea, naš je Veljo izgubio mogućnost da ostvari bilo kakvu ozbiljnu i trajnu podršku. Šta smo, osim vremena, mi izgubili, odnosno koliko nas je ojadio, možda ćemo uskoro saznati – ako Dinkić, histeričan za svoje pozicije, ne bude imao kud nego da pokrene hajku na „ministarsku mafiju“? I sve zbog bazena?
Ivan Zlatić, izveštač, Republika, februar 08.

Ne može se reći da u propagandnom ratu za „Kosovo i Metohiju“, politička elita ne pokazuje i izvesne znake naivne i nepromišljene inventivnosti. Tako je nedavno Beograd bio okićen bilbordima sa slikama velikih svetskih državnika i kratkim citatima iz njihovog bogatog arsenala izjava, stavljenih u službu „odbrane Kosova“. Zanimljivo je da je reč o državnicima velikih zapadnih sila. A upravo te sile politička elita optužuje da Srbima „otimaju Kosovo“… Ova manipulacija imenima velikih svetskih državnika je, politički možda neznatan, fini pokazatelj nedoraslosti, pa i nesposobnosti srpske političke elite da se suoči sa izazovima vremena. Dok iskorišćava imena dva američka predsednika, stradala u atentatima, kao simbole demokratske orijentacije Amerike, u isti mah veći deo te elite likuje nad imenom predsednika vlade Srbije koga su ubili pripadnici elitne državne vojno-policijske jedinice, što je i u sudskom procesu dokazano. Čoveka koji je Srbiji donosio kakvu-takvu viziju demokratskog i ekonomskog razvitka povlače po blatu sitnih političkih kalkulacija, nazivajući ga kriminalcem i mafijašem, ali se pozivaju na Abrahama Linkolna i Džona Kenedija! I tužno i ružno!
Božidar Jakšić, sociolog, Republika, februar 08.

Ivica Dačić je zamerio vladajućoj koaliciji na ponašanju poslednjih dana istakavši da „nije nacionalno jedinstvo kad se oni pomire, pošto se prethodno posvađaju”.
Politika, 14.02.08.

Tri srbijanska predsednika iznenada i glatko su se dogovorila da je Prelazni politički sporazum o saradnji Srbije sa EU definitivno mrtav, a Vlada Srbije privremeno još živa.
Ruža Ćirković, novinarka, NIN, 15.02.08.

Zašto su sedam dana blamirali i brukali Srbiju u trenutku kada nas ceo svet gleda. Je l’ tako ozbiljni čuvaju Kosovo i Metohiju? Je l’ su za to izabrani? Je l’ im bilo malo što su tri meseca mrcvarili Srbiju preganjajući se oko formiranja vlade koju su sastavili samo 15 minuta pre finiša! Šta je sledeće što nam predsednici spremaju? Koja je sledeća stvar oko koje će podeliti Srbiju?
Svetomir Marjanović, uvodničar, Press, 15.02.08.

Da ne postoji spremnost da se politički kurs promeni, i odnosi sa zemljama koje se zalažu za otcepljenje Kosova i Metohije zaoštre, možda najbolje ilustruje stav da evropska budućnost Srbije nema alternativu – i da se moramo boriti i za Evropu i za Kosovo. Jedini je problem što je takvu mogućnost sama EU isključila! Drugim rečima, predsednik republike i dalje insistira na metodologiji i retorici koja nije dala, niti može dati, rezultate. Odbrana celovitosti države samim tim deluje neubedljivo i neodlučno. Taj pogubni nedostatak odlučnosti (ako se o tome radi, a ne recimo o verovanju da je Kosovo i ovako već odavno izgubljeno i da je uzvišeni zadatak ove generacije da zemlju što pre priključi postmodernističkom raju Evropske unije) podjednako daje odgovor na pitanje s početka: „Zašto ima veću cenu kada premijer kaže da Kosovo nema cenu nego kada predsednik kaže da Kosovo nema cenu?”
Miloš Jovanović, ekspert, NIN, 15.02.08.

Pošto ovde stalno traje karneval, ne bi bilo loše da je čitava vladajuća koalicija otišla u Rio.
Vladan Batić, lider DHSS, Blic, 15.02.08.

Na (najavljeni) dan jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova, u južnoj srpskoj pokrajini, u znak podrške srpskom narodu, boraviće i srpski ministri i poslanici (uz dozvolu Unmika).
Politika, 15.02.08.

Prvaci najjačih crnogorskih opozicionih partija biće u nedelju na Kosmetu… U ovom karavanu solidarnosti sa Srbima u našoj južnoj pokrajini trebalo bi da budu lider Srpske liste Andrija Mandić, predsednik Narodne stranke Predrag Popović, vođa Stranke srpskih radikala Duško Sekulić i verovatno prvi čovek Socijalističke narodne partije Srđan Milić.
Večernje novosti, 15.02.08.

Možemo se složiti da je ova tragična faza u rešavanju kosmetskog problema posledica i naopake srpske politike u prošlosti, ali ne treba zaboraviti ulogu Slovenije koja je više od sedam decenija bila deo iste priče, u istoj državi. Stoga je Kacin (Jelko) toliko nepristrastan i optimalan izveštač EU za Srbiju koliko i bivši muž koji bi da raspolaže ženinim delom imovine posle žestoke brakorazvodne parnice. Na stranu to što je dobar deo slovenačkih političara, koji danas dele osione savete Srbiji, do grla umešan u trgovinu smrću na Balkanu i u podsticanje separatizma na Kosovu.
Svetlana Vasović-Mekina, dopisnica, Politika, 14.02.08.

Od ove školske godine đaci sedmih, osmih i devetih razreda u Sloveniji mogu da se odluče za učenje srpskog jezika kao drugog izbornog predmeta. To je, prilikom nedavne posete Ljubljani, pozdravio i srpski šef diplomatije Vuk Jeremić.
Večernje novosti, 16.02.08.

Formalno gledano, podmetanje požara u Rimu, punom paganskih hramova i podmetanje eksploziva pred „Merkatorom“, novim paganskim hramom u Novom Beogradu, nema suštinsku vezu. Suštinsku vezu obezbeđuje javna proklamacija krivice šačice hrišćana (iz „Obraza“).
Miroslav Toholj, uvodničar, Glas javnosti, 16.02.08.

Slovenci misle da Srbi obožavaju njihovu robu.
Svetlana Vasović-Mekina, dopisnica, Politika, 15.02.08.

Ua, janezi (nije pravopisna greška, opaska T. K.)
Kurir, 15.02.08.

Mi smo Americi dali Teslu, a ona nama ovako vraća. Nadam se samo da su ovo poslednji potezi koje oni vuku.
Emir Kusturica, režiser, Kurir, 14.02.08.

Mi godišnje trošimo 50 miliona dolara na programe pomoći Srbiji. Takođe, znamo da je US Steel najveći izvoznik u ovoj zemlji.
Kameron Manter, ambasador SAD u Beogradu, Vreme, 14.02.08.

Od tri najverovatnija predsednička kandidata nijedan neće podržati Srbe… Barak Husein Obama, kao što mu i ime govori, verovatno će podržati pripadnike religije koju sledi i njegov otac.
Tomas Fleming, politikolog, Press, 17.02.08.

Ruski predsednik Vladimir Putin diplomatskim putem je, kako saznajemo, poručio liderima zemalja EU da će svi oni koji priznaju Kosovo imati velikih problema s njegovom zemljom.
Press, 14.02.08.

Ruski ambasador u Madridu pozvan je u špansko ministarstvo spoljnih poslova povodom izjave Vladimira Putina da postoji paralela između nezavisnosti Kosova i separatističkih težnji u Baskiji i Kataloniji.
Beta, 16.02.08.

Gruzija je uručila ruskom ambasadoru u Tbilisiju notu sa zvaničnim protestom zbog saopštenja MIP-a Rusije u kojem se ističe da bi eventualno proglašenje i priznavanje KiM imalo destruktivne posledice i da će morati biti uzeto u obzir u vezi sa Abhazijom i Južnom Osetijom, autonomijama otcepljenim od Gruzije.
Tanjug, 17.02.08.

Prema poslednjim istraživanjima, u Rusiji čak 84 odsto građana snažno podržava politiku predsednika Putina i vlade u vezi s Kosovom i Srbijom.
Nenad Popović, funkcioner DSS, Press, 14.02.08.

Biti Srbin u Moskvi je izuzetno prijatno! Srela sam, na primer Ruskinju u Sirogojno džemperu ili Rusa u simpatičnoj majici sa likovima nama dragih heroja koje progone vampirice iz NVO i antihristov Haški sud.
Radmila Vojinović, spisateljica, Glas javnosti, 16.02.08.

Ovo nije priča o jednoj izložbi, već razmišljanje o srpskoj inteligenciji danas. Jedno je biti u principu protiv bilo kakvih zabrana kad su u pitanju kulturne manifestacije, a drugo je imati sluha za elementarnu političku pristojnost s obzirom na trenutak u kojem se Srbija nalazi. Možda je naivno tražiti od nekih nevladinih organizacija da imaju sluha za političku korektnost, tek najava ponavljanja izložbe na kojoj je lik Adema Jašarija prikazan kao neka vrsta moderne pop ikone izazvaće sigurno i nove reakcije… Možda je skleroza zaista bolja nego „Obraz”? U tom kontekstu, aktivnosti „Obraza” i nisu slučajne. Oni nemaju kuda da odstupe, jer u društvu počinje otvorena borba u kojoj su pozicije određene sa gotovo matematičkom preciznošću: „za Evropu”, ili „protiv Evrope”. I to se imputira kao razvođe. Kosmet zvanično nije razvođe.
Miroslav Lazanski, vojni komentator, Politika, 15.02.08.

Prema rečima Olivera Ivanovića (lider Srpske liste), Srbi južno od Ibra zabrinuti su zbog fizičke nebezbednosti, ali naročito zbog glasina „da se na severu Kosova konstituišu nekakvi organi, što Srbi na centralnom delu doživljavaju kao otvorenu secesiju i ostavljanje njih koji žive u enklavama u vrlo teškim uslovima“.
FoNet, 14.02.08.

Najopštiji princip po kome će se suditi o kvalitetu Akcionog plana sadržan je u iskazu da plan ne treba da služi Beogradu, već Srbima na Kosovu i Metohiji. Istorija raspada Jugoslavije naučila nas je da je Beograd umeo da bude ciničan prema Srbima preko čijih leđa se raskusurivao s drugima i da je o tim ljudima bilo više brige u govorima i agitacijama, nego što je bilo brige na terenu i da su lako ostavljani na cedilu kad je postajalo gusto.
Dragoljub Žarković, komentator, Politika, 15.02.08.

Srbija bez dahtanja prima ratne i mirnodopske izbeglice iz zemalja koje su nekad bile srpske.
Nebojša Jevrić, uvodničar, Kurir, 15.02.08.

Zar su Srbi jedini narod na svetu koji ne može nigde da bude manjina, već svuda treba da su državotvorni?
Škeljzen Malići, analitičar, Blic, 17.02.08.

Opšta atmosfera ondašnjeg društva, adrenalizovanog nacionalističkom retorikom, bejaše takva da su se glasovi otpora čuli kao ekstravangantni povici demokratskih sladokusaca, a ne vapaj onih koji su svesni šta će se dogoditi. Pevalo se u pustinji, pesnički rečeno. Onda su počeli ratovi. Antiratni angažman označavan je kao „apstraktni pacifizam“ (nasuprot, valjda, konkretnom klanju).
Gorčin Stojanović, uvodničar, Blic, 15.02.08.

Udruženja ratnih veterana zahtevaju da svi učesnici ratova devedesetih dobiju pravo na 1.000 evra besplatnih akcija javnih preduzeća kao priznanje za učešće u odbrani naroda i zemlje.
Kurir, 17.02.08.

Sunce u Ribama bi ljude trebalo da privuče u crkve, ali i da na površinu izbaci neke nečasne radnje ljudi u toj instituciji koji više vole svetovnu od duhovne vlasti.
Iz horoskopa Srbije, Press, 17.02.08.

Mene sad optužuju kao da ja tražim da Srbija ratuje. Ne. Rat izaziva i traži onaj koji napada, a ne onaj ko se brani.
Artemije, episkop SPC, NIN, 15.02.08.

Ako se oslanjamo na ministarstva sile i mislimo da je to garancija za modernu državu, onda sigurno nismo pročitali reči Napoleonovog savetnika Talijerana koji mu je rekao da se uz pomoć bajoneta sve može uraditi, jedino se na njima ne može sedeti.
Jovan Komšić, sociolog, Danas, 16-17.02.08.

Secesijom Kosova ne smanjuje se samo Srbija već i Evropa.
Zorica Tomić, kulturološkinja, Blic, 16.02.08.

Devet godina posle, Srbija je stavom u vezi sa Kosmetom oduzela evropskoj eliti objekat sopstvene arogantne superiornosti dajući primer dostojanstva koje protivreči frivolnom sluganstvu. Miroslav Lazanski, vojni komentator, Politika, 16.02.08. Evropa se raduje našim suzama. Pesme naše ne voli, ali suze naše joj prijaju. Pesnik Branko Miljković reče: „Ko ne sluša pesmu, slušaće oluju”. A naše molitve čuje Onaj koji sve čuje i koji će ih i uslišiti, ali tek onda kada svi budemo govorili istu molitvu.
Dobrica Erić, pesnik, Politika, 15.02.08.

Na kapitalnom i finansijskom računu (Srbije za 2007.), najvažniji je pad stranih direktnih investicija, koje su prepolovljene u odnosu na 2006. (oko 1,6 milijardi evra u 2007, a oko 3,3 milijardi u prethodnoj godini).
Vladimir Gligorov, ekonomista, Blic, 15.02.08.

Veliki ljudi se rađaju na velike praznike.
Tomislav Nikolić, radikal rođen na Sretenje, Kurir, 16.02.08.

„Mislim da će Srbi vremenom prestati da budu ozlojeđeni, da će prestati da gledaju u retrovizor i početi da gledaju u vetrobransko staklo”, kaže Vizner (Frenk, član Kontakt grupe) i dodaje da su se Rusi „preigrali”.
Politika, 14.02.08.

U filmu „Kraljevina Srbija“ se Slobodan Vuksanović, visoki funkcioner DSS-a i bivši ministar prosvete i sporta, pojavljuje u ulozi ađutanta kralja Milana. Zanimljivo je da je upravo Vuksanović za vreme svog ministarskog mandata obezbedio sredstva za ovo kapitalno delo, ali to mu, kako kaže za Press, nije obezbedilo ulogu. „Glavni razlog zbog koga sam prihvatio da glumim u filmu jeste obrazovni“, kaže Vuksanović.
Press, 14.02.08.

Od visokog funkcionera DSS-a (Miloš Aligrudić) očekuje se posedovanje izvesnog glumačkog talenta, bar ako je suditi po genetici, odnosno činjenici da je njegov otac Slobodan bio jedan od najboljih srpskih glumaca. Može se pretpostaviti i da mu će mu rola radnika MUP „leći“, budući da je Aligrudić stariji ostao upamćen upravo po mnogobrojniom glumačkim bravurama baš u ulogama raznih inspektora, saradnika narodne ili okupatorske vlasti, i sličnih, u narodu nepopularnih likova. Režiser Nebojša Radosavljević izjavio je da se Aligrudić mlađi pokazao kao dostojan očev naslednik.
Večernje novosti, 14.02.08.

Peščanik.net, 17.02.2008.