Ponavljanje nekih elementarnih istina je, naravno, dosadno, pa i više od toga: to je sugurno uzaludan posao. Ipak, nema druge, te istine se moraju ponavljati, a rizik preuzima na sebe onaj koji se time bavi. Na vrednost te borbe i tih rizika ukazivao je sam Hegel.

Zna se već vekovima da klerikalizacija nanosi ogromnu štetu društvu, ali se manje zna, ili se to neće reći, da klerikalizacija nanosi još veću štetu Crkvi.

Zna se to svuda, ali kod nas ne. I tek kada stvar “pukne”, mi se načisto zbunimo. Zna se i to šta je poštovanje zakona, a šta je lažna dogma političkog legalizma. Mogao bi ovo biti

mali traktat o političkoj filozofiji palanačkog doktora Koštunice – ali ne, ovo će biti esej ili zapis o onome što nam se događa u Crkvi.

Istini za volju, pomenuti doktor će biti zapamćen po tome što je svojim političkim forsiranjem klerikalizacije samu SPC uvalio u grdne nevolje. Jer on je bio “vlastan” – sam Bog zna odakle mu ova reč. Puklo je, a on negde tihuje, ko zna gde i ko zna s kim. A to što smo sve vreme njegove vladavine govorili vezano je nečijem mačku za rep.

Vesti, tužne i ružne, iz Visokih Dečana, pokazuju da ubiremo gorke plodove klerikalizacije.

Pod kupolama Dečana, čiji mir čuvaju svete seni kralja-mučenika Stevana Dečanskog, koga je oslepeo otac u borbi za vlast – desila se tuča među bratijom. Mediji javljaju i o težim telesnim povredama. Nije šala, jer Nečastivi je tu zabavu davno uveo. Ako ćemo pravo, nije to prvi put u istoriji Crkve – ono o sv. Nikoli svi znaju. A godine 431. i 449. sazvan je vaseljenski sabor u gradu paganske boginje Artemide da utvrdi dogmu o Mariji koja je “teotokos” – Boga je rodila, a ostala i nakon toga devica. Podelili su se oci i sačuvana su dokumenta koja govore da je otac Dioskur tukao oca Flavijana, koji je bio protivnik te dogme, pesnicama i nogom u stomak i da je sabesednik sa plenuma podlegao ranama.

Smenio je vladika Artemije svoga vikara vladiku sa temelja drevne Ulpijane, i još i oca Savu Janjića – oni se pak ne predaju i došlo je do pobune. Kanonski legalisti – ortaci V. Koštunice – muče muku kako da to objasne. Sastao se i Sinod u Beogradu, stao je na stranu smenjenih. Uz ostalo, iz Beograda, iz SPC padaju teške optuzbe. Biznis i profit, buka i bes u SPC, sve u stilu – čije su naše pare. Izbilo je na površinu ono što se očekivalo. Sprega moćnika iz bivše Vlade i delova episkopata bila je ozbiljna – pominju se enormne cifre.

Kako će Sinod to rešiti, nikom živom jasno nije: u sadašnjem Sinodu, na čijem čelu stoji mitropolit Amfilohije, dvojici članova crkvene vlade istekao je mandat, a Sabor nije izabrao druge. Burno je bilo i na Saboru i znalo se da će nam se ovo dogoditi. Svi govore ili sa strahom ili tako da ništa ne kažu – loše pođe onaj ko se usudi da šiči na sveca.

Problem zapravo uopšte nije crkveni, vec bukvalno politički.

Podelio je preosvećeni Artemije medijima svoje saopštenje u martu 2008. u kojem zahteva da se SPC u celini svrsta uz DSS i SRS i da B. Tadić i njegova opcija “budu stavljeni daleko od pozicija vlasti”. Oni su, iz dana u dan poručuje Artemije, izdajnici.

Pozvao je preosvećeni još u februaru 2008. ruske dobrovoljce na Kosovo. Toj se politici javno usprotivio episkop Teodosije sa jasnim naglaskom: naša SPC nije tako moćna da određuje status Kosova, niti će ona biti strana u sporu. To je posao države, a SPC treba da ostane na Kosovu i da “sarađuje sa postojećim vlastima”, jer tako je vekovima bilo.

To je prava pozadina ovog sukoba, koja nije kanonska, već se svodi na pitanje o tome kako sačuvati svetinje na Kosovu i kako pomoći Srbima koji tamo žive. Videćemo kako će se sukob razrešiti, ali ono što smo videli govori da je bačena ljaga na SPC i na državu, kojoj na svetskom medijskom nebu ne cvetaju same ruže.

Ostalo je ružna i tužna priča o našim palanačkim naravima.

 
Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 27.08.2008. 


The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)