Dhammapada („Put ispravnosti“, od dhamma – učenje [Budino], istina, pravednost, ispravnost i pada – stopalo, staza, put) jedan je od najznačajnih i, svakako, najpopularnijih spisa iz budističke religijske književnosti. Ono što je Bhagavad-gita za hinduizam, to je Dhammapada za budizam. Prema tradiciji, reči zabeležene u tom tekstu vode poreklo od samog Gautame Bude (563-483. pre n.e.?), mada se to nikako ne može s izvesnošću potvrditi ili, pak, sasvim negirati.

Popularnost i značaj ovoga dela jasnije se, možda, sagledava u činjenici što se u Dhammapadi na jezgrovit i jednostavan način izlažu osnovni elementi Budinog učenja sačuvani u kanonskoj književnosti na pali jeziku, „jeziku tekstova“. Taj budistički kanon čine ukupno tri literarne celine, tri „košare“ (Ti-pitake).

U jednoj od tih košara (Sutta-pitaka), koja sadrži glavne Budine besede i učenja, nalazi se „kratka zbirka“ (Kuddaka-nikâya) u kojoj je sačuvana i Dhammapada, neveliko poetsko-filozofsko delo od 423 strofe sabrane u 26 poglavlja. Oko polovine tih stihova, koji čine temelj budističkog ethosa, nalazi se i u drugim zbirkama i tekstovima pali kanona, dok su klasične verzije istog dela docnije sačuvane i na sanskritu (Dharmapada) i kineskom jeziku.

Najstariji i najpoznatiji komentar Dhammapade na paliju napisao je, prema budističkim izvorima, Buddhaghoša, verovatno u prvoj polovini petog veka. Ovaj komentator je, u svrhe tumačenja, uz gotovo svaki stih navodio i poneku parabolu. Bar neke od tih parabola mogao je, u razgovoru sa svojim učenicima, da koristi i Buda Šakjamuni, ali bez obzira na to, datum nastanka Puta ispravnosti teško je s pouzdanjem utvrditi.

Milan Vukomanović

Dhammapada: Poglavlja I-X

Dhammapada: Poglavlja XXI-XVI

S druge strane života

 
146 Čemu smeh, otkuda radost

kada čitav svet bukti?

U dubokoj tami nećeš li

potražiti svetlo?

147 Upoznaj telo svoje!

Lutka ukrašena, s prikačenim udovima

i u otvorenim ranama,

izmišljotinama sklona

i oduvek nepostojana.

148 Propada telo tvoje!

Izmoždeno telo, leglo bolesti,

i nepostojani život,

što ga smrt satire.

149 Gledaj ove požutele kosti

nalik na raspukle tikve

rasute s jeseni!

Ko još može da im se raduje?

150 Ovo telo je kuća od kostiju,

kostiju slepljenih mesom i krvlju.

Oholost i prezir prebivaju u toj kući

kao i starost i strašna smrt.

151 Sjajne kraljevske kočije odsluže svoj vek,

a telo se istroši i ostari; ali

dobro koje je unutra nikad ne stari.

Primaju ga oni koji se vrlini uče.

152 Neznalica odraste poput vola

– mišići mu se razviju,

ali se pamet ne uveća.

153 Kroz mnoge sam preporode do sada prošao

ne bih li tvorca ovoga sveta našao.

Mučna je, odista, trajnost preporađanja.

154 Ali sada te vidim, graditelju!

Nećeš me više kućiti!

Vrata svih poroka su provaljena,

porušeni zidovi neznanja.

Žudnja je odavno iščezla.

Smrtni je um stigao

do kraja svojih stremljenja

– besmrtne Nirvane![1]

155 Čiji život u mudrosti ne beše skladan,

ko još tada stekao nije pravo

životno blago, taj k’o oronula ptičurina

nadleće baru u kojoj odavno ribe nema.

156 Čiji život u mladosti ne beše skladan,

ko još tada stekao nije pravo

životno blago, taj k’o odbačene strele

žali promašene ciljeve.

 
izvornik: The Dhammapada, The Path of Perfection Translated from the Pali by Juan Mascaró, Penguin Books, 1980.

Dhammapada, Put ispravnosti

Prevod na srpski Milan Vukomanović

Peščanik.net, 27.08.2009.

O samome sebi

 
157 Neka se čuva onaj ko

samoga sebe odviše ceni!

Taj treba da bar jedan

od tri dela noći

provede u bdenju.

158 Najpre učvrsti samoga sebe

u ispravnom vladanju,

pa tek onda poučavaj druge.

Tako izbegavaš uzaludan trud.

159 Ko najpre samoga sebe dobro izuči

u onome što druge poučava,

taj je, tek, pravi učitelj.

Samim je sobom najteže ovladati.

160 Svako je sam svoj vodič.

Zar bi iko drugi to mogao da bude?

Ko je sam svoj učitelj,

taj, tek, ima pravu pomoć i pouku.

161 Svako zlodelo koje nerazumnik počini,

prouzroči ili sprovede,

satire najpre njega samoga

kao što veći kamen

lako smrvi manjega.

162 Zlo koje se u čoveku razvija

je k’o puzavica što prione uz stablo sāla; a neoprezni sami sebi čine ono što bi im neprijatelji samo poželeli.

163 Lako je činiti ono što je krivo,

ono čime i sebi i drugima

štetu nanosimo. Najteže je, pak,

izvršiti ono što je dobro i ispravno.

164 Nerazumnik koji zbog svojih pogrešnih ubeđenja

prekoreva pouku blaženih duhom i

oplemenjenih istinom,

sam sebe satire kao što to i trska

bambusa čini kada donese plod.

165 Svako je sam izvršitelj zlodela

zbog kojih docnije pati. Svako se sam od zla suzdržava

i samoga sebe pročišćava.

Čistota i prljavština

dolaze od nas samih.

Niko nikad drugog ne pròčisti.

166 Ne zanemaruj vlastitu dužnost,

dobrobit vlastite duše

u korist tuđe, ma kako ova

uzvišena bila. Kada svoju

dužnost shvatiš kako treba,

prioni uz zadatak.

Uzdigni se i motri

 
167 Ne vodi ponizan život!

Ne sledi loše primere!

Ne srljaj u propast!

168 Uzdigni se i motri!

Pravim putem hodi.

Sretan je i na ovom svetu

i na drugome onaj

ko sledi pravi put.

170 Ko ovaj svet shvati kao mehurić pene,

opsenu svojih čula, ne preti mu

opasnost od Smrti što ga čeka.

171 Pogledaj ovaj svet koji je nalik na raskošnu kraljevsku kočiju

u kojoj prebivaju lude.

Mudrima tu nije mesto.

172 Ko je u mladosti nerazuman bio,

pa je kasnije do mudrosti došao,

taj je nalik na mesečinu

što se probila kroz oblake.

174 Svet je ovaj obavijen tamom,

malo ih je koji svetlost vide.

Kao što je malo ptica koje

mogu zauvek napustiti gnezdo,

tako je i malo duša koje

bivaju oslobođene.

175 Kao što labudovi umeju da slede

sunčev trag u zraku, tako se

i smeli, što su zlo savladali,

uzdižu visoko iznad sveta.

176 Nema zla koje ne može

izvršiti zlikovac koji se

o Učenje Plemenitih ogrešuje

i prezire uzvišeni život.

177 Bednici nikad ne dospevaju do nebesa,

baš kao što ni nerazumni

ne bivaju nikad oslobođeni.

Plemeniti, pak, nalaze sreću

u svojoj velikodušnosti,

stupajući tako u jedan viši svet.

178 Vrednija je od najveće moći,

na zemlji i na nebesima,

radost onoga koji je rekom života

zaplovio prema Nirvani.

 
izvornik: The Dhammapada, The Path of Perfection Translated from the Pali by Juan Mascaró, Penguin Books, 1980.

Dhammapada, Put ispravnosti

Prevod na srpski Milan Vukomanović

Peščanik.net, 27.08.2009.

Buda

 
179 Na koju se zemaljsku stazu mogao namamiti Budni koji,

prošavši kroz sva zbivanja,

kroči neznanim stazama beskonačnosti?

Onaj koji budan jeste

i koga niko savladati ne može,

onaj čija se pobeda nikad

ne može pretvoriti u poraz.

180 Koji bi zemaljski puteljak

mogao zavarati Budnoga koji,

prošavši kroz sva zbivanja,

kroči neznanim stazama beskonačnosti?

– onoga koji je zauvek probuđen,

kome zamke opasnih požuda

nauditi ne mogu.

181 Čak bi i bogovi voleli da budu

poput Plemenitih koji

neprestano bdiju i motre,

koji su utihnuli u svojoj

zadubljenosti pa, spokojni i blaženi,

nalaze sreću u odricanju.

182 Velika je stvar roditi se kao čovek.

A čovekov život je borba neprestana.

Ne čuje se često ni učenje o Istini.

A retko se, odista, rađaju Plemeniti.

183 Ne čini zlo, već dobro čini.

Pročisti svoj um.

Ovo je učenje Budnog.

184 Uzdržavanje je najveća žrtva.

Nirvana je najviše dobro.

Ovo kažu oni koji su budni.

Ko drugome bol zadaje,

ne može postati isposnik.

Ko vređa drugoga,

ne može postati prosjak.

185 Ne povrediti ni rečju ni delom.

Ovladati mislima, umereno jesti,

živeti usamljeno, postići sabranost.

Ovo je učenje Budnog.

186 Pošto ni kiša zlatnika ne bi

zadovoljila beskrajnu požudu,

187 a kraj svih užitaka je bol,

kako bi onda mudraca zadovoljiti mogla,

čak i božanska uživanja?

Kada požude nestane, dolazi radost.

Ovo spoznaje Budin sledbenik.

188 U strahu ne traži utočište

ni na planini, ni u šumi,

ni pod drvećem ni pred oltarom.

189 Jer od patnje utočišta naći nećeš.

190 A oni koji traže utočište u Istini,

oni koje Buda poučava, otkrivaju četiri plemenite istine:

191 Istinu o patnji, o poreklu patnje,

o okončanju patnje, o osmorostrukom putu

koji vodi okončanju patnje.

192 Ovo je jedino sigurno utočište.

Ko mu se potpuno prikloni,

oslobođen je od patnje.

193 Ne nalaze se i ne rađaju svugde

Plemeniti jasnoga pogleda.

Sretni li su oni kod kojih se takav rodi!

194 Sretno je rođenje Plemenitog,

sretno je njegovo učenje.

Sretni su sledbenici njegovi,

sretan je njegov život.

195 Ko još može naći granica

196 Budi i njegovim učenicima,

onima koji su zlo ostavili za sobom

i prešli preko reke što nosi patnju,

onima koji su, oslobodivši se od svih zebnji,

dostigli konačno utrnuće.

Radost

 
197 Žívimo u radosti, vòlimo

među onima koji mrze!

Među onima koji mrze,

žívimo u ljubavi.

198 Žívimo u radosti, časni

među bednicima!

Među onima koji su bedni,

žívimo časno.

199 Žívimo u radosti, u miru

među ratnicima!

Među onima koji ratuju,

žívimo u miru.

200 Žívimo u radosti, ništa

ne posedujući!

Poput duhova svetlosti,

žívimo u radosti.

201 Pobeda povlači mržnju,

jer ko je pobeđen,

taj je i nesrećan.

Sretan je onaj ko ne trpi

ni zbog svoje pobede, ni zbog poraza.

202 Nema veće vatre od požude.

Mržnja je najveće zlo.

Nema veće boli od nesloge.

Nirvana je najveća radost.

203 Požuda i strast boljke su najveće.

Nesloga je tuga najveća.

kada ovo dobro shvatiš,

uvidećeš da je Nirvana

najveća radost.

204 Zdravlje je najveće imanje,

Zadovoljstvo je najveće blago.[2]

Uverenje je najbolji prijatelj.

Nirvana je najveća radost.

205 Ko upozna tišinu u samoći

i pronađe zadovoljstvo u miru,

taj je, oslobođen od svih strahova i grehova, sreću

našao u Velikom Učenju.

206 Lepo je videti dobra i plemenita čoveka,

još lepše je biti s njim. Ko

nikad ne vide nerazumnika,

taj je sretan do kraja svoga veka.

207 Ko se s nerazumnikom druži,

taj mnogo greši, jer to je

kao da je s dušmaninom.

Pored mudra čoveka je, pak,

k’o pored dragog roda.

208 Upoznaš li čoveka učenog, odanog i plemenitog,

usmerenog ka unutarnjoj svetlosti,

pridruži mu se! Čak i mesec sledi zvezdani trag.

 
izvornik: The Dhammapada, The Path of Perfection Translated from the Pali by Juan Mascaró, Penguin Books, 1980.

Dhammapada, Put ispravnosti

Prevod na srpski Milan Vukomanović

Peščanik.net, 27.08.2009.

Prolazna zadovoljstva

 
209 Ko ne čini ono što bi trebalo da čini

već se, zanemarujući svoju pravu svrhu,

zadovoljava prolaznim užicima,

taj će jednoga dana zavideti

dubokoumnom čoveku.

210 Ne budi podložan užicima,

jer oni donose samo bol;

propatićeš i s njima i bez njih.

211 Ne vezuj se stoga za prolazne užitke

već prevladaj sva zadovoljstva

i sve boli.

212 Iz užitka proizlazi patnja,

zadovoljstvo rađa strah.

Ko zadovoljstvima podložan nije,

ne tište ga ni patnja ni strah.

213 Strast rađa patnju,

iz strasti proizlazi strah.

Ko rob strasti nije,

ne tište ga ni patnja ni strah.

214 Osetljivost rađa patnju,

iz osetljivosti proizlazi strah.

Ko osetljiv nije,

ne tište ga ni patnja ni strah.

215 Žudnja rađa patnju,

iz žudnje proizlazi strah.

Ko požudan nije,

ne tište ga ni patnja ni strah.

216 Težnja rađa patnju,

iz težnje proizlazi strah.

Ko ničemu ne teži,

ne tište ga ni patnja ni strah.

217 Svi se dive onome ko

Put Ispravnosti sledi,

onome čije su reči istinite,

a dela uzorna.

218 Ko stremi beskrajnoj Nirvani,

ko rob prolaznih užitaka nije

toga zovu uddham-soto,

“onaj koji uzvodno plovi”,

jer on tako prekida sve spone

koje ga za prolazni vezuju život.

 
izvornik: The Dhammapada, The Path of Perfection Translated from the Pali by Juan Mascaró, Penguin Books, 1980.

Dhammapada, Put ispravnosti

Prevod na srpski Milan Vukomanović

Peščanik.net, 27.08.2009.

Savladaj srdžbu!

 
221 Savladaj srdžbu, ne odaj se taštini!

Patnja ne dotiče onoga

koji ništa nema, onoga koga

ništa ne vezuje.

222 Dobro upravlja strastima onaj

ko to čini poput kočijaša

što ume da umiri konje.

Ostali samo pridržavaju uzde.

223 Gnev prevladaj smirenošću,

zlo dobrotom,

podlost plemenitošću,

a laž istinom.

224 Istinu govori, srdžbu ne prosipaj,

daj onome kome treba.

Ovo su već tri koraka ka bogovima.

225 Mudri, koji ne škode nikome i koji

umeju da vladaju sami sobom,

na putu su ka besmrtnoj Nirvani,

a tamo patnja prestaje.

226 Ko je neprekidno pozoran,

ko sebe proverava dan i noć

i ko večnom utrnuću stremi,

toga sve strasti napuštaju.

227 Atula, počuj ovu izreku staru

“Kriv je onaj ko ćuti,

kriv je onaj ko mnogo govori,

a kriv je i onaj ko malo govori.”

Niko na ovom svetu ne može izbeći krivicu.

228 Nit’ je bilo, nit’ će biti,

niti postoji neko koga su

ljudi oduvek grdili

ili oduvek slavili.

229 Ali ko bi se usudio da ukalja onoga

koga mudri godinama slave,

230 čiji je život ispunjen vrlinom i mudrošću,

a lik svetao i čist poput zlatnoga

praha iz korita reke Đambu?

I tvorac Brahma slavi takvog čoveka!

231 Srditi se nemoj, već pripazi

na svoje telo i ispravno postupaj s njim.

232 Srditi se nemoj, već pripazi na svoje reči

i oprezno postupaj s njima!

233 Srditi se nemoj, već pripazi ne svoj um

i ispravno usmeri misao!

234 Postoje oprezni i mudri ljudi

koji usklađuju svoje reči i misli.

Oni savršeno vladaju sobom.

 
izvornik: The Dhammapada, The Path of Perfection Translated from the Pali by Juan Mascaró, Penguin Books, 1980.

Dhammapada, Put ispravnosti

Prevod na srpski Milan Vukomanović

Peščanik.net, 27.08.2009.

Podsticanje napora

 
235 Žuto lišće prekrilo je

drvo tvoga života.

Spremni su glasnici smrti.

Dalek put te čeka,

je li vreme da kreneš?

236 Postani otok sam za sebe.

Podstakni napor i mudar budi.

Pošto otreseš nečisti talog

bolnih požuda sa sebe,

dosegni uzvišeno tlo Plemenitih.

237 Život ti se bliži kraju.

Ideš u susret Smrti.

Nema stanice na tvome putu,

a ni vremena za spremanje.

238 Postani zato otok sam za sebe.

Podstakni napor i mudar budi.

Pošto otreseš nečisti talog

bolnih požuda sa sebe,

prekinućeš lanac rađanja-i-smrti.

239 Malo po malo, korak po korak,

mudrac sebe pročišćava

k’o filigran srebro.

240 Zlo nagriza čoveka

k’o rđa gvožđe.

241 Glupo ponavljanje

osiromašuje svete izreke,

a neodržavanje je propast za kuću.

Đinđuve prikrivaju pravu lepotu,

a nepažnja je kobna za posmatrača.

242 Nevernost je ženska boljka,

škrtost je mana za dobrotvora.

A zlo je veliki porok

i na ovome i na drugome svetu.

243 Al’ najgrdnija od svih boljki

svakako jeste neznanje.

Oslobodi se od ove mane, o, čoveče,

očisti sebe od najvećeg poroka!

244 Život izgleda lak onima koji su drski,

a samouvereni;

vešti, a lukavi;

obesni, a sebični;

nečisti, a nadmeni.

245 Al’ težak je život onima što

utihnuli savršenstvu streme,

što obesni i nadmeni nisu

već, pročišćeni, ka svetlosti kroče.

246 Ko život oduzima i podmeće laži,

247 ko grabi ono što mu dato nije,

preljubu vrši i odaje se piću,

taj sam potkopava korene svoga života.

248 Upamti stoga, čoveče, da

raskalašnost zlu vodi,

a greh i požuda – patnji.

249 Ljudi darove predaju bilo iz ličnog

zadovoljstva, bilo zbog svoje plemenitosti.

Al’ kako zadubljenje postići može

onaj ko samo na darove misli?!

250 A onaj ko je posekao korene pakosti,

taj može i danju i noću ostvariti

najvišu sabranost.

251 Nema ognja vrućeg od žudnje,

ni okova jačih od mržnje.

Nema magle od zablude gušće,

ni bujice od pohlepe grđe.

252 Lakše se vide tuđe no sopstvene greške.

I dok tuđe prikazuješ k’o nevolje ljute,

svoje prikrivaš k’o kockar adute!

253 Ko uvek samo tuđe greške ispravlja,

svoje ne stigne ni da primeti.

254 Nema staza ka nebu, isposnik

pronalazi unutrašnji put.

I dok druge užici odvaraćaju sa puta,

tatha-gatho[3] već stiže tamo

gde vreme prestaje.

255 Nema staza ka nebu, isposnik

pronalazi unutrašnji put.

Sve stvari su prolazne,

samo su Učitelji večni.

 
izvornik: The Dhammapada, The Path of Perfection Translated from the Pali by Juan Mascaró, Penguin Books, 1980.

Dhammapada, Put ispravnosti

Prevod na srpski Milan Vukomanović

Peščanik.net, 27.08.2009.

Pravednost

 
256 Ko nasilno rešava stvari,

taj na putu pravednosti nije.

257 Mudar čovek u miru procenjuje

šta je dobro, a šta nije.

On čuva Istinu kao što

Istina čuva njega –

– zato je mudar i pravedan.

258 Ne nazivaju mudracem onoga

ko mnogo priča, već miroljubivog,

ljubaznog i neustrašivog čoveka.

259 Ne nazivaju pravednim onoga

ko mnogo zna, već onoga

ko ispravno postupa. Čak i

sveznalice zaborave pravi put.

260 Nije dovoljno biti sed

da bi se steklo poštovanje.

Ko se na godine oslanja samo,

taj je uzalud ostario.

261 Ko je pravedan i privržen istini,

ko je umeren i dovoljno sabran,

taj je tek dostojan poštovanja.

262 Nije častan onaj čovek koji

pod plaštom slatkorečivosti

i dobrog vladanja prikriva

263 zavist, lakomost i obmanu,

već onaj ko je mudrošću i

plemenitošću iskorenio ova tri zla.

264 Nije dovoljno obrijati glavu

da bi se isposnikom[4] postalo.

Jer kako može isposnik biti

onaj ko žudnju iskorenio nije,

onaj ko zakletve krši i ne govori istinu?

265 Pravi je isposnik tek onaj ko zlo,

ma kako ono veliko bilo,

uvek u dobro pretvara.

266 Nije dovoljno samo prosjačiti

da bi se Prosjakom[5] postalo.

Pravi je Prosjak tek onaj

ko ispred zakona jačeg

postavlja zakon pravednog.

267 Ko živi s one strane dobra i zla

životom mudrog i sabranog čoveka,

taj zaslužuje da se Prosjakom nazove.

268 Onaj ko glupo ćuti, utihnuli mudrac[6]

269 sigurno nije. Tek onaj

ko oba sveta spozna, pa zlo

odbacuje u korist dobra,

s pravom se utihnulim mudracem naziva.

270 Veliki je onaj čovek koji

nijednom stvorenju

nauditi neće, a ne onaj

koji je ratnik oduvek bio.

271 Ritualima pukim ili neprestanim učenjem,

272 životom u samoći ili velikom zadubljenošću,

nećete lako postići svoj cilj.

Ali zato ne klonite duhom, o, Prosjaci!

Pre će postići oslobođenje

ko nikad sobom zadovoljan nije.

Put

 
273 Najbolji je put Osmorostruki put,

Četiri istine su najplemenitije istine.

Najbolje uređenje je gde strasti ne vladaju,

Probuđen čovek je najbolji čovek.

274 To je pravi put! Nijedan drugi

ne vodi probuđenju.

Ko sledi ovaj put, njemu

Màra[7] ne može ništa.

275 Ko god ovim putem ide,

taj stiže na kraj patnje.

Pošto sam otkrio korene patnji,

i druge sam poveo ovim putem.

276 Na vama je da izvršite napor.

Budni vam samo pokazuje put.

Oni koji slede ovaj put,

postižu krajnje oslobođenje.

277 Sve su tvorevine nepostojane.

Ko to uvidi, odvraća se od patnje.

To je put pročišćenja.

279 Sva su bića lišena vlastitog svojstva.

Ko to uvidi, odvraća se od patnje.

To je put pročišćenja.

280 Ko se još kao mlad naprezao nije,

pa je zbog toga lenj i nedoučen ostao,

teško će dospeti na put mudrosti.

281 Ko svojim rečima i mislima vlada

i ne zloupotrebljava vlastito telo,

taj odista napreduje na putu mudrosti.

282 Duhovna vežba (joga) svetlosti vodi,

a preterano opuštanje – tami.

Mudraci hode svetlijim putevima.

283 Poseci svu šumu požuda i strasti,

a ne samo jedno drvo. Jer

opasnost se krije u šumi!

Ako pak i korenje odstranite,

O, Prosjaci, stupićete na tlo oslobođenja.

284 Čak i mala žudnja za nekom ženom

vezuje čoveka k’o krava bika.

285 Samoljublje odstraniti treba

k’o lotos kad u jesen uvene.

Stremiti treba Nirvani,

putem koji je pokazao Buda.

286 „Ovde ću stanovati zimi,

a ovde na jesen i u leto.“

Na sve misli čovek,

samo na smrt ne misli.

287 A smrt odnosi ljude, i njihovu decu,

i stada – k’o bujica pozaspalo selo.

288 Ni otac, ni sinovi, ni rođaci

suprotstaviti joj se ne mogu.

289 Mudar i čestit čovek koji

ovo spozna, krenuće onim putem

što oslobođenju večnom vodi.

 
izvornik: The Dhammapada, The Path of Perfection Translated from the Pali by Juan Mascaró, Penguin Books, 1980.

Dhammapada, Put ispravnosti

Prevod na srpski Milan Vukomanović

Peščanik.net, 27.08.2009.

———–    

  1. 153-154 Budine prve reči nakon duhovnog probuđenja, prosvetljenja (tzv. „Himna pobede“)
  2. Ne u smislu užitka, već kao zadovoljstvo postignutim
  3.  Prosjak, isposnik, Buda
  4.  Samano – pripadnik nekastinskog prosjačkog reda
  5.  Bhikkhu – prosjak, član prosjačkog reda u budizmu.
  6. Muni– utihnuli mudrac, isposnik.
  7.  Bukv. „uništitelj“, Božanstvo smrti, personifikacija zla i požude u budističkoj mitologiji. Njegov posebni cilj je da spreči bodisatve, bića na putu probuđenja, da postignu prosvetljenje.