Ejmi Gudman: Sledi razgovor sa dobitnicom brojnih knjževnih nagrada, indijskom spisateljicom Arundati Roj, kojoj možda preti hapšenje u Indiji pod optužbom za antidržavnu propagandu, nekon komentara koje je nedavno dala o Kašmiru.

Danas je jedan indijski političar iz desničarske partije BJP podneo prijavu protiv gđe Roj, posle njene javno izrečene podrške nezavisnost Kašmira, koja je u suprotnosti sa zvaničnim stavom Indije da je Kašmir, citiram, „neodvojivi deo Indije“. Kašmirska teritorija je već decenijama uzrok sporenja Indije i Pakistana. Arundati Roj je govorila na skupu na kojem se od Indije zahtevalo da prizna Kašmir kao međunarodno sporno pitanje. Bude li optužena i osuđena za antidržavnu propagandu, Arundati Roj bi ostatak života mogla da provede u zatvoru.

Ona je ovih dana branila svoje izjave date na skupu. Napisala je, citiram, „Rekla sam ono što ovde milioni ljudi svakodnevno govore… Govorila sam o pravdi za narod Kašmira, koji živi pod jednom od najbrutalnijih vojnih okupacija na svetu.“

Roj dalje piše, citiram, „Žalosno je ako jedna zemlja mora da ućutkuje svoje pisce, jer govore ono što misle. Žalosno je da jedna zemlja hapsi one koji traže pravdu, dok masovne ubice, korporativni prevaranti, pljačkaši, silovatelji i oni koji eksploatišu najveću sirotinju šetaju slobodno.“

Prošlog meseca bila sam u prilici da razgovaram sa autorkom Boga malih stvari, Arundati Roj, o Kašmiru. Razgovarale smo u Londonu. Počela je razgovor opisujući Kašmir kao nazavršen posao podele Indije iz 1947.

Arundati Roj: Devedesetih, dakle u isto vreme kada su Amerikanci počeli svoj džihad u Avganistanu, Indija se prestrojila i postala ono što je danas, dakle potpuni saveznik SAD-a. To je zasenilo čitav kašmirski problem i borbu tih ljudi za nezavisnost. Kašmir nikada nije bio deo Indije, i zato je smešno da indijska vlada uporno ponavlja da je Kašmir neodvojivi deo Indije. U oružanim sukobima do sada je stradalo 68.000 ljudi, jer Indija tamo ima 500.000 vojnika. To je najmilitarizovanija zona na svetu.

Indija je tu načinila svaku moguću grešku. Pored vojne okupacije, namestila je izbore. Ona je tu dolinu pretvorila u jednu baruštinu, punu špijuna i doušnika i obaveštajnih mreža i mučionica. I sada je došao trenutak kada je ljudima jednostavno prekipelo. Ali vlada još uvek pokušava da kanališe krizu. Znate, svakakve mračne stvari se dešavaju. Rulja ide ulicama i pali prodavnice i kuće, i stiče se utisak da to rade same obaveštajne agencije, kako bi, ponovo, ovu pobunu prikazale u drugačijem svetlu.

To liči na hranjenje ljudi isključivo teškim metalima. I taj otrov se razliva telom, ali nikada ne izlazi iz njega. I sada je zatrovanost dosegla takav stadijum da će ta mala dolina, ako međunarodna zajednica ne obrati pažnju, biti potpuno smoždena od ovog neumoljivog moloha, indijske države, koja se ne ustručava da koristi apsolutno nemoralne metode. Situacija je podjednalo teška kao u svakoj okupaciji, uključujući i izraelsku okupaciju Palestine. Ali o Kašmiru niko ne govori.

Vi ste bili tamo?

Naravno. Provodim mnogo vremena tamo.

Kako se ta situacija odražava na ono što se dešava u Pakistanu, pa možda čak i u Avganistanu?

Naravno, u odnosima Pakistana i Indije, Kašmir predstavlja toksični centar. I ukoliko se to pitanje ne reši, ono će dalje trovati čitavo područje Avganistana, Pakistana i Indije. Činjenica je da Amerika postaje sve dublje umešana u to.

Kako?

Zbog toga što radi u Pakistanu i Avganistanu svih ovih godina. Vlada Kongresne partije ne može sama da reši pitanje Kašmira, jer je desničarski BJP tu da ih spotiče na svakom koraku. Zato je vladi potrebna intervencija šire zajednice, koja ovoj državi mora da kaže da je ovakva situacija neprihvatljiva.

Šta mislite, šta sada treba da se dogodi?

Mislim da treba da usledi neka nediplomatska, ako tako mogu da kažem, intervencija. Ljudi iz međunarodne zajednice moraju pažljivo da sagledaju situaciju i da prestanu da govore o Indiji kao da je ona samo još jedno tržište, zemlja sa dobrim ekonomskim ciljevima, pa hajde onda da je pustimo da u Kašmiru radi šta hoće. Jer će se čitava ova stvar proširiti. Zato mislim da čak i Amerikanci treba da se zainteresuju za Kašmir i da počnu o njemu da govore, jer su oni i odgovorni za stvaranje čitavog ovog haosa.

O kakvom se sukobu radi? Ko se tu za šta bori?

Džamu i Kašmir je bila nezavisna kraljevina. I kada je došlo do podele, svim tim prinčevskim državama je rečeno da mogu da idu sa Indijom ili sa Pakistanom, što je već pomalo čudno. Mislim, koja je moralna logika toga? Ali u Kašmiru je već postojao demokratski pokret protiv kralja, koji je bio Indus u većinski muslimanskoj zemlji. On nije imao nikakvog moralnog autoriteta. I kada je došlo do podele, zbog toga kako je ona izvršena, kralj je potpisao pripajanje i zatražio od Indije da pošalje vojsku. Ali to je urađeno pod pretpostavkom da će kasnije biti raspisan referendum. Taj referendum nikada nije održan i situacija je postajala sve gora i gora. Sada se oni bore za takozvani „azadi“, što znači nezavisnost od Indije i od Pakistana.

A zašto je baš sada došlo do eskalacije nasilja i protesta?

Pa ovo je treća godina za redom. Uvek postoji neki povod, ali povod nije važan. U Kašmiru, čak i kad nestane struja, to se pretvori u borbu za nezavisnost. Traženje neposrednog razloga jeste, u neku ruku, izbegavanje pravog problema.

Ali neposredni razlog su ovoga puta dve devojčice koje su ubijene i udavljene, njihova tela su pronađena u nekom plićaku. A onda su rekli – udavile su se u vodi od deset centimetara, ili već koliko je bilo. Godinu dana ranije, povod je bilo pripajanje poseda Amaratu Jatri, što je hindu svetilište. A ove godine su bile demonstracije i policija je počela da puca i ubila neke dečake, i to je raslo i raslo, i do sada je ubijeno šezdeset ili sedamdeset mladih ljudi.

Ali radi se o tome da protesti nikada nisu bili ovako masovni. Sada traju već mesecima i vlasti ne znaju kako da ih razbiju. Ne znaju koga da uhapse. Ne znaju koga da ubiju. Oni bi želeli da to bude kao ranije – da to budu neki ekstremisti za koje mogu da kažu da su poslati iz Pakistana – ali ne mogu da izađu na kraj sa ovom praktično nenaoružanom gomilom koja baca kamenje. Ne znaju kako. Tako da svakoga dana tenzija raste, još nekoliko ljudi strada i bes se povećava.

Amerika je uložila milijarde dolara u Indiju. Poslednja investicija je u nuklearnu energiju, tu su američke korporacije. Amerika prosto upumpava milijarde dolara i u Pakistan. Šta mislite da Amerika može da uradi – ne samo američka vlada, već i ljudi koji žele pravdu. Šta mislite da bi bilo pravedno?

Na primer, Obama sada putuje u Indiju, a Indija očajnički pokušava, zbog Igara Komonvelta koje se sada održavaju, da nagura prosjake u neki park i da ih zakloni bilbordima, tako da ih niko ne vidi. Nešto slično pokušavaju da urade i u Kašmiru. Očajnički pokušavaju da sakriju problem od javnosti pre nego što on dođe.

Ali mislim da je sada najvažnije ne dozvoliti Indiji ili Pakistanu da govore u ime kašmirskog naroda. Budući da Kašmircima treba prostor za razmišljanje. Ceo život žive sa povezom preko očiju i puščanom cevi na slepoočnici. Neko mora da im otvori prostor da kažu šta žele, jer čitavo to stanovništvo živi u neljudskim uslovima.

Bila je to Arundati Roj, koja je govorila o Kašmiru. Razgovarale smo u Londonu pre nekoliko nedelja, gde je tada bila u poseti. Sada se vratila u Indiju, gde joj preti hapšenje zbog antidržavne propagande, jer je govorila o Kašmiru ovako kako je govorila u našoj emisiji, pozivajući Indiju da formalno prizna da Kašmir predstavlja međunarodno sporno pitanje.

 
Democracy Now, 27.10.2010.

Preveo Ivica Pavlović

Peščanik.net, 04.11.2010.