Početkom ove godine, proveli smo nekoliko nedelja u Teksasu i Rik Peri i ja: bilo je to u trenutku kada je “državu usamljene zvezde” pogodila nemilosrdna, istrajna suša. Tokom dugih meseci bez kiše, neskromni guverner Rik Peri izjavio je da će iskoristiti svoj položaj i pozvati narod da se moli za kišu. Zatim su čaranja i molitve, uz vladin blagoslov, uredno poslate nebesima. Međutim, nebo ipak nije reagovalo: tvrdoglavo je ostalo suvo, bez ijedne kapi. Odbilo je da, makar malo, pokvasi zemlju pod sobom.

Peri, naravno, nije osetio nikakve posledice toga što je na ovaj način napravio budalu od sebe. Čak ni pravi vernici ne očekuju da će molitve za kišu, ili za promenu ovih ili onih atmosferskih prilika, stvarno uroditi plodom – kao što ne veruju ni da je ovaj “tvorac kiše” stvarno prorok. Čak i da je nakon Perijevih preklinjanja stvarno došlo do zamračenja neba i isceljujućih pljuskova, teško da bi neko tvrdio da je to njegova zasluga. Ne: religija u politici više podseća na polisu osiguranja, nego na pravu veru. Javno iznošenje sopstvenih verskih ubeđenja ne može vam mnogo naškoditi, bar ne u izborima unutar Republikanske partije. S druge strane, može vam pomoći. To je pitanje zdravog razuma.

Ipak, da li je zaista tako? Posle prolećnog zanosno glupog i nadasve nadahnutog izleta u meteorologiju, Peri je postao favorit u takmičenju u religioznosti na desnici. Njegov “Dan molitve i posta”, organizovan šestog avgusta, više je ličio na miting vernika okupljenih pod kapom “Odgovora1”. Na njemu su učestvovale grupe poput “Američke porodične asocijacije“ ali i manje poznate, znatno posvećenije grupacije kao što je “Nova apostolska reformacija”. Još zanimljivije je to što je ovaj događaj, po veličini i dužini trajanja, bio skoro identičan okupljanju koje je Peri upriličio povodom objavljivanja svojih namera da se kandiduje za predsednika. Upravo zbog toga, opravdano je reći da njegova religijska retorika nije uopšte dekorativna i slučajna u njegovoj kampanji.

Kao i obično, ostavlja se dovoljno prostora za vrdanje. U 2006. on izjavljuje da je Biblija nepogrešiva. Takođe, kaže da će ići u pakao svi oni koji ne prihvataju Isusa Hrista kao sopstvenog spasitelja. Blago pritisnut zbog zlobe i gluposti koje odlikuju ovu izjavu, guverner priznaje kako ipak nije sveznalica kada je reč o takvim doktrinarnim pitanjima. Izjavljuje kako “čvrsto veruje” u “inteligentni dizajn”, što je najnovija retorička maska za kreacionizam; dodaje da je taj “dizajn” mogao biti biblijski ili je mogao uključivati i neke kompleksnije procese, ali se u svakom slučaju pripisuje istom božanskom autoru. Nezavisno od toga da li će odlučiti da se malo udalji od ovakve retorike ili ne, Peri može biti prilično siguran da je teokratska desnica shvatila njegovu poruku.

U ovakvoj “religioznoj utakmici” Perijevi glavni konzervativni rivali osakaćeni su, na neki način, već na samom startu. Mit Romni nije u mogućnosti, a ne pokazuje ni nameru, da kampanju utemelji na duhovnosti. Njegovu religiju2 veliki deo javnosti vidi kao bizarnu, dok je evangelistički hrišćani smatraju, u najboljem slučaju, jeretičkom. To je prednost za Perija, bar kada je reč o republikanskim glasačima. Republikanka Mišel Bakmen, ukoliko se pretpostavi da još ima uopšte ikakve šanse, takođe gubi: njena verska ubeđenja tako su čudna, i ona ih tako čudno izražava, da zbog njih deluje kao ludača. (Ili je samo prikazuju u pravom svetlu: razlika je, u svakom slučaju, zanemarljiva.) A Peri, bez obzira na sve svoje mane i greške, ipak ne izgleda ni kao marginalac ni kao ludak. Sposoban je da dobar deo glasačkog tela pridobije zahvaljujući svojoj harizmi ali – šta god vi mislili o “ekonomskom čudu” Teksasa – i zahvaljujući tome što ga vide kao “tvorca poslovnog preporoda”. Zato njegova odluka da pobedi sve u utakmici čiji su ulog sveto i profano može delovati i kao vrlo racionalna, proračunata odluka.

Uvek se nameće jedno pitanje vezano za predsedničke kandidate koji veličaju Bibliju ili govore o paklu i prokletstvu. Da li oni, u dubini duše, zaista veruju u to? Da li postoji bilo kakav dokaz, ukoliko smo već na te grane pali, da je Peri ikada dovoljno dugo proučavao teoriju evolucije da bi otprilike mogao da navede njene osnovne pretpostavke? I koliko je čitanja i intelektualnog rada uložio u ove probleme pre nego što je odlučio da je jevrejsko i hrišćansko Sveto pismo – nepogrešivo? Naravno, ova pitanja treba da mu postave pravi i iskreni vernici. Međutim, oni se time ne bave. Hipokrizija ostaje vazda nevažna politički osvešćenim hrišćanima kojima dovoljan dokaz vere predstavljaju – glasne i nedvosmislene izjave. Uvek se čudim kako iskreno religiozni ljudi češće ne reaguju na ovakve stvari, pošto su upravo oni ti koji najviše gube ukoliko vera postane prvenstveno stvar predizborne kampanje i kapaciteta pluća.

Mogu se kladiti da, kao što Peri verovatno ne bi nastojao da izvlači korist od kiše – da je slučajno pala posle njegovih razmetljivih molitvi – tako ne gubi vreme ni na izučavanje religioznih doktrina, spasenje duše i ostale slične priče. Ne treba previše značaja pridavati ni njegovom grubom zveckanju oružjem u priči o secesiji Teksasa pre sezonu ili dve, ili njegovom poluozbiljnom izveštavanju o tome kako je putovao van grada vozom s guvernerom Benom Bernankijem. Po svoj prilici, sve su to samo opšta mesta propagande, namenjena neobrazovanom glasačkom telu.

To nas navodi da malo preformulišemo maločas postavljeno pitanje: da li je bolje imati kandidata koji stvarno veruje u nepogrešivost Biblije i sasvim skorašnji nastanak Grand Canyon-a, ili kandidata koji samo polovično deli ovakva uverenja u nadi da će dobiti političke bodove? Obe mogućnosti su vrlo depresivne. Njihova kombinacija – a nije isključeno da je baš to Perijev slučaj – poprilično bi srozala nivo.

Slate, 29.08.2011.

Preveo Ivan Grahek

Peščanik.net, 04.09.2011.

ATEIZAM

________________

  1. Odgovor (engl. The Response) je zvanično ime dana molitve i posta koji je Peri organizovao šestog avgusta, prim. prev.
  2. Mit Romni je pripadnik Mormonske verske zajednice, prim. prev.