Piotr Najštub:
(1) U nedavno izašloj Velikoj knjizi o abortusu napisala si zajedno sa Katažinom Bratkowskom sledeće: „Uklanjanje religioznih simbola je kao mala revolucija, retko se dešava. Čini nam se da bi danas bilo teško naći junaka koji bi se drznuo da skine krst sa zida plenarne sale poljskog parlamenta.” Nećemo se vračanjem hleba najesti, ali našao se junak!

Kažimjera Ščuka:(2) Našao se junak koji je predložio da Sejm glasa o tome, ali nije se odvažio da izvede simetričan čin(3), to jest da krst bude skinut onako kako je postavljen. To još uvek ne mogu da zamislim. Januš Palikot želi da Sejm o tome glasa, ali pri stavljanju krsta glasanja nije bilo.

PN: Možda je sveti duh progovorio kroz poslanika AWS-a, koji je te noći okačio krst.

KS: Možda, a možda bi onima koji bi ga skinuli upravljao duh racionalizma, prosvetiteljstva? Ali trenutno to nije moguće. Postavljanje krsta smatra se aktom vere, dok je njegovo skidanje neizvesna avantura.

PN: Da li rasprava o krstu, iznenadni predlog episkopata o njegovom finansiranju od poreza koji plaćaju fizička lica, a ne od „desetine“ koju daje država, kao i diskusija na temu laičkog karaktera ove države, predstavlja početak prekretnice u poljskom društvu ili to samo đavo doliva ulje na vatru?

KS: To jeste početak nečeg važnog, jer Palikotovih 10% glasača podržavaju antiklerikalizam.

PN: Podržavaju sekularnu državu, ne antiklerikalizam. Ja to tako razumem.

KS: Koristim reč „antiklerikalizam“ u njenom kolokvijalnom značenju. Tih 10% znači da postoji velika grupa ljudi koja podržava koncept sekularne države bez straha, stida ili osećanja krivice. To je nešto novo. Stara SLD levica(4) gotovo da im se nije obraćala, a ako ponekad i jeste, činila je to sa strahom, stidom i osećanjem krivice. Naravno, sa izuzecima kao sto su Kališ, Balicki ili Izabela Jaruga-Novacka. Ali da li su oni imali uticaj na politiku partije prema crkvi? Ne.

PN: SLD kao da je dozvolio da mu se nametne katolička perspektiva, kao da je to, tako da kažem, skidanje Hrista sa krsta, a ne krsta sa zida parlamenta. I zato su ćutali.

KS: I to njihovo ćutanje je dalo vidljive rezultate. U sporu države sa crkvom, u poslednjih 20 godina crkva nigde nije popustila ni za jotu.

PN: Nije ni bilo nikakvih sporova, samo ugovora o prijateljstvu i saradnji, konkordat.

KS: Sve što je crkva htela, zapisano je u tom ugovoru. To je u stvari jednostrani ugovor koji opisuje obaveze poljske države prema crkvenoj administraciji.

PN: Nemoj tako, crkva se tamo obavezala da će obavljati venčanja i voditi evidenciju o pogrebima i venčanjima, to je ipak puno obaveza. Ali zašto misliš da se danas nešto menja?

KS: Zato što su sada glasovi ljudi drugih vera, sekularnih filozofa, feministkinja, seksualnih manjina, ateista, običnih antiklerikalista i nove levice izašli, tako da kažem, iz podzemlja. Postoji puno mesta, intelektualno radikalnih, na kojima se već godinama odvija kritika crkve. Sada ta kritika više nije mlaćenje prazne slame, neka rezervna tema, „ujedanje za petu“, kako je to jednom opisao Primas Glemp(5), ili neka nepotrebna vulgarnost. Sada su ti glasovi dobili svoje slušaoce. Ljude to zanima.

PN: Možda ti glasovi danas padaju na plodnije tle ne zbog toga što imamo samosvesnije građane, već samo zato što im je dosta „popovanja“?

KS: Naravno. Ali ljudi znaju da ne postoji instanca koja bi dovela u pitanje večitu svešteničku pohlepu za novcem. Neprekidno se ispostavljaju računi. Deca u školama imaju mnoštvo dodatnih crkvenih obaveza. Pripreme za prvo pričešće, praznike, izlete.

PN: Bdenja.

KS: Da. Plus svi prelomni momenti ljudske egzistencije nad kojima crkva ima kontrolu: rođenje, krštenje, pričešća, venčanje, sahrana. Sve to košta.

PN: Osim ispovesti, besplatno je dobija jedino čista savest.

KS: Za sve ostalo treba platiti. Postoji poljska narodna izreka: Zbog para su ljudi podli, zbog para se pop moli.

PN: Da li je to, ipak, dovoljno da bismo su upustili u borbu za sekularnu državu?

KS: Sekularna država je ideja…

PN: …koja je u Poljskoj utopija?

KS: Nije utopija, ali nije dovoljno jasna. Jer ako je tačno ispitivanje javnog mnjenja koje je Gazeta Viborča uradila dan posle poslednje diskusije na temu krsta u parlamentu, ispostavlja se da 70% Poljaka tvrdi da im krst ne smeta i da, naprotiv, on i treba tamo da stoji. Sa jedne strane, Poljacima je dosta finansijske, simbolične i moralne hegemonije crkve, ali sa druge, i stara i nova Endecija(6) učvrstila je mišljenje da je krst naša legitimacija u Evropi, i da ga se zato ne možemo odreći.

PN: Krst Časni?

KS: I naročto Sloboda Zlatna.

PN: Takođe se kaže: ako crkvu izbacimo iz državnih struktura, Poljaci će izgubiti moralnu kičmu.

KS: Ta kičma je odavno okoštala. U ispitivanjima poverenja koje građani imaju prema institucijama i društvu, Poljaci daju i dobijaju slabe ocene. Ne veruju jedni drugima, ne saosećaju sa drugima, ne sarađuju i ne organizuju se kada imaju komunalne zajedničke probleme. Crkva nas tome nije učila. Baš kao što nas nije naučila toleranciji, poštovanju starih i bolesnih, dobroti prema životinjama. U praksi, ne u teoriji. Poljaci su još uvek, kao zajednica, nemilosrdni, puni predrasuda. Muškarci i dalje piju i biju, uprkos veronauci i nedeljnoj službi. Kod nas nije lako biti emigrant, invalid ili majka hendikepiranog deteta. I gde je tu moralna kičma, pitam se? Da li u odnosu na ženu koja je morala da rodi dete i tako naruši svoje zdravlje, a da biskupi nisu pokazali ni trunke saosećanja i poštovanja?(7) Hajde, molim te. Crkva i dalje negativno utiče na osećaj slobode i suverenosti žena. To lomi žene i čini da se ne osećaju dostojnima brige države za svoje zdravlje i moralnu nezavisnost. Poljske devojke, a to se vidi i po onom tupavom programu Top Model, zbog našeg neobičnog konzervativizma imaju duboko usađene probleme sa vlastitom seksualnošću i suverenošću.

PN: Stvarno to tamo vidiš?

KS: Da, u poređenju sa američkom verzijom istog programa. Američke devojke su neuporedivo emancipovanije, ali ređe spremne da se razgolite. Naprotiv, umeju da postave određene granice tome gde prestaje zabava a počinje narušavanje njihovog dostojanstva. A kada gledam poljske devojke, čak sam jednom bila u TV studiju, i videla te, izvinjavam se, male glupače koje plaču, izvinjavaju se, pokoravaju se toj osudi i dresuri. Smatram da je to rezultat eksplozivne mešavine pop kulture i veronauke, kojom su hranjene.

PN: Ti bi im oduzela i taj kvazi-religiozni stid?

KS: Stid neveste? Ma daj, to nema nikakve veze sa verom u sebe. Jer jedno je verovati u boga, a nešto drugo biti naučen da ne podižeš glavu u stvarima koje se tiču tebe same, da seksualnost treba da bude pod starateljstvom sveštenika, da je tvoja materica minsko polje. A ako ti se desi neželjena trudnoća, onda potpuno gubiš vlast nad svojim telom. Tako je formirana podsvest devojaka koje pohađaju veronauku. Mislim da bi bilo bolje da crkva za njih bude centar vere, ako su vernice, a da mesto na kome se izgrađuje njihova suverenost bude škola. Da ih se uči da imaju vlastito ja, ne u katoličkom smislu, već građanskom, feminističkom, evropskom, sekularnom, kao ljudi. A to se u potpunosti kosi sa učenjem crkve.

PN: Obožavam ateiste koji znaju šta se kosi sa učenjem crkve, a šta ne.

KS: Sve što se tiče obrazovanja devojaka, razvijanja njihove suverenosti i autonomije, njihove subjektivizacije u moralnom smislu.

PN: Ima da slušaju i tačka.

KS: Ne samo to. U toku debate koja se vodila u vezi sa našom knjigom, otac Prusak(8) je napisao u Žečpospoliti da je ta knjiga opasna, jer kaže ženama da ne treba da se osećaju krivima, da imaju pravo da same o sebi odlučuju, da je to za osudu. To je gaženje identiteta žena i to me vređa.

PN: To je knjiga o značaju trudnoće i pobačaja. Pisana je za mlade žene i muškarce, u stvari za tinejdžere.

KS: I za roditelje i nastavnike.

PN: Da li je možda tokom diskusije o knjizi neki sveštenik vikao sa predikaonice koristeći sledeće citate: „Skrivanje trudnoće, porođaj u šumi ili na tavanu… ubistvo deteta i bure koje pliva u reci“? Nije vam ruka zadrhtala dok ste pisale…

KS: U njoj ima dobrih saveta: „Neka ti ne pada na pamet da stavljaš oštre predmete u vaginu, učinićeš sebe invalidom, ne skrivaj, ne ubijaj, ne podmeći novorođenče nikome, uhvatiće te i odvesti pred sud.“ Znaš zašto smo to napisale? Zato što se takve stvari u Poljskoj dešavaju. Nastavnica iz jedne gimnazije(9) nam je rekla da svake godine imaju po jednu trudnu devojčicu. I kako su devojčice u toj situaciji potpuno bespomoćne. Ne osećaju se „majkama“, u klopci su. Ja sam postala protivnica katoličke crkve od trenutka kada sam shvatila, dosta kasno, smisao njihove „pro-life“ ofanzive. Posle 1989. desilo se hapšenje savesti i tela žena. Tada sam razumela tu tamnu, groznu stranu crkve.

PN: Da li veruješ da će za mandata novog Sejma biti liberalizovan zakon o abortusu?(10)

KS: Ne, čak suprotno. Optužba da će feministkinje u parlamentu, pre svega Vanda Novicka(11), narušiti zakonski kompromis o abortusu, apsurdna je u svetlu činjenice da je desnica tri puta narušila taj kompromis u poslednjih nekoliko godina. Što je još gore, pokušali su da taj „kompromis“ ukinu i dovedu do toga da namerno prekidanje trudnoće bude bezuslovno zabranjeno. Nekoliko žena u Poljskoj je već umrlo zbog sadašnjeg „kompromisnog“ zakona, jer lekari u većini slučajeva odbijaju da izvedu i one zahvate koji su legalni, zbog mogućih ozbiljnih komplikacija koje bi po zdravlje žene imalo dalje održavanje trudnoće. I zamisli sad koliko bi žena umiralo da je na snazi bezuslovna zabrana abortusa? To bi značilo i obavezu rađanja bolesne dece, mrtve dece, bila bi to tortura za žene.

Prvo je to pokušao da izvede Marek Jurek(12), potom je to ponovio Kačinjski(13), u formi glasanja za predlog promene ustava. Potom smo imali i predlog građana podnesen Sejmu, 400 hiljada potpisa koje su prikupili članovi katoličkih parohija i molitvenih klubova. Nedostajalo je samo pet glasova da to prođe. Naše akcije su pre svega motivisane željom da se ta granica ne pomeri udesno.

PN: A šta je sa pravilom Тише едешь – дальше будешь?(14)

KS: U prevodu?

PN: Borba za sekularnu drzavu može izazvati još oštrije reakcije druge strane. Ako se crkva angažuje na masovnom prikupljanju potpisa, skupiće tri miliona potpisa i imaćemo referendum.

KS: Broj „pro-life“ pristalica je ipak ograničen. Oni nisu većina. Referenduma na temu zakonitosti abortusa nije bilo posle 1989, iako je tada bilo preko milion pristalica. Nije sigurno da bi, posle 20 godina sa takvim zakonom na snazi, crkva pobedila na referendumu.

PN: Ne veruješ sasvim u napredak?

KS: Simptomatično je pitanje refundacije troškova pri veštačkom oplođenju. Obrati pažnju da je predsednik Komorovski za vreme izborne kampanje hrabro izjavio da, iako je katolik, podržava in vitro oplođenje jer voli decu i porodicu i želi da se što više dece rađa. Usudio se da to kaže i pobedio je na izborima. Njegova popularnost raste.

PN: Onda je zaboravio na svoje obećanje.

KS: Tačno. Lakše je reći nego učiniti. PO(15) nije pokušala da pogura zakon o bioetici. O čemu to svedoči? Da su parole dozvoljene, ali da se političari boje da se upuste u bitku sa crkvom. I kao rezultat imamo da je problem in vitro oplođenja i dalje nerešen. I dalje u toj sferi imamo divlji zapad, nema refundacije, nema pravnih normi.

PN: Ni bioetičkih zakona.

KS: Nema ni direktiva EU koje se odnose na bioetiku. Imamo sjajan predlog zakona koji je napisala profesorka Eleonora Žjelinjska, u saradnji sa civilnim sektorom, podržana od strane stručnjaka. Taj predlog skuplja prašinu na nekom tavanu. U stvari, ne čudim se političarima što o zapaljivim problemima misle ovako: A to, sutra ću se pozabaviti time.

PN: Kao Skarlet O’Hara u Prohujalo sa vihorom.

KS: Baš tako. Čemu danas podsticati graju, bacanje kletvi, pretnje ekskomunikacijom, priče o kraju sveta, uništenju, nestanku, frankenštajnima i tako dalje.

PN: A ne plašiš se da, kad već o tome danas glasno govori Palikot, o sekularnoj državi, o zakonu o abortusu, o in vitro oplođenju…

KS: …o veronauci u školi, o katehizmu umesto seksualnog obrazovanja…

PN: …veronauci koja nas košta milijardu i 132 miliona zlota godišnje. Zatečen sam visinom te sume.

KS: Dodaj tome milijardu i 200 miliona od vernika, 94 miliona iz budžeta za crkveni fond, 480 miliona za katoličke škole, plus carinske i poreske olakšice. Usput, naši jerarsi, tako kritični prema ulasku u Uniju, ne odbijaju novac od Brisela, godišnje oko 100 miliona.

PN: Čoveku se nameće jednostavno rešenje: preneti veronauku u parohijske domove i odmah prosveti dati veće plate.

KS: To bi bila velika budžetska ušteda u trenutku koji se javnosti predstavlja kao krizni. Imali smo takođe imovinsku komisiju, koja je crkvi iz državne kase platila pet milijardi odštete. Ne zaboravi da su mnogobrojne parcele potom prodate po tržišnim cenama, na mnogima su podignute zgrade koje se iznajmljuju, ponekad i lokalnim vlastima. Tako u Vocvavku, prvom mestu gde je crkvi vraćena zemlja, za državne zgrade koje stoje na njoj država crkvi plaća „stanarinu“.

PN: Naša sveta zemlja.

KS: Sveta ili ne, to je ogroman kapital, tako ogroman da bi taj mogući „rat“ za sekularnu državu bio pravi rat sa jednom državom unutar države.

PN: Ali hteo sam da te pitam nešto drugo. Zar se ne bojiš da bi sve te zastave koje lepršaju na brodu Januša Palikota mogle biti kompromitovane ako se on kao političar iskompromituje?

KS: Ljudi su tražili nekog takvog i Palikot im imponuje jer se ne boji rizika. A ti tvrdiš: oni će ga sada uništiti.

PN: Sasvim moguće.

KS: Tako se govori po selima i malim mestima – „njih“ ne možeš da pobediš. Ne upuštaj se u sukob ako ne želiš da ti dete ide na veronauku. Nemoj se žaliti u slučaju maltretiranja. Izgubićeš, a dete će ostati obeleženo. Ne talasaj. I zato Palikot imponuje ljudima svojom hrabrošću.

PN: Ali ti isti Poljaci će se naslađivati ako on bude izbačen iz igre. A sa njim i takve ideje.

KS: Sumnjam. Znaš i sam da se te ideje šire u raznim sredinama još odavno. Ako te interesuje pitanje ravnopravnosti žena, ako poznaješ okolnosti, pratiš parlamentarne diskusije i to što se govori na Jasnoj Gori(16), onda moraš biti kritičan prema crkvi. Isto tako ako si gej, ateista. Ili neko koga je napastvovao lokalni sveštenik. I to neće nestati ako propadne Palikot.

PN: Veruješ u sekularnu Poljsku? Oni koji joj se suprotstavljaju kažu: ako skineš krst sa orlovog vrata, onda gubiš identitet, nemaš istorije, jer je naša istorija vezana za krst. I to je istina.

KS: I da i ne. Pre svega, šta je tačno poljski identitet? Nedavno su mi moji studenti otvoreno rekli da ne podnose romantizam, da je mesijanstvo PiS-ovska ideja. To ne znači da Poljaci ne žele krst u svojoj istoriji i da ne žele da se osećaju zajednicom, ali srećom poljska palanka ne može da izdrži probu vremena i vlastitu politizaciju. Crkva je plašila vernike Briselom, tom „civilizacijom smrti“. I šta se ispostavilo? Ništa se strašno ne dešava, ljudi već sada vide da je to bilo apsurdno. Ne samo to, ta grozna Evropa, koja nas je mogla zaraziti civilizacijom smrti, odrešila je kesu u koju i crkva često zavlači ruku. Kesu sa parama te strašne „civilizacije smrti“. Ljudi to vide.

PN: Kako ti vidiš mogućnost simboličnog uklanjanja krsta iz parlamenta, odvajanja Crkve od Države i liberalizaciju zakona o prekidanju trudnoće.

KS: Raskinuti konkordat? To je nemoguće.

PN: IIi ga barem preformulisati.

KS: Ne tako brzo. U vezi sa veronaukom može biti više galame nego u vezi sa krstom u parlamentu. Jer veronauka predstavlja izvor crkvenih prihoda i mogućnost formiranja mladih duša. Činjenica je da često deluje kontraproduktivno, ali možda to sveštenicima još uvek nije jasno. Kada je u pitanju liberalizacija zakona, pre ćemo videti napad katoličke desnice. Probaće da konačno zabrane prekidanje trudnoće zbog genetskih nedostataka ploda.

PN: Lekari već odbijaju da obave prenatalne preglede.

KS: Da, ali na dnevnom redu je izbacivanje iz zakona mogućnosti prekida trudnoće u slučaju oštećenja ploda ili nepovratnih genetičkih promena. Tako da ćemo pre morati da branimo to što sada imamo. Zahvaljujući grupi Palikota u Sejmu možda će iskrsnuti šansa za razgovor na temu seksualnog obrazovanja ili refundiranja kontraceptivnih sredstava. Prisetimo se, međutim, da je za vreme vlade SLD, glasovima poslanika Saveza, pilula za kontracepciju skinuta sa liste lekova koji se refundiraju. I obrati pažnju na ovo – Gjertih(17) je kao ministar prosvete propisao da se ocena iz veronauke dodaje pri izračunavanju srednje ocene, a ministarka PO, gospođa Hal, je to zadržala. Zašto? Pitaj je. Svako slično pitanje crkva brani kao crveno slovo u kalendaru. Ako probaš sada da izbaciš ocenu iz veronauke, čućeš da je to nečuven napad na crkvu, staljinistički teror.

PN: Na kraju, ima li razloga da se radujemo tome što se Palikot našao u Sejmu?

KS: Naravno, okupio je grupu koja je ušla u parlament i govori o tim problemima otvoreno, čime je i naš glas postao snažniji. To je puno.

 
Wprost 24, 43/2011.

Preveo sa poljskog Miloš Radičević

Peščanik.net, 27.11.2011.


1.  Poljski novinar, piše za Gazeta Viborču, Radio TokFM, TVN, kreativni direktor u izdavačkoj kući Edipresse Polska.

2.  Istoričarka književnosti, novinarka, član tima Političke kritike, levo orijentisanog časopisa, feministkinja, članica partije Zeleni 2004.

3.  U noći između 19. i 20. oktobra 1997, dva poslanika tadašnje Izborne akcije Solidarnost (AWS), Tomaš Vujćik i Pjotr Krutula, montirali su krst u sali za plenarne sednice poljskog parlamenta. Poslanik Vujćik je pri montiranju pao sa fotelje koju je koristio umesto merdevina.

4.  Transformisana poljska komunistička partija, PZPR.

5.  Juzef Glemp, poglavar katoličke crkve u Poljskoj, 1981-2009.

6.  Narodna demokratija, nacionalistički pokret čiji je glavni ideolog bio Roman Dmovski.

7.  Odnosi se na slučaj žene kojoj nije dozvoljen prekid trudnoće, što je dovelo do gotovo potpunog slepila. 2007. je dobila proces protiv države u Strazburu.

8.  Pripadnik reda jezuita i psiholog iz Krakova.

9.  Poljski obrazovni sistem je podeljen na: osnovnu školu, 6 godina, gimnaziju, 3 godine, i licej, 3 godine; u školu se do ove godine polazilo sa 7, od naredne sa 6 godina.

10. Poljsko pravo dozvoljava prekid trudnoće ako trudnoća predstavlja opasnost po zdravlje ili život trudnice, u slučaju trajnog oštećenja ploda ili ako je rezultat zabranjenog čina. Prva dva slučaja konstatuje lekar, treći javni tužilac.

11. Novoizabrana potpredsednica poljskog parlamenta, feministkinja, predvodi Federaciju za prava žena i planiranje porodice.

12. Predsednik marginalne kozervativne partije Poljska desnica, poznat po zalaganju za ponovno uvođenje trajdentske mise na latinskom.

13. Jaroslav Kačinjski, predsednik PiS-a (Zakon i pravda), najjače opozicione konzervativne partije; brat blizanac, Leh, poginuo u avionskoj nesreći kod Smolenjska, kao predsednik Poljske.

14. Ruska poslovica: tiha voda breg roni.

15. Platforma Obywatelska (Građanska platforma), vladajuća partija, desno od centra, šef partije i premijer vlade u drugom mandatu.

16. Jasna Góra, manastir u Čenstohovi, centar kulta Device Marije.

17. Roman Gjertih, bivši ministar obrazovanja 2006-07, bivši predsednik desničarske partije Liga poljskih porodica.