Glavni izborni savetnici predsednika Obame održali su prošle nedelje konferenciju za novinare u Vašingtonu, u pokušaju da ubede medije da je pobeda na izborima moguća, pa čak i verovatna. Neizbežna PowerPoint prezentacija odavala je utisak zbijanja redova i mnoštva opcija. Na slajdovima je prikazano da je održano milion razgovora sa biračima, 90.000 sastanaka, i da je među donatorima 45 posto novih, koji nisu priložili novac 2008. Mape na ekranu prikazivale su pet različitih strategija kako Obama može dobiti izbore, bilo „zapadnim putem“, gde će pobediti u državama poput Kolorada, Nevade i Novog Meksika, ili „putem Floride“.

Kolektivna poruka glasila je da je Obamin tim napravio nešto dovoljno veliko, što može da izdrži pritisak nepovoljnih podataka i istorijskih trendova koji ne idu u prilog predsedniku: visoka stopa nezaposlenosti, podrška birača koja je sedam procenata niža od referentnih 50 posto, i velika većina birača koji smatraju da zemlja ide u pogrešnom pravcu.

Istraživanje prelomnih država koje su uradili USA Today i Gallup pokazuje da republikanci imaju pozitivniji stav prema izborima od demokrata. Podrška predsedniku je niža u prelomnim državama nego među opštom populacijom. I Romni i Gingrič su u ovim državama ispred Obame.

Naravno, predsednikovi stratezi imali su svoje brojke, koje govore da Obama u tim državama stoji bolje. Osporavali su rezultate istraživanja, na šta se jedan novinar našalio da bi Suzan Pejdž iz USA Today, koja je sve vreme sedela i kucala na laptopu, trebalo da dobije 30 sekundi da odgovori na optužbe.

Drugi cilj prezentacije bio je da nas ubedi da je republikanska borba za nominacije postala izuzetno gadna. Mnogo se govorilo o tome koji bi republikanski protivkandidat bio najpoželjniji za Belu kuću. Na ovoj konferenciji, Obamini savetnici kritikovali su i Romnija i Gingriča, ali je ovog nekadašnjeg predsednika kongresa najživopisnije okarakterisao Dejvid Akselrod. „Zapamtite samo da što se majmun više uzvere uz drvo“, rekao je Akselrod, ponavljajući nešto što je čuo od jednog gradskog poslanika u Čikagu, „više mu se vidi zadnjica. Znate, predsednik skupštine je sada prilično visoko na drvetu, i videćemo koliko se ljudima dopada taj prizor.“

Na kraju, nije ni bitno ko će biti republikanski kandidat, kažu predsednikovi ljudi, jer njihova nominacija postaje sve ekstremnije takmičenje koje kontrolišu desničari iz Tea Party pokreta. „Njihove ekstremne pozicije naškodiće im na izborima,“ kaže Akselrod, ukazujući na nepokolebljive stavove protiv ilegalnih useljenika, koji će biti kažnjeni od strane hispanoameričkih birača, i podržavanje plana za budžet Pola Rajana, koji iz osnova menja prirodu Medikera.

Kandidati su se oduvek dodvoravali partijskom članstvu u izborima za nominaciju, a ideološki umerenijim biračima na glavnim izborima, ali ovoga puta, kako tvrdi Obamin tim, promena je nepovratna. Izgleda da misle da pobednik, ako uspeju da delegitimizuju proces nominacije, neće dobiti ništa samom pobedom.

Kažu nam da je poruka kojom će predsednik doći do pobede zacrtana pre dve nedelje u Kanzasu. Tu se Obama zalažio za zajednički napor da se povrati nacionalna slava zasnovana na ideji da svako treba da ima jednake šanse za ostvarenje američkog sna.

Ali ovo zvuči poznato, zar ne? To je zato što tu priču po ko zna koji put slušamo od predsednika. Samo ove godine, novi Obama nam je predstavljen u govoru o zapošljavanju u septembru, u odgovoru Polu Rajanu u aprilu, i u januarskom govoru o stanju nacije. U decembru 2010, predsednik je rekao da Ameriku čeka njen „Sputnik trenutak“. Pre dve nedelje, predsednik se podsetio Tedija Ruzvelta, rekavši da je u pitanju krupan ulog, i da je pred Amerikancima „odsudni čas“.

Obamin tim ističe da se ne radi o novoj poruci. Akselrod je spomenuo Obamino prethodno radno iskustvo u pomaganju razmeštenima nakon zatvaranja čeličana, i govore koje je predsednik održao 2004. i 2005, kao i u kampanji 2008. Ali to samo doliva sumnju u sadašnja obećanja. Nakon svakog od ovih govora, tvrdilo se da je predsednik najzad krenuo u borbu, da će mu se položaj popraviti jer je odustao od pokušaja da postigne međupartijski dogovor. „Našli smo se u položaju zakonodavnog kompromisa iz nužde. Taj plan je sada iza nas“, rekao je direktor komunikacija Den Fajfer u Septembru.

Ova pres konferencija nagoveštava prilično oštru kampanju. Na pitanje ima li tragova onoj „nadi“ iz kampanje 2008, Akselrod je rekao da je fokus sada na poštenju: „Radi se o optimističkoj viziji budućeg opšteg prosperiteta.“ Ali teško je zamisliti da će birači ugledati ikakvu nadu. Ankete pokazuju da je poverenje građana u ovu vlast dostiglo najniži do sada zabeleženi nivo. Već su čuli sva obećanja predsednika Obame. Da li će poverovati u njegovu poruku da može da promeni Vašington i učini ga efikasnijim za njih, kada to nije uradio za četiri godine? Za to su krivi oni drugi, kaže predsednikov tim.

Možda, ali oni drugi se neće promeniti čak i ako predsednik bude ponovo izabran. Nije tačno, kaže Akselrod. Obamina nova pobeda oslobodiće republikance, tako što će im pokazati cenu svrstavanja uz Tea Party pokret. Kada ih Obama oslobodi, republikanci će mu se pridružiti u borbi protiv pravih problema Amerike. To nije baš ubedljivo, pogotovo ako Obamin tim uspe da toliko naškodi republikanskom protivniku, da republikanci otpišu poraz kao rezultat lošeg kandidata, a ne fatalne greške njihove partijske poruke.

 
Džon Dikerson, Slate, 13.12.2011.

Preveo Ivica Pavlović

Peščanik.net, 19.12.2011.