Razgovor vodio Thorsten Herdickerhoff

 
Gospodine Marta, u sredu Novo pozorište preuzima Đorđi Dorner, blizak ultradesničarskoj partiji Jobik (jobbik, bolji). Hoće li njegovo „pravo“ (recht, desno) pozorište biti prihvaćeno? Ipak su građani na poslednjim izborima 80% glasova dali nacional-konzervativcima i ekstremnoj desnici.

Uveren sam da ne postoji ni desničarsko ni levičarsko, već samo dobro ili loše pozorište. U tome je i problem: moj naslednik promoviše isključivo ideološke klišee. Moglo bi se reći da on želi da stvori demagoško pozorište.

Verujete li da takvo pozorište može naći svoju publiku?

To ne znam, ali pod njegovim vođstvom ono će sigurno postati ekstremnije.

Da li je Dorner u pravu kada kaže da je mađarsko pozorište preliberalno i da se izvodi premalo mađarskih komada?

To je glupa izjava. U poslednjih 13 godina postavili smo 89 predstava, od kojih su 49 bili mađarski komadi. U Mađarskoj je u poslednje dve godine izvedeno 600 mađarskih komada. Neke od modernih predstava dobile su nagrade i omiljene su u čitavoj zemlji. Ali prodati karte za konzervativne interpretacije klasičnih komada je izuzetno teško – zastareli jezik, zastarele teme.

Smenio vas je bez prethodnog obaveštenja, posle 13 godina, gradonačelnik Budimpešte koji je član Fidesa. Birači Fidesa su razočarani Orbanovom politikom i sve više se okreću ultradesničarima iz Jobika. Da li je gradonačelnik vašom smenom pokušao da pridobije ove razočarane birače?

Postoje i takve pretpostavke. Ali moji prijatelji koji su glasali za desnicu su isto tako ozlojeđeni zbog ove odluke.

Imenovanje Dornera usledilo je uprkos preporuci stručnog komiteta. Kako ste protestovali protiv svog smenjivanja?

Protestovali smo tako što smo nastavili da radimo. Izveli smo tri premijere, među kojima i Šilerovog Don Karlosa. Naš cij je da poništimo samovoljnu odluku gradonačelnika. On je prosto ignorisao preporuku nezavisne stručne komisije.

Postavljanje Don Karlosa je bio vaš oblik protesta?

Ako se adaptacija jedne besmrtne i važne drame u današnjoj Mađarskoj smatra protestom, onda da.

Šiler se u Don Karlosu bavi borbom za lične i političke slobode. To odgovara situaciji u Novom pozorištu i situaciji u celoj Mađarskoj.

Ova drama se bavi suštinskim uverenjima i snovima ljudi i načinima da ih ostvarimo.

Da li se u čuvenom govoru kralju markiza Poze prepoznaju ideje liberalizma koje vaš naslednik Dorner kritikuje kao izopačene i bolesne?

On je slobodan čovek i nezavisni mislilac koji sledi svoja uverenja. Ali da bi postigao svoje ambiciozne i „svete“ ciljeve ne libi se ničega, pa ni spletkarenja. Zbog toga nije uspeo. Šilerov Poza je kompleksna ličnost i svaka analogija je uprošćavanje tog lika. Ali mnogi ljudi će se pronaći u ovom komadu.

 
Die Zeit, 02.02.2012.

Izbor i prevod Miroslav Marković

Peščanik.net, 05.02.2012.