Godinama je nosio torbe s gotovinom, da bi jutros u sudnicu Županijskog suda ušao s krunicom u ruci. Onaj koji se godinama pozivao na svemoćnog Ivu Sanadera očito je pomislio kako mu sada samo Bog može pomoći.
Osim ako i ta krunica nije bila izraz cinizma.
U paketu sa ciničnim osmijehom kojim je Ratko Maček, bivši glasnogovornik Vlade i HDZ-a, te čovjek koji je povezivao sve krake Sanaderove hobotnice, pratio čitanje Uskokove optužnice za Fimi mediju.
Došla maca na vratanca
Ovoga puta, međutim, to nije bio izraz bahatosti koju je crpio iz Sanaderova političkog autoriteta, a još više iz hrpetine novčanica koje je razvozio po Hrvatskoj. Ovoga puta Mačekov cinični osmijeh bio je samo maska iza koje se skrivala spoznaja da je napokon maca došla na vratanca. Odnosno, Maček.
Prizor Ratka Mačeka na optuženičkoj klupi predstavlja posebnu satisfakciju svima kojima je ovaj Sanaderov potrčko godinama izazivao bijes i gađenje.
Pravio se važan
Sjetimo se njegovih laži o Veroni i satovima, sjetimo se njegovih nadmenih nastupa u Otvorenom, sjetimo se kako je kupovao medije, dirigirao novinarima ili im čak otvoreno prijetio, kako je muljao u predizbornim kampanjama, kako je zgrtao lovu preko državnih firmi, a onda pomislio da će se iz svega toga nekažnjeno izvući.
Prvo se pravio važan. A onda se pravio lud. Da bi se sada pravio nevinim. Pa još s krunicom u ruci.
Mnogi su se izvukli, ali posebna bi nepravda bila da se izvuče Ratko Maček.
Kurir i potrčko
Jer ovdje se radi o čovjeku koji nije bio samo bio medijski gromobran Ive Sanadera, nego njegov kurir i potrčko, nije bio samo premijerov spin doktor, nego i aktivni sudionik svega onog što se radilo pod Sanaderovom kontrolom.
A pritom, da stvari budu još paradoksalnije, Maček se godinama trudio ostaviti dojam kako je baš on taj koji ima kontrolu nad svime: nad akterima, događajima, informacijama…
Pa tako i nad predizbornim kampanjama.
“Pitajte Mačeka”
“Pitajte Mačeka”, epohalna je izjava Jadranke Kosor 2005. godine kojom je na šefa svoje predsjedničke kampanje delegirala pitanja novinara odakle dolaze financije za njezinu predsjedničku kampanju, jer je svakome bio očit nesrazmjer između prijavljenih troškova i opsega kampanje. Ratko Maček tada je, kao i mnogo puta do tada, bez ikakvog krzmanja sakrio istinu.
Valjda je svjestan činjenice da na sudu to više neće smjeti raditi. Pa čak ni s krunicom u ruci.
Pored svih likova koji su (zasad) prošli nekažnjeno, od Ivića Pašalića preko Mate Granića do Miomira Žužula, utješno je vidjeti da se makar Maček našao na sudu.
Skinite mu osmijeh s lica
Ne zato što je bio velika zvjerka, premda se još vuku repovi poslovanja njegovih tvrtki s državnim firmama, od Hrvatske pošte do Fine, već prvenstveno zbog spoznaje da će mu napokon netko skinuti taj ciničan osmijeh s lica. Osmijeh kojim nas je vrijeđao i uz koji nam se rugao. Osmijeh uz koji je muljao i lagao.
Osmijeh kojim je poručivao da mu nitko ništa ne može, jer eto, iza njega stoji Sanader i gomila love.
Čovjek koji je govorio da se “visokom politikom ne bi smio baviti nitko tko nema kuću, dva auta i barem 50 tisuća eura ušteđevine”, sada se našao u situaciji da na sudu, zajedno s bivšim premijerom i njegovim kompanjonima izjavljuje da je, ako ne baš gola sirotinja, a onda na rubu egzistencije.
Baš nekako jadno.
Dani laganja i slave
Ni blizu onim danima bahatosti i slave kad je Maček, udobno razvaljen u novinarskoj sobi u Saboru, bivšim kolegama mudro drobio o skupim jahtama i o desecima tisuća eura. A sad, evo, vrti krunicu po rukama…
U ovom trenutku, ovog sumornog ponedjeljka sumorne godine, nije pretjerano bitno što se Mačeka ne progoni za Massol i druge tvrtke, za poslovanje s političko-kriminalnom pozadinom, za vlasničke udjele u medijima…
Dovoljno je bilo vidjeti kako mu se optužnica čita u lice. Odmah nam je sinulo sunce.
Index, 16.04.2012.
Peščanik.net, 17.04.2012.