- Peščanik - https://pescanik.net -

Indignadosi u potrazi za srećom

Ana Fereira zrači optimizmom. Ima dvadeset i šest godina, potiče sa Azorskih ostrva, i već skoro četiri godine živi u Africi, najpre u Angoli, a sada u Mozambiku. Nasuprot onome što bi se moglo očekivati, ona nije volonterka, već radi za platu u sektoru za ljudske resurse jedne kompanije.

„Kada pogledam svoje prijatelje u Portugaliji, koji žive od studentskih stipendija, rade sezonske poslove, završavaju osnovne i master studije, izgleda mi kao da ne žive realne živote. Ja živim u Maputu, odlično se snalazim i napredujem u karijeri. Čemu bi to trebalo da se vratim?

Gončalo Horhe, dvadesetosmogodišnji stručnjak za marketing iz Lisabona, nije se borio da nađe posao, već protiv frustracije. Nakon što je diplomirao, dobio je posao u javnom saobraćajnom preduzeću. „Želeo sam da postignem velike stvari, ali sve što me je čekalo bila je sinekura“, kaže on. Kada je konačno pronašao dobro mesto u privatnoj firmi, problem su bili uslovi rada, sa ugovorom na godinu dana. Zbog svega ovoga, Gončalo se preselio u Angolu i danas je glavni menadžer jednog portugalskog proizvođača vina. On je odgovoran za rad cele kompanije i zarađuje četiri puta više nego što je zarađivao u Portugaliji.

Portugalija je na ovaj način izgubila svakog desetog diplomiranog studenata. Egzodus traje već nekoliko godina, budući da su ekonomska kriza i visoka stopa nezaposlenosti pogodile ovu zemlju mnogo ranije nego ostatak Evrope. Nezaposlenost mladih u Portugaliji danas premašuje 34%, a u Španiji čak 50%. Da nije emigracije, ovi brojevi bi bili mnogo veći.

Oni koji su trenutno suvišni u Evropi – inženjeri, arhitekte, građevinski radnici – dočekani su širom otvorenih ruku u Africi i Južnoj Americi. Brazil se punom parom priprema za Svetsko prvenstvo u fudbalu 2014. i Olimpijske igre 2016. godine. Inženjeri i arhitekte zapošljavaju se u velikom broju na državnim projektima, uključujući i projekte vredne po 200 milijardi dolara u energetskoj industriji. Ekonomski rast Brazila samo u protekloj godini bio je skoro 3%. Argentina je zabeležila rast od osam procenata i stopu nezaposlenosti od 7%, tri puta nižu od one u Španiji.

Bogata naftom, dijamantima i drugim prirodnim resursima, Angola je jedna od zemalja sa najbržim razvojem na svetu. Godišnju BDP dostiže čak 15%, dok 3.000 portugalskih kompanija posluju širom ove zemlje, gradeći puteve, mostove, solitere, železnice, naftovode. Angoli, trideset godina razdiranoj građanskim ratom koji se završio tek pre deset godina, nedostaju eksperti, dok Portugalija ima višak školovanog i iskusnog kadra.

„Već nekoliko godina, ponude za posao u Angoli mogu se pročitati u svim portugalskim novinama“, kaže Pedro Gois, sociolog migracije koji predaje na Univerzitetu Koimbra. „Dve grupe ljudi najviše odlaze: stariji ljudi koji hoće da uštede nešto novca, i mladi koji žele da napreduju u karijeri i da se zabave.“

Ako se Portugalci osećaju kao kod kuće u Angoli, onda im je još lakše da se prilagode životu u Brazilu. Po procenama lisabonskog Observatório da Imigração, više od 700.000 emigranata iz Portugalije trenutno živi i radi u Brazilu.

U Španiji, koja je u proteklih deset godina primila oko 5 miliona emigranata iz Južne Amerike, Afrike i Azije, emigracija Španaca u Južnu Ameriku je toliko nova tema da se samo mali broj eksperata usuđuje da o tome raspravlja. Ali brojevi govore za sebe; po podacima španskih konzulata u Argentini, oko 1.200 Španaca naseljava se u ovoj zemlji svakog meseca.

„Tipični emigrant ima između 25 i 35 godina, najčešće je inženjer, arhitekta ili informatičar“, kaže Marta Lopez – Tapero, ekspert za međunarodnu mobilnost iz kompanije Adecco. „Ukratko, mlada osoba željna novih iskustava i izazova.“

U bivšim kolonijama jezička barijera ne postoji, dok kulturološka adaptacija teče bez teškoća. Posebno u Buenos Airesu. Na prelazu iz XIX u XX vek, oko dva miliona Španaca stigli su u Argentinu kao putnici treće klase, u najvećem broju iz Galicije, najsiromašnijeg, farmerskog dela zemlje. Ovo je razlog što danas Špance u Argenitini zovu gallegos. Tokom druge polovine XX veka, prvo diktatura, a nakon toga kriza koja je nastupila devedesetih, doveli su do toga da je veliki broj Argentinaca emigrirao u Evropu. Danas se ovaj trend ponovo preokrenuo.

„Evropska invazija“, „novi Eldorado“, „ekspedicija u potrazi za uzbuđenjima“ – sve je to već poznato i mora zvučati uznemirujuće jednom Evropljaninu. „Nema potrebe govoriti o još jednoj kolonizaciji“, tvrdi Gois. „Pre bi se moglo reći da smo svedoci rađanja nove globalne klase emigranata koji se nikada nigde neće trajno nastaniti. Ranije ili kasnije, oni će se ili vratiti u svoje zemlje ili preseliti u drugu zemlju koja im ponudi bolje uslove.“

Međutim, moguće je da je preokret u migraciji posledica mnogo dubljih promena koje se dešavaju širom sveta. Odnos snaga između Zapada i ostatka sveta, ili drugim rečima, između Severa i Juga, se menja.

 
Emmanuel Faure, PressEurop, 19.04.2012.

Sa engleskog prevela Bojana Obradović

Peščanik.net, 23.04.2012.