Prema zasad raspoloživoj dokumentaciji Miroslav Mišković je u BiH imao više poslovnih relacija. U Republici Srpskoj je, uz pomoć Milorada Dodika, odnosno Vlade RS-a, privatizirao Srpsko Oslobođenje i Bosku, nakon čega je potpuno uništio ova dva preduzeća dodatno ih zadužujući i otpuštajući radnike. U to vrijeme je Slobodan Stanković kupio novosadsko preduzeće za gradnju koje je poklonio Milu Đuraškoviću!? U Sarajevu je Mišković s Fahrudinom Radončićem osnovao Prezident, a njihova imena se spominju i u sumnjivoj privatizaciji Standarda i Sarabona. Sve to, prema dokumentaciji SIPA-e, uz pomoć sumnjivih transakcija s Belizea i Kipra.
Kada je u februaru 2011. Delta holding proslavljala 20 godina rada među gostima su bili Milorad Dodik i Aleksandar Džombić iz Republike Srpske. Dodik je tada izjavio kako će najveći srbijanski tajkun, Miroslav Mišković, u narednom periodu uložiti nekoliko miliona eura u privredu RS-a te da su vrata Vlade RS-a otvorena za sve planove Miškovićeve kompanije. Rekao je Dodik tada i da se očekuje “poslovna ekspanzija Delta holdinga RS, gdje ova kompanija zauzima značajno mjesto. To je za nas veoma važan privredni subjekt. Dobri odnosi koje imaju RS i ova kompanija sigurna je garancija za nova ulaganja, kao što je izgradnja tržnog centra u Banjoj Luci.” Nije propustio naglasiti da Delta u RS-u zapošljava “više od 1.100 radnika i ostvaruje promet od skoro 200 miliona KM godišnje“. Nakon toga Mišković je s ponosom istakao da je Delta najveća kompanija u Srbiji i peta u jadranskom regionu s ukupnim prihodom od dvije do tri milijarde eura.
Off-shore kompanije
U to vrijeme Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS), objavio je nekoliko tekstova o Miroslavu Miškoviću u kojima su, između ostalog, navodi da je on prema nalazima Narodne banke Srbije tokom 2009. i 2010. nekontrolirano kupovao imovinu na prostoru Srbije i BiH. Prema analitičarima ove banke dug i hipoteke Delte holdinga iznosili su nevjerojatnih milijardu eura, a oni su došli do saznanja da je Mišković preko Belizea i Djevičanskih Ostrva oprao nekoliko stotina miliona eura koristeći poslovne partnere u BiH i Srbiji.
CINS i Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP) otkrili su da je off-shore kompanija Vanity International Corporation (nepoznatog vlasnika) iz Belizea preko “firmi kćerki“ za nešto više od godinu dana kupila u Srbiji preduzeća s vrijednim nekretninama za najmanje 40 miliona eura. CINS je naveo i da su, prema poslovnoj dokumentaciji, ovlaštena lica za kupovinu bili menadžeri Miškovićevog preduzeća Delta Real Estate te da su sva kupljena preduzeća u kratkom roku preregistrirana u vlasništvo Delte, a na ključne pozicije su postavljeni menadžeri Delta holdinga.
U zapisniku sa skupštine akcionara jednog Deltinog preduzeća stoji da je ono čak garantovalo svojom imovinom za bankarsku pozajmicu za preduzeće u vlasništvu Vanityja. Kupljena preduzeća imaju nekretnine u Beogradu, Nišu i Novom Pazaru. Još jedna off-shore kompanija, Right Start Technology Ltd., koja je vlasnik akcija u bar šest preduzeća zajedno sa Deltom je pozajmila Vanityju 6,3 miliona eura tokom perioda u kojem je Vanity kupovao u Srbiji i BiH. CINS se za ove tvrdnje pozvao na dokumentaciju iz Belizea i Centralni registar za hartije od vrijednosti u Beogradu.
CINS navodi i da se “na osnovu bliske poslovne povezanosti Delte i Vanityja pretpostavlja da je Miroslav Mišković preko advokatske kancelarije Argueles & Company, u januaru 2007. registrovao preduzeće Vanity International Corporation”.
Već u junu 2007. u Sarajevu Miroslav Mišković i Fahrudin Radončić potpisuju ugovor o osnivanju kompanije Prezident nekretnine koja je registrirana u februaru 2008. Zvanično, u sudskom registru vlasnici kompanije bili su: Delta Real Estate (Beograd) 50 posto, Vanity International Corporation (Belize) 25 posto i Avaz (Sarajevo) 25 posto.
Sheme i dokazi
Raffi Gregorian, prvi zamjenik visokog predstavnika, u političkom magazinu FTV-a 60 minuta rekao je: “Radončiću sam dao neke savjete prije nekih godinu dana (nakon registriranja Prezidenta, prim. aut.), ako je imao bilo kakvih investicija, finansijskih poslova s Naserom Keljmendijem, da se treba izvući iz takvih aktivnosti, jer, kako se bude razvijala istraga protiv Nasera Keljmendija, ova će sredstva biti zamrznuta i ako se njegova sredstva pojave u vezi s tim, onda će i njegova sredstva biti zamrznuta. On jest prihvatio taj savjet, povukao je novac iz Vanity Internationala. To je jedno međunarodno preduzeće registrirano u Belizeu koje posluje s Keljmendijem (vidi okvir, prim. aut.). Zahvala koju sam za taj savjet dobio jesu napadi u Dnevnom avazu i Globalu koji traju već više od godinu dana.”
U međuvremenu se pojavila i afera sa shemama što je Gregorian objasnio: “Radilo se o shemama koje se tiču pranja novca, a, naravno, Avaz o tome nije nikad govorio. Ali, svakako jesu, zabrinuti onim što ja znam, bili ponukani da me napadnu. No, to je njihov izbor. Ovo nisu pitanja koja će nestati ni na lokalnom ni na međunarodnom planu i očekujem da će Evropska unija i Washington i dalje pokazivati interes za njih.”
Naime, shema koja je nasekirala Radončića bila je ona koju su međunarodni istražitelji organiziranog kriminala uradili na osnovu prikupljene dokumentacije o poslovnim vezama i projektima Fahrudina Radončića s Miroslavom Miškovićem i Naserom Keljmendijem. Shema predstavlja grafički prikaz uvezanosti off-shore kompanija s Radončićevim, Miškovićevim i Keljmendijevim kompanijama, te milionske iznose opranog novca u međusobnim transakcijama. Nakon toga je Radončić zaprijetio tužbom protiv OHR-a najavljujući da će tražiti 50 miliona eura na ime odštete što je Gregorian prokomentirao kao smiješno ironično komentirajući kako će tražiti kredit od federalne Razvojne banke da otplati Avazu odštetu.
Prašina koja se u BiH podigla nakon što se saznalo da je Radončić ušao u posao s Miškovićem, bila je povod njegovog gostovanja u Centralnom dnevniku Senada Hadžifejzovića koji se u to vrijeme emitirao na TV Hayat.
Pranje novca
Na Hadžifejzovićevo pitanje o poslovnim relacijama s Miškovićem, ratnim profiterom koji je svoju imperiju izgradio prljavim parama, Radončić je odgovorio: “Mi moramo braniti suverenitet BiH, moramo braniti Bošnjake kao naciju, ali mi ne smijemo biti samoizolovana skupina jer živimo u regionu gdje su Srbi i Hrvati većinski narod. Mi s njima moramo imati potpuno zdrave i ravnopravne odnose. Ko proglašava gospodina Miškovića četnikom?”
Hadžifejzović: Bosanski i srbijanski mediji. Ne baš četnikom, nego ratnim profiterom.
Radončić: Gospodin Mišković je čovjek koji je ’90. napravio svoju firmu. Danas radi Centar Ljubljane, radi u Hrvatskoj, na Kosovu, u Albaniji. Dozvolite da vam dam ulazne informacije: gospodin Mišković je čovjek koga je prije pet dana primio Oli Ren, evropski komesar za proširenje. (…) Miškovića je oteo zemunski klan i Mišković je platio sedam miliona maraka svoj otkup.
Hadžifejzović: Otkud mu pare? Bio je sa Miloševićem u vlasti.
Radončić: On je s Miloševićem bio ’91. Pola godine je bio potpredsjednik srbijanske vlade.
Hadžifejzović: Bio je s Miloševićem. I u Srbiji i ovdje ga sumnjiče za početni kapital.
Radončić: U Srbiji ga ne sumnjiče. Radi se o jednom jako uspješnom čovjeku. Dalje, Avaz, Avazovi tornjevi, Avazov objekat u Tuzli, mi smo to radili sami (…) Mi toranj radimo preko kreditnih linija Investicijske ili Razvojne banke u Sarajevu. Tuzlansku zgradu radimo preko linije Unicredit banke.
Hadžifejzović: Šta je Vaša poslovna relacija s Miškovićem?
Radončić: Naša poslovna relacija je da smo popili nekoliko kafa i da ja mislim da Mišković koji se bavi trgovačkim poslom može napraviti jedan mali trgovački centar u Sarajevu. (…) Mi i ako budemo htjeli da nešto radimo s Miškovićem, to će biti vrlo transparentno. Mišković je ovdje predmet liječenja patriotskog kompleksa onih koji su pobjegli ’92 iz Sarajeva.
O Miškovićevom uspjehu Dani su pisali u prošlom broju: započeo je graditi svoju imperiju uz pomoć Slobodana Miloševića i Mirjane Marković. U stanu porodice Milošević – kada se preselila na Dedinje – Mišković je početkom februara 1991. osnovao preduzeće Delta holding, u kome je imao 25 posto učešća. Munjeviti uspon imperije Mišković počinje 1993. u vrijeme hiperinflacije u Srbiji. Od Narodne banke Jugoslavije Miškovićeva banka kupovala je devize parama iz primarne emisije. Nema sumnje da je svoju poslovnu imperiju stvorio parama porodice Slobodana Miloševića što je dio enigme oko nestalih para u Srbiji koje ni Interpol nije mogao da pronađe. Jedno je sigurno: tajkun koji je preko Kipra oprao najviše državnih para u vrijeme Miloševićevog režima je Miroslav Mišković. Ujedno je tajkun Mišković redovito spominjan u Haškom tribunalu kao jedan od najznačajnijih Miloševićevih finansijera ratova na Balkanu.
Biznismen Keljmendi
Poslovanje Radončića s Miškovićem bilo je sve samo ne transparentno, kako je on tvrdio svjesno lažući bh. javnost. Koliko se saznalo prvi zajednički poslovni poduhvat Miškovića i Radončića bio je kupovina atraktivne lokacije stare željezničke stanice u Tuzli s ciljem gradnje stambeno-poslovnog centra. U to vrijeme, što su Dani i objavili pred izbore 2010., Radončić dobija kredit od Komercijalne banke a.d. Beograd. Pod ekstra povoljnim uvjetima o čemu su i srbijanski privrednici sanjali. Naime, prema dokumentaciji Komercijalne banke u Banjoj Luci Radončić je 2007. dobio kredit od šest miliona maraka od banke koja je u vlasništvu Komercijalne banke Srbije. Garancije za Radončićev kredit osigurao je Telekom Republike Srpske koji je u vlasništvu Telekoma Srbije, a Telekom Srbije je tada bio u vlasništvu – Republike Srbije.
Interesantno je i kako je Radončić došao u posjed zemljišta u Tuzli. Naime prema izvještaju SIPA-e “Naser Keljmendi je zajedno sa Naserom Orićem došao do Selvera Oruča i ’dao mu na znanje s kim ima posla’ te da bi trebalo, odnosno bilo bi dobro da odustane od kupovine neizgrađenog građevinskog zemljišta na lokalitetu stare željezničke stanice za koje je opština Tuzla u julu 2007. raspisala konkurs sa početnom cijenom od 1,49 miliona maraka, a u konkursu je stajalo da će zemljište dobiti onaj ko istakne najvišu cijenu. Kao najbolji ponuđać pobijedio je Radončić ponudivši najveći iznos, osam miliona KM.”
Prezident nekretnine su osnovane s 2.000 KM osnivačkog uloga, no ubrzo preko Belizea Avazu stiže uplata u iznosu od 9.360.000 KM – prva rata za tržni centar, koji je nakon razlaza partnera ostao u vlasništvu Avaza, a kao suvlasnik se pojavljuje i firma Robot commerc Selvera Oruča!?
SIPA je u to vrijeme provjeravala i privatizaciju preduzeća Zora (Sarabon d.d.) koja je urađena posredovanjem Kantonalne agencije za privatizaciju. U izvještaju SIPA-e o tome se navodi: “…informacije u vezi privatizacija poslovno-privredne zgrade preduzeća Famos holding d.o.o Sarajevo i trenutnog postupka privatizacije preduzeća Zora (Sarabon) posredstvom relevantnih agencija Federalne i Kantonalne agencije za privatizaciju Općinskog suda u Sarajevu i dr. utvrdili su stvarnu vlasničku strukturu preduzeća K&Data, odnosno eventualni udio Nasera Keljmendija i braće Pirović, i dr. te informaciju da je zainteresovan Naser Keljmendi i to na način da isplati Hypo banci oko četiri miliona KM potraživanja po osnovu založnog prava nad cjelokupnom imovinom firme”.
Provjere Prezidenta
U izvještaju SIPA-e predlaže “provjere podataka priloženih za off-shore kompanije prilikom registracije preduzeća firme Prezident nekretnine, odnosno, prikupiti podatke o tome da li off-shore kompanija ima račune u BiH; provjerama računa Prezident nekretnina utvrditi sa kojih računa na isti dolazi novac u ime Vanity Belize i iz kojih država, da bi se prateći novac moglo doći do podataka o stvarnom porijeklu istog, odnosno do podataka o stvarnom vlasniku”.
U to vrijeme SIPA je raspolagala i podacima OSA-e prema kojima je tokom 2008. “potvrđena međusobna komunikacija Nasera Keljmendija, Nasera Orića i Ismeta Bajramovića sa licem iz Avaza za koje se prema operativnim saznanjima sumnja da je Radončić”. U istom je izvještaju i njegov broj mobilnog telefona.
Provjere koje su vršene oko privatizacije preduzeća, koje se navode u izvještaju SIPA-e, utvrdile su da je K&Data d.o.o. Ilidža nastala spajanjem firmi Tehnomarket i Data. U Tehnomarketu je 50 posto vlasništva pripadalo Nikolaju Kitovu, bugarskom državljanu, a drugih 50 posto Albertu Shaleu i četvorici braće Pirović koji su bili i 100 postotni vlasnici Date. Inspektori SIPA-e su nakon konkursa za kupovinu Sarabona na kome je K&Data bila najpovoljniji ponuđač, tražili dokaze o Keljmendijevoj ulozi što ih je odvelo do privatizacije zgrade Famos holdinga u Hrasnici jer su imali podatke da iza njene kupovine stoji Keljmendi. To im je potvrđeno garancijom Raiffaisen banke – iznos od 94.890 KM u korist Kantonalne agencije za privatizaciju Sarajevo koju su izdali Naseru Keljmendiju i zahvaljujući kojoj je došao u posjed prostora Famos holdinga, na adresi Put Famosa br. 38 gdje je smješteno sjedište firme K&Data.
Na tenderu objavljenom 15. 10. 2008. (do tada je bilo devet neuspješnih jer se niko nije javljao) kao najbolji ponuđač za kupovinu Sarabona pojavljuje se K&Data, a inspektori SIPA-e navode operativne podatke prema kojima je Keljmendi planirao povoljno kupiti Sarabon, otvoriti veliki prodajni centar i tu smjestiti K&Datu i druge poslovne sadržaje. Kao dokaz navode kontakte Keljmendija sa Nusretom Prgudom, tadašnjim direktorom Kantonalne agencije za privatizaciju, kasnije direktorom Prezident nekretnina, zajedničke firme Miškovića, Radončića i Keljmendija!? (Prgudu je kasnije zamijenio Šaban Bajro, zet Fahrudina Radončića).
Zgrada Sarabona je u neposrednoj blizini Standarda koji je bio u vlasništvu Njemačke koja je krajem 2007. proglasila bankrot, a u septembru 2008. Selta Real Estate (DRE) iz Beograda (Miškovićeva firma) preuzima njen većinski dio (oko 60 posto dionica) navodno za 10-tak miliona maraka. Dvije godine kasnije, 2010., DRE otkupljuje još dionica Standarda i povećava svoj udio na 88,9 posto vlasništva. Mali dioničari uputili su Kantonalnom tužiteljstvu u Sarajevu prijavu u kojoj, između ostalog, terete Miškovića za nestanak oko deset miliona eura i ukazuju da su direktori Standarda prebacili na neku kompaniju na Kipru oko šest miliona maraka za potrebe Miroslava Miškovića iako o tome nije postojala odluka organa društva.
Komadanje Standarda
Standard je 30. 9. 2010. procijenjen na 16.001.384 KM (ukupan broj dioničara bio je 346, a DRE je raspolagala s 88,97 posto vlasništva) kada je društvo podijeljeno na Standard d.d. (proizvodnja namještaja) i Standard nekretnine (djelatnost: stvaranje novih nekretnina za prodaju) na koji se prenose sve nekretnine nekadašnjeg sarajevskog giganta Standarda osim prodavnice u Tuzli. Odluku su potpisali Amira Sipović, kao v.d. direktor i Miomira Nikolić, predsjednica Nadzornog odbora.
Nakon toga dolazi do podjele Standarda na dva društva i Olectar Impex Limited, firma s Kipra, postaje većinski vlasnik Standard Funiture Factory d.d. Sarajevo, a Miškovićev DRE ostaje većinski vlasnik Standard nekretnina. Posao je podijeljen tako da su se jedni nastavili baviti proizvodnjom namještaja, a drugi – upravljanjem nekretninama.
Notar Miloš P. Jovović je 15. 2. 2011. ovjerio odluku kojom je Naida Bektić-Muftić postavljena na mjesto v.d. direktora Standard nekretnina, što je odlučeno na konstituirajućoj sjednici Nadzornog odbora društva dan ranije. Isti dan NO ovlastio je Bektić-Muftić da imenuje prokuristu društva i ona donosi odluku da se imenuje Đorđije Cerović iz Beograda koji dobija ovlaštenja bez ograničenja.
Kod istog notara je 18. 6. 2011. ovjerena odluka kojom se Miomira Nikolić (iz Beograda) imenuje na mjesto predsjednice skupštine Standarda d.d., donesenu na skupštini dioničara 14. 2. 2011. kada je i odlučeno da se Standard d.d. podijeli na dioničko društvo Standard furnire factory (7.848.291 KM) i Standard nekretnine (8.153.079 KM). U NO Standard nekretnina bili su Miomira Nikolić, Nemanja Mičanović i Saša Marković, svi iz Beograda.
Prema zapisniku sa treće skupštine Standard furnire factory, održane 10. 1. 2012., sjednicom je predsjedavao Damir Muhić, punomoćnik dioničara Olectar Impex Limited Limassol, Kipar koji je i predložio da se izabere za predsjednika Skupštine, jer je njegova kompanija vlasnik Standard furnire factory 88, 94 posto dionica. Skupštini su prisustvovali i Amira Sipović, v.d, direktor društva, Naida Bektić-Muftić, sekretar društva (v.d. direktorica Standard nekretnina koje su ostale u Miškovićevom vlasništvu). Tender o prodaji dionica Standard furnire factory objavljen je 14. 11. 2011. Posrednička kuća bila je Eurohaus d.o.o. vlasništvo Zijada Blekića u čijoj je brokerskoj kući svojevremeno i Radončić imao dionice, tačnije u vrijeme upropaštavanja sarajevske Vranice.
Kantonalno tužiteljstvo Sarajevo provjerava privatizaciju Standarda, no šta SIPA radi zna Goran Zubac, direktor ove agencije koji se hvali uspjesima, iako su rezultati na čekanju. Uz to pitanje je šta je bilo sa izvještajima koji su urađeni prije njegovog dolaska, i prije nego što je započelo prijateljstvo između Fahrudina Radončića i Milorada Dodika, Zupčevog šefa? Nezvanično, prikupljeni su dokazi o poslovanju Miškovića, Radončića i Keljmendija kao i informacije o sumnjivim privatizacijama što teško i Zubac može zaustaviti.
Darežljivi Integral
Prema prijavi Uprave kriminalističke policije, Miroslav i Marko Mišković, kao i Milo Đurašković su od 2005. do kraja 2010., kao suvlasnici privatiziranog preduzeća za puteve Niš, a preko njega i suvlasnici više preduzeća za puteve – Beograd, Kragujevac, Vranje, Srem put, Bačka put i drugih, neosnovano iz tih preduzeća izvukli novac i imovinu vrijednu oko 30 miliona eura. Kako je tužilac za organizirani kriminal Miljko Radisavljević precizirao, osumnjičeni su od zajedničkog posla zaradili oko 30 miliona eura, od čega je Marku Miškoviću pripalo od 17 do 19 miliona, Đuraškoviću 10 miliona, a preduzeću “Hemslejd” 1,2 miliona eura.
Među dokumentacijom na koju su naišli istražitelji u Srbiji spominje se i preduzeće Integral inženjering iz Laktaša, vlasništvo Slobodana Stankovića, u Republici Srpskoj poznatog kao jednog od najbiližih suradnika Milorada Dodika. Naime, prema toj dokumentaciji Stanković je 2007. kupio preduzeće Zgop Novi Sad, koji se takođe bavi građenjem koje je platio 3.500.000. No, ono što je upalo u oči graditeljima jeste da je Stanković Zgop ugovorom iz 2010. ustupio Vojvodina Putu Bačka, preduzeću koje je u vlasništvu Mila Đuraškovića!? već u to vrijeme Đurašković je imao brojne poslovne relacije sa Miškovićem.
Vlada RS-a finansirala Miškovićev biznis
U izvještaju revizora za 2007. navodi se da je Firma Darta kupila 65 posto državnog kapitala u Srpskom Oslobođenju za 100 KM. Dartu zatim kupuje Zekstra, nakon čega počinje višemilionsko zaduživanje i stavljanje imovine ovog Oslobođenja pod hipoteku. Dalje se navodi da je Srpsko Oslobođenje uzimalo hipotekarne kredite od kojih je najveći dio, kao beskamatne pozajmice išao većinskom vlasniku. Ove firme 2008. kupuje Mišković, odnosno njegova Delta DMD.
Mediji su pisali da bi ova prevara možda i ostala neotkrivena da se zaposleni u Investiciono-razvojnoj banci nisu zainteresirali: Delta DMD je kažnjena sa četiri miliona KM, jer se firma Darta, koju su kupili od Zekstre, zadužila četiri miliona KM preko limita koji im je dozvoljen ugovorom o privatizaciji. Tada Delta podnosi zahtjev Vladi RS da ih oslobodi plaćanja višemilionske kazne i Vlada im izlazi u susret i odobrava njen zahtjev da ih oslobodi plaćanja višemilionske kazne iako su se neki članovi Savjeta za privatizaciju pobunili, a radnici završili na ulici.
Druga sporna privatizacija sa kojom se povezuje Miškovićevo ime u RS-u je kupovina državnog kapitala banjalučke Robne kuće “Boska”. U oba slučaja je umiješan Dragan Đurić, vlasnik beogradske Zekstre i dobar prijatelj Milorada Dodika koji je ulazak Miškovića u Bosku predstavljao kao posao decenije. Vlаdа RS je konzorcijumu, koji je u vlasništvu Miškovića i Đurića, prodаlа 58,52 posto kаpitаlа Boske za 3.000.000 eura, a Delta-Zekstra se kupoprodajnim ugovorom obavezala da će u Bosku investirаti još tri miliona eura, zаdržаti 254 rаdnikа, izmiriti dug premа njima koji je iznosio 1.500.000 KM te da će izmiriti dugove premа Poreskoj uprаvi, Elektrokrаjini i grаdu Bаnjаluci od 9.280.000 KM.
Delta-Zekstra nikad nije izmirila dug premа rаdnicimа, što je preuzela Vlada RS-a obavezujući kupca da kasnije namiri taj novac, što se nije desilo zbog čega je Prаvobrаnilаštvo RS-a podiglo tužbu protiv njih. No, Mišković i Đurić su stavljajući Bosku pod hipoteku podigli dugoročne kredite od 5.300.000 KM, čime izmiruje dio dugova!? Obаveze premа rаdnicimа izmirene su tаko što su vlasnici Zekstre i Delte podigli kredite u iznosu od 1.330.000 KM i 1.960.000 KM i pozаjmili Boski (!?) koja je Delti vrаtilа novac do oktobra 2010., а dug Zekstri vrаćа u rаtаmа do 2013. godine.
Investicijsko-razvojna banka RS-a nakon toga kupuje obveznice Boske emitovane na Banjalučkoj berzi u ukupnoj vrijednosti od 15 miliona maraka, ali vlasnici Robne kuće do danas nisu uplatili prvu ratu od 2,3 miliona maraka. Prema upozorenju stručnjaka: konzorcij Deltа – Zekstrа je Bosku kupio novcem Republike Srpske, tаko što je sа 15 milionа maraka dobijenih od IRB RS-a od prodаje obveznicа, pokrio sve ugovorne obаveze iz privаtizаcije što je Miškoviću i Đuriću omogućilo da izbjegnu ili prolongirаju obaveze iz kupoprodajnog ugovora i da, bez skoro uložene marke, ubiru novаc od zаkupа u Boski. Uz to, rekonstrukciju Boske je platio Ljubo Ćubić, vlasnik Niskogradnje, a novac je vratio tako što mu je dodijeljen posao rekonstrukcije i proširenja autoputa od Banjaluke do Klašnica.
Sredinom novembra ove godine Dodik je izjavio: “Problem je riješen kako je riješen, ali to ne znači da Boska ne treba da izmiruje svoje obaveze i samo pozivam na njihovo izmirivanje u skladu sa zakonom.” Boska još uvijek duguje Investiciono-razvojnoj banci po emitiranim obveznicama 2,3 miliona KM.
Shoping u Novom Pazaru
Prema Registru privrednih subjekata Republike Srbije 10. 4. 2007. doneseno je rješenje kojim se “usvaja zahtjev podnosioca registracione prijave, pa se u registar privrednih subjekata registruje promjena podataka o privrednom subjektu upisanom u registar Društvo sa ograničenom odgovornošću Fexiko Novi Pazar i to sledećih promjena: briše se ime osnivača Ćerim Šemsović i upisuje poslovno ime Vanity International Corporation, Belize. Upisani kapital: 500,00 eura. Nenovčani u nekretninama 3.067.535,60 eura. 26. 2. 2007.”
Fexiko ima tržni centar koji se procjenjuje na preko tri miliona eura. Prema rješenju Vanity je uplatio kapital za ovo preduzeće u iznosu od – 250 eura!? Sjedište preduzeća je prebačeno u Beograd, a za prokuristu je postavljen Nemanja Mićanović, koji je bio u Nadzornom odboru Standard nekretnina (u vlasništvu Miškovića) u Sarajevu.
U Novom Pazaru malo ko zna otkud Šemsoviću bogatstvo, no spominje se njegovo prijateljstvo s najpoznatijim Rožajcem Safetom Kalićem, koji je pobjegao iz Beograda u vrijeme Sablje, izbjegavši istragu policije koja ga je teretila da je bio najveći snabdjevač drogom zemunskog klana koji je tada uhapšen.
BH Dani, 21.12.2012.
Peščanik.net, 22.12.2012.
