Ova tzv. rekonstrukcija pretvorila se u smrtno dosadan proces, kojim rukovodi vođa svih Srba u zemlji i rasejanju – Gospodar Vučić. Traje već mesec dana. Trajaće još toliko. Fenomen patološke zaljubljenosti u novog vođu dobrog dela napaćenog naroda najbolje je ostaviti po strani. Mada kažem, taj fenomen zaista jeste zanimljiv, pošto u normalnom svetu nije čest slučaj da jedna tako nepodnošljiva ličnost, koja je na političkoj sceni više od dvadeset godina, praktično preko noći postane predmet obožavanja svih medija, analitičara, dobrog dela opozicije, ali i građana, i to predmet obožavanja koji samo srpski savremni Vođa može biti. Dakle, nije više zanimljivo samo po sebi kako je to moguće da se naši sugrađani zaljube u najboljeg učenika Vojislava Šešelja, čoveka koji spada među najgnusnije proizvode devedesetih, već je zanimljivo odsustvo racionalnog procenjivanja učinka vlade kojom taj učenik zapravo upravlja. Valjda makar na tu kritiku imamo pravo?

Najpre porazno je što o njemu i naprednjačkoj politici svi ćute. Mediji i opozicija ćute jer ga se prosto plaše. Možda i sa razlogom – jer, sudeći po patologiji minulog rada, Aleksandar Vučić deluje kao čovek koji je spreman na svašta.

Zanimljivo je i to da tzv. liberalan deo javnosti takođe ćuti. Oni u njemu i njima vide bolesnu varijantu spasa za bolesnu zemlju. Ljudi sa te strane tarabe valjda smatraju da je napuštanje kosovskog fantazma najvažnija stvar koja se Srbiji desila u poslednjih dvadeset godina. I u pravu su. Međutim, nikako da se zapitamo šta će biti nakon implementacije sporazuma sa Prištinom, a šta će sa ovom zemljom biti nakon otvaranja prvog poglavlja u januaru 2014? Jer valjda treba da bude života i posle Kosova.

Srpska napredna stranka danas je najmoćnija stranka u Srbiji. Zapravo, mi u ovoj zemlji takvu moć koncentrisanu u rukama jednog čoveka i jedne stranke nismo imali od 1990. godine. I u čemu je tu tačno problem? Ta stranka ima moćnu vojsku koja može da pregazi Srbiju, ali nema oficire koji vojskom, državnim aparatom, ali i samom strankom mogu efikasno da upravljaju. SNS taj problem rešava upotrebom problematičnih, a najčešće katastrofalnih, kadrova kao što su Milan Bačević, Jorgovanka Tabaković, Nikola Selaković, Jadranka Joksimović, Miloš Vučević (Novi Sad), estradni radnik iz Zaječara Saša Mirković i sl. O Drecunu, Vulinu i Karićima da i ne govorimo. Najstrašnije je što javnost potpuno ćuti o načinu vođenja makroekonomske politike guvrenerke, ludilu kopanja moreuza na Moravi ili činjenici da Zaječar vodi osoba sa ovog snimka sa Youtube-a.

No, Aleksandra Vučića i ovu koaliciju najbolje je ogolio proces rekonstrukcije vlade. Stradali su Alisa iz zemlje čuda, vlasnik muzeja automobila, Mrkonjić, prof. Megatrend Obradović i ljubitelj aflatoksina Knežević. Pošto je teško objasniti kako je moguće da će tu „ozbiljnu i duboku” rekonstrukciju preživeti Bačević i Velimir Ilić, a kako šampionka zdravstvenog sistema S.Đ. Dejanović i cela dinastija Krkobabić, setili su se da skinu glavu Dinkiću. I mada konačan odlazak Dinkića u penziju ne predstavlja posebno dirljiv i tužan momenat (naprotiv), moramo se zapitati ko će ove sjajne ljude zameniti. Stros Kan? Ili Rudolf Đulijani?

Sledeće pitanje je koja i kakva parlamentarna većina će glasati za rekonstruisanu vladu? Dušan Petrović i Vuk Jeremić? E pa sjajno. Ovo društvo je pristalo na još jednu radikalsku predstavu koju režiraju Vučić i Tomislav Nikolić, zajedno sa svojim pašama, svastikama i ljubavnicama.

I ne samo to. Ova ekipa predvođena moralnom gromadom Vučićem ovih dana će odlučiti ko je osoba koja će u ime Srbije voditi dugoročan i vrlo težak proces pregovora sa EU. Takvu odluku Hrvatska i Slovenija su donele u javnoj raspravi, konsultacijama sa strukom, civilnim društvom, opozicijom i parlamentom. Ovde će odluku doneti Vučić i Dačić u pauzi dva sastanka posvećena Dinkiću i Obradoviću. Izabrana ličnost će biti bleda, i stručno i politički, jer osoba koja „će uvek govoriti istinu u lice, čak i kada se ne slažemo, ali ko će umeti da sasluša i razume potrebe naše zemlje, da ne bude običan klimoglavac kad ode u Brisel i da misli da mu je najvažnije u karijeri da sluša šta mu oni govore” ne postoji – osim u glavi Aleksandra Vučića.

Pa, sretna vam rekonstrukcija.

 
*Pseudonim

Peščanik.net, 02.08.2013.