„Novi Sad će ove godine postati ponosni domaćin jednog novog mesta pod imenom “Café and Bike Shop”, gde ćete uz šolju kafe moći da kupite i novi reciklirani bicikl ili popravite svoj, družite se sa ljubiteljima biciklizma, učestvujete u različitim radionicama i ulepšate svoj život. Iza ove ideje stoji grupa mladih ljudi, koji su u Novi Sad stigli iz različitih delova sveta (Engleska, SAD, Italija, Grčka, Poljska i Kuba), i za divno čudo odlučili da tu i ostanu. Osnovali su udurženje CULTURE EXCHANGE sa željom da pozitivno utiču na svet oko sebe.”

Ova vest je prošle zime objavljena na portalu Enjoy Novi Sad i tada je obradovala mnoge naše sugrađane, ne samo zato što su dobili jedno novo mesto gde mogu da kupe ili poprave svoj bicikl, već i zato što su od ljudi koji su osnovali Culture Exchange, a dve godine pre toga odlučili da žive u našem gradu, dobili priznanje da su tolerantni, druželjubivi i otvoreni za nove ideje i goste iz celog sveta.

Na pitanje šta najviše voli u Novom Sadu, vođa projekta Britanac Sajmon Vilson, tada je odgovorio:

“Dosta nas provodi vreme u CK13, Crnoj ovci, a volimo o Organic Factory. Bane iz Fanatic radnje bicikala je najkul mehaničar u gradu, a ekipa iz Vectora je druželjubiva i uvek hoće da pomognu. Naravno, ono što većina nas najviše voli u Novom Sadu su ljudi. Želim da učestvujem u otkrivanju lepote i bogatstva kulture i nasleđa u Srbiji ljudima širom sveta. Želim da gradimo istinitu i pozitivniju sliku o Srbiji, I više od svega, da pomognem drugima da vide toplinu i prijateljstvo ovih divnih ljudi.”

Tokom nekoliko godina, mladi volenteri sa nekoliko kontinenata napravili su u Novom Sadu dečije igralište, organizovali besplatne kurseve stranih jezika, pravili performance za Centar za osobe sa invaliditetom i škole za Rome. Bili su, kako se to kaže, društveno angažovani i humano orijentisani.

Pa ipak, uprkos svemu pozitivnom što su ovde uradili, ovi ljudi su zasmetali najpre klerofašistima, koji su im, samo zato što su stranci i što su ih neki novinari etiketirali kao sektaše, polupali stakla na prostorijama u kojima rade, da bi na kraju zasmetali i vlastima od kojih su dobili 30 dana da napuste Novi Sad i Srbiju.

Tako su za samo nekoliko meseci vladavine nekadašnje crveno-crne, a danas koalicije SPS i SNS, ljudi iz Culture Exchange dobili novu sliku Novog Sada, grada koji je odjednom postao netrpeljiv prema strancima, ali i prema Novosađanima koji su otvoreno protiv političkog maskenbala aktuelne vlasti, koja se tobože zalaže za evropske vrednosti, a sa druge strane svojom nesposobnošću da se obračuna sa pripadnicima klerofašističkih organizacija, afirmiše nasilje, mržnju, netoleranciju.

I dok se Dačić i Vučić lažno predstavljaju civilizovanom svetu dovodeći njihove stručnjake u svoju vladu, dotle srpski nacionalisti i klerofašisti, pred kojima su više puta kapitulirali, a poslednji put prošle nedelje kada su otkazali Paradu ponosa – slobodno seju strah i mržnju glavnim gradom Vojvodine. U istom danu, gostujući u Kažiprstu B92, Igor Mirović, potpredsednik SNS-a ponovio je da njegova stranka neće odustati od pritisaka na Bojana Pajtića i pokrajinsku administraciju da se povuče, kako bi Vojvodina konačno krenula napred. Napred gde? U ksenofobiju, u nacionalizam, u izolaciju?

Mladi pisac iz Novog Sada, Bojan Krivokapić, reagujući na vest da je ljudima iz Culture Exchange vlast uskratila gostoprimstvo i dala im rok da napuste zemlju, na svom Facebook profilu je napisao:

ksenofobični novi sad, ukuvana palanka, tuga memljive svakodnevice. na ulice, nema nam druge.

Komentarišući Krivokapićev post, napisao sam:

Ne bi nas bilo ni stotinu, iako u svojim kucama mozda toliko hiljada razmislja kao mi koji bismo izasli. To je ono: podrzavam Paradu ponosa ali se necu pojaviti u parku kod Manjeza.

Zaista, dokle ćemo iz svojih domova mirno gledati kako se zabranjuje “normalan” život u Srbiji i Novom Sadu, dokle ćemo ćutke slušati premijera kako pripadnike manjinskih zajednica naziva “nenormalnima”, dokle ćemo trpeti neskrivenu mržnju velikodostojnika SPC prema svima koji nisu pravoslavni Srbi?

Dokle ćemo biti uvereni da svakoga od nas sutra neće snaći ono što je trenutno snašlo ljude iz Culture Exchange, ili sve druge koji su na meti nasilnika koji su pod zaštitom ili na platnim spiskovima aktuelne vlasti?

 
Peščanik.net, 02.10.2013.