Veoma je zanimljivo da je izjava Džulijana Asanža u emisiji Zorana Kesića “Dvadeset i četiri minuta” a u povodu izlaska Asanžove knjige “Sloboda i budućnost interneta” na ovdašnje tržište ostala bez posebnih komentara, u sred evrointegracijskih pitanja ( i pitanja identitetskih), i sve to u godini 2014, stogodišnjici Velikog rata i borbe za istinu o njemu, te “odbrane” Srbije od “napada” za odgovornost, preventivnu i ničim izazvanu “odbranu”.

Zato je i moguće da provincijalizacija, ili upotreba u domaće svrhe, čitavog složenog konteksta, pre svega u evropskim razmerama južnoslavenskog pitanja (Masarik) i Velikog rata, da Aleksandar Vučić kaže nama, svima, da je za nas najbolje da budemo Austrijanci. To je, izgleda, u svrhu promene “majndseta”, ili put naše evropeizacije.

Nakon dvadesetog veka i dva svetska rata, pobede u njima, i ogromnog broja žrtava. Valjda za slobodu.

Šta kaže Džulijan Asanž. On govori ono što je veliki izazov i veliko pitanje mogućnosti da se u taj izazov upustimo. “Mi živimo u vremenu između dve epohe, ali Srbija je zemlja ” između”, i ona, kao i mnoge druge zemlje uključujući i Ukrajinu, ima ulogu predvodnika. To je mesto gde budućnost prvo dolazi, sa svim svojim užasima i lepotama. I kao i svi pioniri, Srbija je zemlja koja je pogrešno predstavljena. To nekada rade oni koji su donosioci odluka, koji kreiraju svetsku politiku, ljudi iz okruženja, a na žalost, to ponekad rade i sami ljudi iz Srbije… To možete videti i iz materijala objavljenih na Vikiliksu. Tu možete videti hiljade depeša koje smo objavili, a u kojima se pominje Srbija… Kao što već svi znaju, pre samo petnaest godina srpski novinari su bili žrtve napada NATO-a. To je jedini put da je NATO priznao da je namerno ubijao novinare. Srpske novinare su ubijali i u vreme Miloševićevog režima… Ne iznenađuje da mnogi u Srbiji ne znaju kome da veruju, jer ne mogu da veruju ubicama i kriminalcima iz Miloševićevog vremena, ne mogu da veruju ni Istoku, ni Zapadu. Zbog svega toga Srbija se nalazi “između”, ali to nije pozicija slabosti, već pozicija snage. To je pozicija mogućnosti, koja pojačava glad ljudi za istinom, i daje im neophodnu perspektivu da istinu prepoznaju kada na nju naiđu.”

Nije potrebno da postanemo Austrijanci, pri tome, svakako ne mislim da Austrija nije “učinila sve” (to je izraz kada naši političari, stranački, izgovaraju kada ne učine ništa), da kapitalizira svoje mogućnosti, za razliku od naše kapitalizacije u partijske i vlastodržačke svrhe.

U utorak, 8.4, Srbija je dobila akreditaciju za samostalno korišćenje IPA fondova (Beta).” To je izazov koji nam predstoji i na to treba da budu dodatni kapaciteti usmereni, rekla je predstavnica Kancelarije za evropske integracije Milena Radomirović i da uvođenje takvog sistema, na koje je Srbija dobila pravo kada je dobila status kandidata za EU, znači da će institucije u Srbiji imati nadležnost za planiranje i trošenje novca. Na okruglom stolu o državnim kapacitetima za korišćenje fondova u Privrednoj komori Beograda, Radomirović je istakla da će ključni problem za uspešno korišćenje fondova biti da se zadrže ljudi koji su stručni.

Šefica pregovaračkog tima Tanja Miščević složila se sa tom ocenom, rekavši da u Srbiji u ovom trenutku nema dovoljno ljudi koji znaju da naprave dobar projekat za finansiranje iz predpristupnih fondova EU ili drugih fondova na engleskom jeziku i uz jasan budžetski plan i ciljeve.”

Nikako ne mislim da je ova “priča” sa fondovima jedini aspekt, kažu “segment”, pitanja našeg autorstva, pa i samostalnosti kao rezultata sposobnosti, znanja i kreativnosti. Stvar je svakako mnogo složenija. Da bismo mogli da budemo “između”, to jeste u poziciji mogućnosti, snage, a ne slabosti (Asanž), ali je znakovita i za sva druga pitanja državnosti, kapacitiranosti za državnost.

“Premijer i šest ministara odbili da poštuju zakon”, naslov je u “Danasu” (9. april) “Odlazeći premijer Ivica Dačić i ministri Nikola Selaković (pravda), Zorana Mihajlović, Igor Mirović, Milan Bačević, Velimir Ilić i Dragan Glamočić, izričito su odbili da Agenciji za borbu protiv korupcije dostave podatke o svojim planiranim aktivnostima kao javnih funkcionera tokom protekle izborne kampanje kako bi ova državna institucija proverila da li koriste svoj položaj i javne resurse za promociju političkih partija kojima pripadaju.”

Jasno je da je državnost, a ne partijnost; institucionalnost, a ne voluntarizam; zakonitost, a ne arbitrarnost; sposobnost, a ne lojalnost i podaništvo; znanje i stručnost, a ne pripadnost partiji; osnova autorstva i samostalnosti. Mogućnosti, a ne ometanja. Posle vesti “Agencija je evidentirala 1.319 vozila koja su prevozila stranačke aktiviste i simpatizere, a 73 odsto evidentiranih vozila prevozilo je učesnike javnih događaja u organizaciji koalicija okupljenih oko SNS i SPS.” Hoće li se obići ista odela, i izlaziti pred građane sa moralizmom i profetizmom. Hoće. Ili se čini, da to i nije važno. Važno je samo šta se saopštava i kako to mediji prenose… Kakva je slika, kakva je “poruka poslata”. I to je razlog nemoći raspolaganja sobom i neraspoznavanja “mesta gde budućnost prvo dolazi”. O interpretaciji prošlosti koja bi legalizovala to mesto da ne govorimo. I dala snagu za opstajanje “između”.

Slavka Ćuruviju, juče je bila petnaestogodišnjica njegovog ubistva, nije ubio NATO, (pogledati pismo Zorana Janjića Asanžu, “Zokster”, i Janjićevu knjigu “Tišina u Aberdarevoj”), već država u kojoj živimo, razgraničenje dželata od žrtava, bilo bi autorizovanje pozicije snage, a ne slabosti i mesto razlikovanje osnovne evropske civilizacijske matrice kojoj pripadamo od svake despotije. I prava na pobunu kao tekovine evropskog individualizma. Konačno, Ćuruvija je izdavač nedeljnika “Evropljanin”, brutalno ugašenog. Individualizam i pravo na pobunu i na kritičko mišljenje uslov je autorstva i kreativnosti. A ne sastavljanje novih spiskova individua i stavljanje na stub srama, e ne bi li se učinili krivim. Za mišljenje. Isuviše je dugo učeno i demonstrirano da se zločin isplati. I to je ono što ometa mogućnosti. Mesta “između”. Istina je uporište nezavisnosti. Inače, možemo biti bilo ko, ili bilo šta.

 
Danas, 11.04.2014.

Peščanik.net, 13.04.2014.