Lukav je Ivo Josipović. Toliko lukav da mu nikako ne pristaje onaj lignjavi nadimak što su mu ga prišili još kad se po prvi put kandidirao za predsjednika države. I koji ga prati tokom čitavog mandata, premda Josipović svojom lukavošću odudara od predodžbi što su ih o toj morskoj životinji iz razreda glavonožaca stvorili Ezop i La Fontaine. A ni oni – i pored najbolje volje i ništa lošije mašte – u njezinu glavonožju nisu pronašli nikakvu karakternu osobinu koja bi ih nadahnula da od te neopjevane životinje naprave junakinju basni o lignji i gavranu, o lignji i rodi, ili o lavu, magarcu i lignji.
Da bi aktualnog predsjednika Republike Hrvatske valjalo nazivati Liscem ili Lijom, a ne Lignjunom ili Lignjom, pokazalo se i za vrijeme njegova posjeta Krapinsko-zagorskoj županiji, kada je prepredenjak s Pantovčaka hodočastio i u Kumrovec i u Veliko Trgovišće. „Bilo bi grijeh doći u Hrvatsko zagorje, a ne posjetiti kuću prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana u Velikom Trgovišću i Titovu rodnu kuću u Kumrovcu. To su velike povijesne ličnosti: i prvi hrvatski predsjednik i predsjednik Tito“, kazao je Josipović razdraganim domaćinima i rutiniranim novinarima koji nisu ni naslutili o kakvome grijehu on zapravo govori.
Više od skrivenoga smisla predsjednikovih riječi, novinare je zanimalo je li on u pohode rodnom kraju Najvećega Sina Svih Naših Naroda I Narodnosti i Još Većega Oca Hrvatske Državnosti stigao u sklopu svojevrsne predsjedničke kampanje. „Sve što radim je svojevrsna kampanja“, iskreno im je odgovorio obnašatelj dužnosti Najdražega Gosta“, „no, moj razlog današnjeg posjeta Krapinsko-zagorskoj županiji nije povijest već pogled u budućnost.“ Ali oni su u tim riječima prepoznali tek olinjalu frazu iz priručne zbirke protokolarnog praznoslovlja, a ne jasan znak da se hrvatski predsjednik doista zagledao u nekakvu budućnost.
Nisu skužili da je lukavi Josipović iskoristio priliku da obiđe zagorske hiže Josipa Broza Tita i Franje Tuđmana prije nego što nam svane budućnost u kojoj će to biti ozbiljan grijeh, grijeh kakav si državnik zemlje u članstvu Europske unije neće smjeti dopustiti. I da je baš zbog toga i baš prigodom hodočašća postojbini velikih sineka i japica vrlo ciljano spomenuo i grijeh i budućnost.
Josipović je na taj put krenuo itekako svjestan da će Unijom i u budućnosti drmati Europska pučka stranka, u čiji je službeni program – a na zahtjev Hrvatske demokratske zajednice, mađarskog Fidesza i poljske Platforme Obywatelske – prije nekoliko mjeseci uvršten amandman o obaveznom provođenju lustracije u bivšim komunističkim zemljama koje su crvenu petokraku zamijenile začaranim krugom žutih zvjezdica. Hrvatski se predsjednik u Zagorje zaputio znajući i da su svi HDZ-ovi zastupnici u Europarlamentu, skupa s HSS-ovkom Marijanom Petir, novoizabranom predsjedniku Europske komisije Jean-Claudeu Junckeru uputili pismo sa zahtjevom da jednoga povjerenika zaduži i za pitanja europske povijesti i sjećanja na žrtve totalitarnih režima.
Shvatio je Josipović da Karamarkovi puleni Junckera pritišću zato što po pitanju lustracije ovaj put namjeravaju ići do kraja, ne prezajući pritom ni od obračuna s vlastitim totalitarnim naslijeđem, pa je upravo stoga uz Titovu rodnu kuću posjetio i spomen-hižu Franje Tuđmana. Namirisao je lisac s Pantovčaka da će se Europska komisija, uvažavajući zahtjeve HDZ-a, pobrinuti da Tuđman bude lustriran po dvjema totalitarnim komponentama svojega političkog djelovanja: kako onoj komunističkoj u kojoj je funkcionirao kao kadrovik zloglasnoga KOS-a, tako i onoj franko-fašističkoj kojoj se priklonio nakon što su se on i komunizam uzajamno poodbacivali. A potvrda da ga lisičji njuh nije prevario, stigla je iz usta HDZ-ovog europarlamentarca Davora Ive Stiera, kada je ovaj na novinarsko pitanje ima li smisla i načina provoditi lustraciju četvrt stoljeća nakon pada komunizma, odgovorio kako je „lustracija instrument za demokratizaciju društva“ i posegnuo za primjerom Španjolske gdje je „zadnji Francov kip uklonjen nakon 20 i više godina“.
Ako HDZ-ovci u uklanjaju kipova španjolskog diktatora vide pravi put za demokratizaciju društva, put kojim bi najzad trebala krenuti i Hrvatska, tada je više nego jasno da će upravo oni uraditi sve kako bi se obistinile one davne Tuđmanove riječi: „Mene će povijest smjestiti bok uz bok s Francom, kao spasitelja zapadne civilizacije.“ I tako će, zahvaljujući lustraškom pokretu pod vodstvom Tomislava Karamarka i njegovu inzistiranju da Europska unija pokaže svoju dosljednost u osudi svih totalitarizama, Franjo Tuđman doista biti smješten bok uz bok s Franciscom Francom. Tamo gdje su već završili kipovi njegova španjolskog idola.
Zato je, eto, Ivo Josipović – Lija a ne Lignja! – obilazeći malena mjesta srca svoga, svratio i u Veliko Trgovišće. Da preduhitri budućnost u kojoj će to biti grijeh i u kojoj se pred Tuđmanovim kipovima otvara samo put za Veliko Skladišće.kraj teksta
Novi list, 21.07.2014.
Peščanik.net, 22.07.2014.
