BiH antiratna literatura
| 04/05/2008Sve što je južnije i ne mora biti tužnije, barem kada je o literaturi riječ. Ne bilo kojoj, nego onoj dobroj be-ha literaturi, antiratnoj, možda trenutno i najboljoj u Evropi, kako ustvrdi nedavno i akademik Abdulah Sidran. Tako kao Sidran misle i govore, pak, i ugledni književni kritičari i prevoditelji iz svijeta i ne samo iz kurtoazije. Na apsurdan način tomu je doprinio upravo rat u BiH i protivu BiH, odnosno proživljeni pakao u njoj, pa be-ha literatama i ne preostaje drugo nego baviti se umjetničkom preradom i prevladavanjem proživljenog.
Ogled o neljudskosti
| 28/04/2008Protivu “drugosti” kao takve, ma kakva bila i kako nastajala, udružili su se svi stigmatičari u zemljama-nasljednicama pokojne Juge, a da to i ne znaju, u svojevrsnu “internacionalu mržnje”. Oni danas, pak, samo dovršavaju posao u okviru novonastalih država, da ne kažem svojih nacionalističkih brloga, koji je započet ubijanjem “drugosti” još za života Jugoslavije.
Čekajući srpskog Willy Brandta
| 20/04/2008Skeptici bi odmah rekli da sve pararelele između Njemačke i Srbije glede “Brandta među Srbima” vode u Beckettovu prazninu. Potencijalnoga “srpskoga Brandta” je Srbija odmah ubila, prije nego što je uspio da se učvrsti na premijerskom kormilu. Zoran Đinđić za brandtovsko klečanje u nekoj našoj Varšavi prosto nije imao vremena, žurio je, pa mu su se toj žurbi prepriječili veliki i mali trutovi.
REQUIEM ili misa zadušnica za jednu veliku zemlju
| 13/04/2008Krajem aprila 1992. godine nestala je i formalno jedna velika zemlja. Svima drugima je oduvijek bilo jasno da Srbija i Crna Gora ne mogu same biti “Jugoslavija”, ali ne i slijepom domanovićevskom vođstvu “dva oka u glavi”, koje je tada bilo u zavadi i s pola svijeta i sa zdravim razumom. Narod je, pak, bio žrtva džinovskog Jonesovog experimenta u režiji raznih minovića, mitevića, vučelića i inih. I danas je, u stvari.
Bye, Bye Bush
| 05/04/2008… završetak NATO summita u Bukureštu … neposlušna Evropa … pohvale i pokude Bušu … McCain je dobar momak … Jack Goldsmith se kaje … Emmanuel Todd i evropski pogled na Ameriku … kolumnista Joschka Fischer…
Kraj “dvotaktne” EU
| 04/04/2008Nije tajna, Nicolas Sarkozy je prvi poslijeratni francuski predsjednik koji se muči s Nijemcima, pa ako se to i ne vidi iz gestike i broja susreta s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel.
Pjesnik Jovan Nikolić
| 01/04/2008U cijeloj Evropi živi u ovom momentu oko osam milijuna Roma, najvećim dijelom u zemljama južne Evrope, te po 70.000 u Njemačkoj i Italiji, 300.000 u Francuskoj i 700.000 u Španjolskoj. U pravilu su potcijenjeni, ne pomaže im se da stanu na noge kako zaslužuju. Tek kada su bolji od drugih skreću pažnju na sebe i povijesni križ koji nose, ni krivi ni dužni. Ja, pak, imam sreće da mi je Jovan Nikolić prijatelj.
O troškovnoj (amoralnoj) strani rata protivu Iraka
| 30/03/2008Ovdašnja kultna te-ve emisija “Vrijeme kulture” (“Kulturzeit”, “3SAT”) je – u povodu pete obljetnice rata u Iraku – izračunala šta se s tri bilijuna američkih dolara, koliko je ovaj rat prema analizama Josepha Stiglitza i Linde Bilmes već do sada koštao, moglo sve napraviti? Mogle su se, isplaćivati plaće za 45 milijuna učitelja cijelu jednu godinu. Moglo se izgraditi i svih 219.000 osnovnih škola. A moglo se i izfinancirati i studiranje 129 milijuna studenata. Moglo je, ali nije ništa od toga…
Od kroničara do aktera povijesti
| 27/03/2008Radikalni francuski filozof Bernard-Henri Levy, rođen 1948. godine u mjestu Beni Saf, u tadašnjem “francuskom Alžiru”, autor čudesne studije od 688 strana o Jean Paulu Sartreu, tvrdi da se uloga velikih, kvalitetnih novina promijenila. One su, tvrdi Levy, od kroničara postale akteri povijesti. Pominjanje Sartrea ovdje nije slučajno, Levy se i u ovom eseju srećom obilato inspirirao Sartreovim poimanjem i politike i povijesti.
Kako postati nacista za pet dana
| 26/03/2008Gledajući film “Val” i iščitavajući sve do čega sam mogao doći u svezi s njim – polako bivalo jasno da je upravo kod nas (i u BiH i u Srbiji) u tijeku in vivo experiment, svojevrsni džinovski remake Jonesova experimenta, koji je bio i povod za nastanak njemačkog filma “Die Welle”.
U fokusu: be-ha Dani
| 23/03/2008Koliko god se nekomu može učiniti smiješnim tvrdnja da i novinarstvo može biti prosvjetiteljstvo, kako je ustvrdio prije par godina u jednom eseju francuski filozof Bernard-Henry Levi, to je sušta istina i sami smisao novinarstva, dodao bih. Posve je druga stvar što je takvih primjera – uspjelih simbioza primarne informativne funkcije journalizma i one suptilnije, filozofijske i prosvjetiteljske – malo i u svijetu i kod nas.
Peta obljetnica rata zasnovanog na lažima
| 21/03/2008U pripremama za pisanje ovog teksta pročitao sam dosta toga, o jednoj od tih knjiga kazat ću nešto kasnije par riječi, a pogledao sam i poslušao na ovdašnjim televizijama i niz dokumentaraca o porušenom i podijeljenom Iraku. Izdvojit ću ovdje, pak, samo kako je Ulrich Wickert, ovdašnji ugledni politički analitičar i bestseler autor, podsjetio gledateljstvo da je ovaj Drugi američki rat u Golfu zasnovan od samog početka na lažima.
Povodom 125. godišnjice smrti i 190. obljetnice rođenja Karla Marxa
| 14/03/2008Na današnji dan prije točno 125 godina je umro Karl Marx, osnivač “naučnog socijalizma”, kako je govorila nekoć partijska propaganda kod nas, ali i u drugim zemljama tzv. realnog socijalizma, koji je, pak, bio sve drugo samo ne i stvaran.
Usamljeni “peti glas” razuma
| 13/03/2008Na dramatičnim sjednicama Predsjedništva SFRJ 11. i 12. marta/ožujka 1991. godine odlučivalo se o vojnom udaru odnosno uvođenju ratnog stanja u zemlji, u režiji Slobodana Miloševića i njegovih satelita u Predsjedništvu SFRJ i u Generalštabu. Da do tog suludog čina, koji je trebao, navodno, spasiti Jugoslaviju, a u stvari je značio suludu avanturu, nije došlo odlučio je “peti glas” u Predsjedništvu SFRJ, glas moga kolege sa studija u Sarajevu, prijatelja, komšije i susjeda na Novom Beogradu, Bogića Bogičevića.
Pet godina poslije: Zoranovo srce na dlanu…
| 11/03/2008Jedva da sam ga poznavao, pa, ipak, kao da su mi ubili najrođenijeg. Pošteno govoreći, dok je bio živ i ja i moji prijatelji smo ga samo uvažavali, a kad je ubijen počeli smo ga i voljeti. Nismo više zakerali za svaku sitnicu. Uostalom, o tomu je sjajno progovorio Nenad Prokić na Peščanikovim stranicama. Zoran je morao da Srbiji ponudi na dlanu i svoje raskomadano srce, kazao je Nenad, kako bi ga shvatila i zavoljela.
Ničija zemlja
| 06/03/2008U dokumentu Komisije EU se, inače, ne krije da se sve ovo čini jer se u Bruxelllsu zabrinuto rastućom nestabilnosti u regionu ZB, te da Komisija EU želi ponuđenim stimulacijama i olakšicama dalje evropeizirati region ZB, odnosno njegove građane pridobiti za proevropsku opciju.
Za ekumenu a protiv celibata, Vatikanu uprkos
| 02/03/2008Pravno-obvezujućim “celibat” postaje tek u srednjem vijeku, i to samo u Rimskoj crkvi. Pravoslavna, sestrinska kršćanska crkva ne poznaje instituciju “celibata” za obično svećenstvo, nego samo za biskupe i monahe. Kada bi se Colič pitao bila bi “obveza celibata” životno pravilo za svećenike koji to hoće, ali ne obvezni crkveno-pravni propis.
“Na rubu pameti”: Apel za hiljadu karaktera!
| 27/02/2008“Pogledi na svijet” frcaju kao iskre iz glavnje, a onda se odmah nekoliko trenutaka kasnije i gase, a tmina ljudske svijesti, vidite, ostaje uvijek jedna te ista: jednako gusta, jednako zagonetna i jednako mračna, piše Krleža u romanu iz 1938. godine, koji kao da je nastao poslije posljednje naše nesreće. Sve vrvi od lopova i razbojnika, onih na vlasti, koje pokorno opslužuje korumpirana inteligencija, “cilindraši”, kako kaže Krleža, a tko se usudi kazati istinu završava na sudu, u izolaciji, “na rubu pameti”.
Povodom švicarskog priznanja Republike Kosovo
| 27/02/2008U srijedu, 27.02.2008. godine, je i švicarska vlada donijela odluku da prizna Republiku Kosovo, čime je implicite slijedila logiku i volju SAD i većine zemalja Evropske unije, iako na to nije bila formalno prisiljavana. Ova je zemlja, naime, svijet za sebe, tek odnedavna je članica Ujedinjenih naroda, nije članica EU, par puta je takvo što odbila na referendumima.
Uvod u političku zoologiju kapitalizma
| 26/02/2008I novouspostavljenim zemljama i društvima na razvalinama bivše SFRJ se posrećilo da nakon decenija neslobode, mraka i tiranije uplove u raj nebeski koji se zove kapitalizam, prepun slobode i izobilja, Profitu budi hvala i njegovim poštovateljima i sljedbenicima. U moru stranaka s obećavajućim konceptima nije se baš lako snaći niti politolozima i folozofima, niti književnicima i povjesničarima, a kamo li običnom čovjeku.