Dani u Valhali VI
| 09/10/2010Ova nedjelja nije loša, moglo se živjeti. Dobio sam poziv za učešće na festivalu poezije u Malmeu. Pored mog imena stoji Bosnia/Sverige. Pitali su me je li pravo, rekao sam nije; za prvu sam vezan tek iz želje, a za drugu iz prisile.
Dani u Valhali V
| 08/10/2010
U egzilu, jezik ti se konzervira. A i ti se konzerviraš – imaš spolja 40 a iznutra 70 godina. Sâm sebi si grob, sâm sebi si nadgrobni spomenik.
Dani u Valhali IV
| 07/10/2010
To je već vrijeme kada se iz zemlje, umjesto ljetine, vade kosti i mitovi, kada jata mladih ljudi lete s juga ka sjeveru, kada u beogradskom Klubu književnika, uz rumeno vino i duple gulaše, biraju Gedžu za oca nacije i spremaju hulje u nahije da podižu raju na gradove i proglase braću za dahije.
Dani u Valhali III
| 06/10/2010Hamza i ja, na lokalnoj željezničkoj stanici, ali voza nema. Pružni nasip i pragovi zatravljeni. Jalovica, od postanka pa nadalje. Mrtva zemlja. Prisjećam se Eliotovih kvarteta. Ovako će, mislim, ubuduće zemlja izgledati.
Dani u Valhali II
| 05/10/2010
Krvnici s Balkana ne idu u Džennet. Oni će sa zemnog svijeta skakati u jedno jezero. Premda nije morska, voda tog jezera jeste slana.To je jezero izbjegličkih suza, po kojem će oni do sudnjeg dana plivati.
Dani u Valhali I
| 04/10/2010
Nicao je, ipak, žamor u vozilu, probuđena mirovanjem, djeca su se rasplakala, par Sarajki neumorno jebavale Karadžiću postojbinu, gusle, pradjedove, majku.