Ideja obilja je meeting point između siromašnih i bogatih. Svi se mi negdje susrećemo na tome mjestu, kao na kakvoj staroj napuštenoj stanici na koju vlakovi nikada ne dolaze niti s nje ikada odlaze. Na tu smo stanicu čini se stigli kada nas je Bog izgnao iz raja. Jer obilje postoji samo u raju. Sve drugo je supstitut, prava ili lažna svila, svejedno.

Drugoga dana ujutro djevojka me odbacila kolima do obližnjeg univerzitetskog campusa, gdje sam imala zakazana dva susreta sa studentima kreativnog pisanja. “Ovo je jedna jako slavna književnica...” rekla je profesorica s konjskim zubima i licem dobrano prošaranim kapilarama, i dobacila mi ispričavajući smiješak. Očito nije znala ni tko sam, niti što bi sa mnom.

U jednom američkom mjestu zatrebala sam liječničke usluge. Saznavši iz kratkog razgovora da dolazim iz Evrope, lokalna liječnica naglo je živnula.
– Iz Evrope?! Imam Evropu u malom prstu! Odakle?
– Iz bivše Jugoslavije...
– Oj, oj, oj... – zakukala je.