|
Novi predlog gubitnika poslednjih izbora o takozvanoj podeli
odgovornosti tj. vezivanju mesta premijera i mesta predsednika
Republike i njihovoj automatskoj dodeli "onoj drugoj strani"
nezapamćeno je javno priznanje o ukidanju izbora i volje građana kao
osnovnog mehanizma i principa demokratije. Kao da se izbori nisu
dogodili, kao da glasovi nisu izbrojani, kao da "narod koji najbolje
zna" nije izabrao kome će u sledećem periodu ukazati poverenje, DSS i
G17 Plus predlažu da sa DS zauvek kohabitiraju deleći dve ključne
državne i političke funkcije na "ravne časti". Još gore, ovaj predlog
anticipira i rezultat još neodržanih predsedničkih izbora i uvodi
"rezervaciju mesta predsednika" za jednog od dvojice, te se ovi izbori
nemaju rašta ni održati. Uz malo sabornog jedinstva ovaj princip
"podele odgovornosti" može se ugraditi i u ustav "koji se lako menja",
odmah uz član o partijskom vlasništvu nad poslaničkim mandatima.
Istovremeno
sa predlogom o "podeli odgovornosti" došao je i predlog da sledeća
vlada funkcioniše kao i dosadašnja, po principu "jednopartijskih
ministarstava". Dakle, po principu odsustva kontrole i monopolu
odgovornosti. Javno iznositi ovako protivrečne i suštinski
nedemokratske stavove može samo politički neobrazovana, bahata
partijska nomenklatura koja građane, glasače doživljava kao "stoku
nemisleću".
Očigledno je da se iza ove deklarativne brige za
političku stabilnost države zapravo krije jedan od ključnih uzroka naše
političke nestabilnosti, a to je pre svega nedemokratska unutrašnja
struktura političkih partija i princip doživotnog vlasništva lidera nad
jednom osvojenom funkcijom. Tako se društvena igra "šta bi bio kad bi
bio..." pretvara u igru "Šta bih bio kad više ne bih bio premijer,
predsednik države ili bar ministar?" Bili bi bivši premijer, predsednik
ili ministar. Malo li je?
Ponuda DSS i G17 Plus se zapravo
zasniva na opasnom shvatanju srpskog društva kao nepromenjivog,
politički zaleđenog i trajno nedemokratskog. Ovakvo viđenje Srbije
smatram opasnim jer s vremenom neminovno vodi u represiju i gušenje
svakog novog političkog ili društvenog pokreta, svakog glasa razlike
koji bi mogao poremetiti dogovor(e)nu stabilnost. Ovaj predlog zaista
na najbolji način odslikava dubinu i iskrenost predlagača u otporu
promenama bilo koje vrste, a samim tim i suštinskom neprihvatanju
demokratije koja se uvek bazira na dinamičnom razvoju društva i
promenjivosti vlasti.
Ne sumnjam da su prave demokrate shvatile
neprihvatljivost, da ne kažem nepristojnost ove ponude. Nadam se da će
biti dovoljno razumni i odlučni da se odupru novom pokušaju
zaustavljanja demokratskih promena u Srbiji, jer sam uveren da su
građani Srbije danas i zreli i spremni da sa njima podele odgovornost
za hrabre odluke koje treba da donesu.
Danas, 8. mart 2007.
Povezani članci:
- Šesti princip
Pre mesec i po dana, taman kad smo okončali parlamentarne izbore, iz
hrvatskog kuta večito sklonog historijskoj tragediji, izgledalo je da
je Srbija najebala: čekala se presuda o genocidu od strane Međunarodnog
Suda Pravde, čekao se konačni Ahtisarijev predlog o neporecivoj
nezavisnosti Kosova, čekalo se formiranje nove Vlade – da bi se na
hrvatski užas sve okončalo veličanstvenim hepiendom. Srbija, dabome,
nije kriva za genocid; Rusija i Kina će s nepodnošljivom lakoćom veta
vratiti Kosovo u naručje Srbije i, što je najvažnije, nastavili su se,
urnebesnom brzinom, razgovori o formiranju nove Vlade!
|