| Posle atentata |
|
|
| 15.03.2003. | |
|
Reforme u Srbiji redovno su propadale u drugoj godini svog
sprovođenja. Protivnici modernizacije, tržišta, pravne države, aktivnog
građanstva, protivnici rada i ličnih sposobnosti kao merila uspeha, do
sada su uspevali da spreče da reforme i reformisti pokažu prve značajne
rezultate, da obezbede podršku građana i time ojačaju temelje moderne
Srbije.
Činilo mi se da je veliki deo aktivnosti Premijera Đinđića bio borba za vreme. Trebalo je sprečiti sve one koji u uređenoj državi nemaju budućnost da ponove razorni scenario zaustavljanja reformi. Prolazeći Srbiju uzduž i popreko objašnjavajući neminovne teškoće Premijer Đinđić kao da je sklapao veliku slagalicu podrške reformama, ohrabrujući javnost svojom ličnom posvećenošću i verom u uspeh. Od neomiljenog političara postao je političar koga ljudi i dalje kritikuju ali mu veruju i spremni su da ga slede. Pobedio je u trci sa vremenom. Uspeo je da na čelu Vlade prekorači nevidljivu političku i psihološku barijeru i prvi put uvede Srbiju u treću godinu reforme. Odmah potom je izjavio da se reforme više ne mogu zaustaviti čak i ako ga sada ubiju. Njegovi politički protivnici mu naravno nisu poverovali. Oni su znali da je Đinđić čovek kome su opšti interes i politika u krvi i da ga samo prolivanjem krvi mogu odstraniti iz politike. Ubili su ga da bi kod građana obnovili parališući strah, apatiju i odustajanje. Ponašanje svih nas pokazaće ko je bio u pravu. Čini mi se da
su građani spremni da podrže Vladu ne samo u definitivnom obračunu sa
političkim kriminalom već pre svega u nastavku reformi. Danas biti
protiv započetih promena znači podržati zločince. Tako je to kada se
uđe u treću godinu reformi. Povezani članci:
|
| < Prethodno |
|---|