| Pismo upozorenja srpskoj kulturnoj javnosti |
|
|
| 29.10.2002. | |
|
Kasni suocavanje sa zlom Posle petooktobarskih promena umesto očekivanog raskida sa zabludama koje su Srbiju dovele do ekonomskog kraha i moralnog rasula, sve je prisutnije ponovno oživljavanje radikalnog nacionalizma i novog populizma koji se prepoznaje po matrici naglašeno političko-ideološkog tipa, kao poznati kliše jednako komunistički koliko i nacionalistički o "svetloj budućnosti" i "sjajnoj prošlosti". Čini se da Srbija puževskim hodom ide u budućnost, uporno zagledana i utonula u prošlost. Na političkoj sceni izgubile su se razlike između komunističke levice i nacističke desnice. Da ovo nisu samo slučajne i prolazne pojave, vidi se i po forsiranju škole istorijskog i istoriografskog revizionizma koja ne prihvata naučno potvrđene činjenice, recimo, o Drugom svetskom ratu. Konzervativna misao organicističkog pravca nameće se kao jedina, nedodirljiva "nacionalna misao". Kolaboracionisti i saradnici okupatora u Drugom svetskom ratu dobijaju svoje ulice i nezasluženo pozitivno mišljenje u udžbenicima istorije. Sprega struktura moći od SANU-a do Generalštaba i Crkve, uz učešće partijskih moćnika, stvara atmosferu u kojoj se javnost nakon četiri izgubljena rata zaredom pod Miloševićem, u ime resantimana usmerava ka novom jednoumlju koje se od onog komunističkog razlikuje po promenjenim predznacima a može biti opakije od njega. Ovo novo jednoumlje obeleženo je totalitarnom i nedemokratskon ideologijom Milana Nedića, Dimitrija Ljotića i trijumfom "filozofije palanke" Nikolaja Velimirovića. Pomenuta ispoljavanja konzervativne misli ukidaju prostor za polemike i umesto njih, zagovornici ovakvog načina razmišljanja nastupaju sa pretnjama, sa govorom mržnje i netolerancijom, kao da ne živimo u mirnodopskim uslovima. Bukvalno se guši sloboda istraživanja i sloboda izražavanja ličnog stava koji je drugačiji od onog koji nameću nacionalne institucije. Konzervativno mišljenje posebno se ispoljava u ogorčenom otporu modernizaciji. Umesto pastoralne delatnosti Crkve, u javnosti je prisutniji uticaj "paracrkvenih formacija" - izraz je upotrebio vladika Atanasije Rakita - što je potpomognuto delovanjem organizacija kao što su OBRAZ, grupama "miletićevaca", "nikolajevaca" i sličnih koji ozbiljno ugrožavaju najvrednije tekovine srpske kulture. Neopravdano kasni suočavanje sa zlom i zločinima počinjenim u prošlim ratovima a pomenute institucije ga i ne ohrabruju. Pozivamo intelektualnu javnost i intelektualnu elitu Srbije na suprotstavljanje populizmu i ekstremističkom nacionalizmu koji su nespojivi sa opredeljivanjem za tolerantno i prosperitetno društvo. Još nisu, verujemo, istrošene energije nade nakupljene u deceniji otpora Miloševićevoj tiraniji. Ne sme biti dvoumljenja u biranju puta između modernizacije i zaostajanja, između nacizma i demokratije, palanke i Evrope. Nije bilo dovoljno ukloniti Miloševića sa vlasti da se čitav sistem promeni. Upozoravamo našu javnost da je preduslov svih promena, političkih, ekonomskih i kulturnih, promena kulturnog modela koji je proizveo ne samo političare njegovog tipa nego i način mišljenja odgovoran za velike katastrofe što su nas poslednjih godina zadesile. Još jednom, po ko zna koji put u svojoj novijoj istoriji, Srbija se nalazi na sudbonosnoj prekretnici. Danas, 29.10.2002. Povezani članci:
|
| < Prethodno | Sledeće > |
|---|
Posle tačno dve nedelje od objavljivanja na sajtu delegacije Evropske komisije, prevod izveštaja o napretku Srbije u evropskim integracijama za 2008. konačno se našao na sajtu Kancelarije za pridruživanje Evropskoj uniji.