|
Jer Kosovo je bolest, i to hronična. Laž koja se ponovi hiljadu puta ne
postaje istina (lagao je Gebels k’o pas) - nego halucinacija, psihoza.
A to je bolest, naročito opasna kada je masovna.
Srecom, ima leka. Sporog, skupog i dugotrajnog (ne najskuplja
srpska reč, već najskuplja srpska psihoza) Na svaku hiljadu puta
ponovljenu laž treba previti odgovarajuću istinu, takođe jedno
hiljadicu puta. Evo detaljnog recepta:
Laž 1: Kosovo je srpska Sveta zemlja
Istina 1: Ogromnoj vecini Srba se živo jebe za Kosovo
Dokaz 1 (ovo samo za najteze obolele): Pokazite mi jednog jedinog člana
DSS-a koji je ostavio stan, posao i karijeru u Beogradu i otišao na
Kosovo da bude zemljoradnik. JEDNOG.
Za neupućene, mada takvi ovde ne navraćaju: aliya
je hebrejska reč koja u bukvalnom prevodu znači uspeće, uznošenje, a
upotrebljava se da označi povratak u Svetu zemlju, što je po cionistima
osnovni cilj svakog dobrog Jevrejina u dijaspori. Bilo je, dabome,
đavolski teško iščupati bogate tinejdžere iz posleratne Amerike, iz
koledža, automobila i jazz-klubova i poslati ih u kibuce da oru
pustinju, spavaju po 40 u sobi, tuširaju se jednom u dve nedelje - i
usput ratuju sa Arapima.
Pa ipak su išli, u sasvim pristojnom
broju (Mordecai Richler je napisao jednu zgodnu i nepretencioznu
knjižicu o ovome, This Year in Jerusalim - toplo preporučujem). I bez
obzira šta mi danas mislili o njihovom motivima, upravo su aliya-povratnici, u znoju i krvi, kap po kap osvojili Izrael, to jest oteli ga od Palestinaca.
Dok Srbima, evidentno, to nije ni na kraj pameti. I dobro je što je
tako: od fanatizma slabo ima srece, i po same fanatike i po njihovu
okolinu. Al’ nemojte onda, pobogu, ni da kenjate o svetoj zemlji. Kako
vas bre nije blam?
Laž 2: Kosovo je neotuđivi deo teritorije Republike Srbije.
Istina 2: Kosovo je međunarodni protektorat.
Da, teritorija se u Evropi (i drugde) osvaja i gubi, i to ratom. Srbija je rat za Kosovo izgubila i kapitulaciju potpisala u Kumanovu, 1999-te godine.
Any more questions?
Laž 3: Srbija ima pravo da vlada Kosovom.
Istina 3: Srbija je to pravo izgubila kada je krenula da organizuje sakrivanje leševa i one-way vozove do makedonske granice.
Retko,
užasno retko i sasvim stidljivo kroz zaglušujući kosovski medijski šum
promine i glas o zločinima koje je država Srbija počinila na Kosovu. A
tu je suština svega.
Srbi su (dobrim
delom sasvim iskreno) ojađeni jer, zaboga, “Zapad nas mrzi” i “oni hoće
da nam otmu Kosovo”, a prosečni zapadni intelektualac rezonuje
otprilike ovako - Čekaj malo, pa zar niste proterali gotovo kompletnu
albansku populaciju, streljali čitave porodice, leševe bacali u jezera
i zakopavali po kasarnama? I šta sad hoćete?” (Jeste, al’ šta ste vi
radili Indijancima!, odgovaraju spremno Srbi.)
Tu
je kraj priče. Srbija se ponaša kao neki otac, pijandura i siledžija
koji je godinama nemilice tukao ženu i decu, dok socijalni radnici nisu
sklonili porodicu na sigurno, a sud nasilniku zabranio svaki kontakt. A
on sada ide naokolo, maše venčanim listom i svakom koga sretne se
naglas žali na nepravdu. Žaliće se, kaže, i Ustavnom sudu.
A ljudi ga gledaju sa mešavinom neverice i stida, i prelaze na drugu stranu ulice.
Laž 4: Kosovo nikada neće biti nezavisno.
Istina 4: Kosovo je nezavisno. As of today.
Negde u pola tipkanja ovog recepta, Kosovo je proglasilo nezavisnost.
Čestitam
i želim im od sveg srca da izgrade mnogo slobodnije, bogatije i
pravednije društvo od svih onih u kojima su do sada živeli.
Ali pre svega čestitam građanima Srbije: entropija je danas smanjena.
Još jedna laž je kapitulirala pred realnošću (kako reče onaj moron, da
realnost ne može da bude argument istine?) i ukupni kapacitet Kosova
kao osnovnog generatora masovnih halucinacija je danas bitno smanjen.
Koštunica i ostali slavski fašisti ostaju, on the long run, ne samo bez
teme koju su besomučno muzli poslednjih par godina - ovo je takođe
početak kraja teme koja je otvorila ex-Yu ratove, te je možda zaista
početak pravog kraja?
(A ovi nešto autentičniji fašisti,
vidim, lupaju ambasade po Beogradu i napadaju novinare... Drž’ te se,
narode, to su takođe simptomi teške boljke koja metastazira.)
odande gledajući, 18.02.08.
Ova adresa je zaštićena od robota. Potreban vam je Java-skripta da bi ste je videli.
Povezani članci:
- Anatomija jedne parole
Hajde da malo razmotrimo fenomen „usiljenog rodoljublja“. I to
one vrste koja pretenduje da bude vrhovni, pa tako i jedini kriterijum
patriotizma. Pre par decenija, često smo se sretali sa smrtonosnom
verzijom ljubavi prema otadžbini. Ona je uglavnom podrazumevala
spremnost da se u ime tog plemenitog osećanja pogine. Naravno, od
takvog rizika bili su amnestirani oni koji su tu patetičnu i opaku
varijantu žrtvovanja najagresivnije promovisali.
- Širom zatvorenih očiju
Za razliku od Miloševićeve Srbije, čije su fiksacije bile ubilačke, u
Koštuničinoj Srbiji diskurs je suicidalan, čime je osnovni politički
projekat, prema Nansiju, konačno zatvoren. „Kosovo je Srbija“: dakle,
ne bude li Kosova, neće biti ni Srbije.
- Baden i Metohija
Za istim stolom sa Albancima koji se smeju već kod supe, nikad! Zanet
mislima o pomenutoj supi: teleća s povrćem, s onim sitno iseckanim
peršunom koji podseća na detinjstvo, Koštunica oseti kako stomak
počinje da ga boli od gladi, ne od gladi koja se može zavarati čašom
soka ili vode, već od one gladne gladi koja ti se uvlači pod kožu pa se
treseš kao prut! Samo da me u ovim trenucima ne pitaju da li bih
priznao Kosovo, prekrsti se Vojislav, otvori prozor i poče da se spušta
niz oluk, nadajući se da ga niko neće primetiti.
- Balkan: Kosovo nije poslednji teritorijalni sukob
Srbi su šampioni sveta u pucanju sebi u nogu. Oni iz Mitrovice (srpske enklave na severu Kosova) nisu propustili da potvrde ovo pravilo, kada su se pre nekoliko dana obrušili na vojnike Ujedinjenih nacija (i to toliko da su izazvali smrt jednog ukrajinskog vojnika). U poslednjih dvadeset godina Srbi su se pokazali nesposobnima da kontrolišu svoj bes, ponekad veoma legitiman, i da ga spreče da se pretvori u nasilje.
- Bez panike!
Vaistinu ne vidim oko čega se mi toliko brinemo. Sve smo preduzeli. Ne
postoji nikakav "kosovski problem", iznova je objasnio jedan savetnik;
postoji samo problem sa "albanskom nacionalnom manjinom u južnoj
srpskoj pokrajini". Problem je, uostalom, već saniran nizom mera i
akcija iz akcionog plana.
|