Povodom studije J.Stiglitza i L. Bilmes:«Rat od tri bilijuna dolara...»

Ovdašnja kultna te-ve emisija «Vrijeme kulture» («Kulturzeit», «3SAT») je - u povodu pete obljetnice rata u Iraku - izračunala šta se s tri bilijuna američkih dolara, koliko je ovaj rat  prema analizama Josepha Stiglitza i Linde Bilmes već do sada koštao, moglo sve napraviti? Mogle su se, isplaćivati plaće za 45 milijuna učitelja cijelu jednu godinu. Moglo se izgraditi i svih 219.000 osnovnih škola. A moglo se i izfinancirati i studiranje 129 milijuna studenata. Moglo je, ali nije ništa od toga...

Umjesto toga  za pet je godina  ubijeno u Iraku 3.974 američkih vojnika  i 151.000 Iračana, koji su direktno umrli od  nasilne smrti,  navodi Joseph  Stiglitz i u komentaru za «Project-Syndicate» (www.project-syndicate.org), prenijetom i u «The Financial Timesu». A tom direktnom  umiranju treba dodati i izmedju 450.000 i 600.000 onih koji su  podlegli smrti  uslijed posljedica rata i nasilja, teško optužuje profesor s Columbia University  i dobitnik  Nobelove nagrade za analizu tržišta Joseph Stiglitz...

Direktan povod za ove  Stiglitzove redove nije bila samo peta obljetnica »rata zasnovanog na lažima», nego upravo njegova  studija, u koautorstvu s Lindom Bilmes,  objavljena  pod naslovom   «Rat od tri bilijuna dolara. Stvarni troškovi iračkog konflikta» («The Three Trillion Dollar War. The True Cost of the Iraq Conflict»). Ona se pojavila na engleskom jeziku  točno za petu obljetnicu rata u Iraku (20.03.03 - 20.03.08.) i može se poručiti kod amazon.de i drugih internet knjižara...

S velikom nestrpljivošću se očekuje, pak, i njemački prijevod ove knjige, kojeg je već najavio «Bertelsmann-Verlag» za svibanj/maj  ove godine. Ne bi se, pak, trebalo čuditi da se pojavi pod naslovom «Rat od šest bilijuna dolara». Jer, podaci s engleskog covera  nisu, de facto, cijela istina o troškovima ovog rata. Korigirao ih je već Stiglitz u pomenutoj analizi za «Project-Syndicate», pa potom  i u  razgovoru  za  londonski «The Guardian», jer je postojećim troškovima dodao i  pretpostavljene troškove za  daljnje vodjenje rata, kao i tzv. posljedične troškove.

Uzgred, onima kojima se učinilo da smo  ovdje olako  «prekrstili» američko-engleski izraz za trilijun u bilijun  dužni smo kazati da je trilijun (trillion) de facto isto što i bilijun (billion) u ostalim evropskim jezicima, pa i našima. Jedan  «trillion» u engleskom i jedan  bilijun u njemačkom i našem jeziku imaju, dakle,  po 12 nula i znače hiljadu milijardi, pa vidite...

Šta košta stvarno američko-irački rat?

Ako i prihvatimo da će se američke trupe stupnjevito povući iz Iraka do 2012. godine, veli Stiglitz, onoj već stravičnoj sumi od tri bilijuna   treba dodati i daljnje milijarde za vodjenje rata, potom i milijarde za povrije|ene veterane, kao  i milijarde  za kamate na uzete kredite, dakle najmanje  još tri bilijuna dolara. Zato po Stiglitzovoj računici i neće koštati rat u Iraku tri nego šest bilijuna dolara. U prilog vjerodostojnosti Stiglitzove računice ide, pak, što je bivši glavni ekonomski analitičar  «Svjetske banke» i ex-savjetnik predsjednika Billa Clintona  za izračunavanje troškovne strane rata u Iraku primjenio upravo onu metodu analize za koju je i dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju, tvrde upućeniji u brojeve od potpisnika ovih redova. A ovdje se mora makar domenuti da niti koautorka ove knjige Linda Bilmes nije bilo tko u svijetu znanosti, nego je ugledno ime s Harvard University...

Kao što je znano, George W. Bush i njegovi «neo cons» prijatelji i suradnici, sve redom «jastrebi», zamisli su bili na brzinu srušiti jednog diktatora, što Sadam neprijeporno jeste bio, pa urediti Bliski istok po svojoj slici i prilici, sukladno važećoj unilateralnoj američkoj doktrini (Pax Americana), pa potom početi koristiti naftna bogatstva ove zemlje i držati i Irance i Saudijce u šahu. Uzgred rečeno, i nekim se misaonim ljudima na Zapadu  učinilo prije pet godina da se demokracija može donijeti nekomu na bajonetama, u takve se uvrstio tada i Hans-Magnus Enzensberger, ali ne i Juergen Habermas, o čemu smo već pisali na stranicama Danasa. U medjuvremenu se «bushistima»  sve u Iraku «otelo», kako je i prorekao Habermas, a i barel nafte se uspentrao s  tadašnjih 25 na sadašnjih 100 dolara..

 «Naša financijska uprava je proračunala da će rat koštati manje od 50 milijardi dolara», izjavio je na početku rata na konferenciji za novinstvo tadašnji ministar obrane Donald Rumsfeld. Na toj istoj konferenciji je jedan novinar uzvratio da bi rat mogao koštati i cijelih 300 milijardi dolara. «Koještarija», uzvratio je Rumsfeld. Po Stiglitz-Bilmesovovoj računici, me|utim,  rat u Iraku je već koštao do danas deset puta više , a do 2012. godine koštat će i 20 puta više i od najcrnjih prognoza. Profesor s Columbia University naglašava, inače, da se ne bi  ni bavio analizama ovog vojnog sukoba da se američki predsjednik nije služio obilato lažima u svrhu opravdanja ovog sukoba. Stiglitz, k tomu,  u pravilu  ističe da su on i Linda Bilmes pošli od konzervativnih, umjerenih procjena troškova rata u Iraku, te da da je tek poslije američke  invazije Irak postao mjestom terorizma.

I, usitinu, i proteklih dana se moglo vidjeti kako je Bush i u  «pentagonskom govoru», od 19. ožujka/marta o.g., pokušavao manipulirati ratom (i žrtvama i troškovima) koji mu ide na dušu. On je i dalje i bez ikakvih moralnih obzira opravdavao američku invaziju, tek ovlašno dotičući i velike žrtve. «Ali, odgovor je za mene jasan» –  veli Bush – «rušenje Sadama Huseina je bila ispravna odluka i ovu borbu Amerika može i mora dobiti». 

George W. Bush je svojevremeno najavio da će ovaj rat koštati 50 milijardi dolara, koliko američka vojna mašinerija troši sada  svaka tri mjeseca, uzvraća analitički Stiglitz, a  o kakvoj je strahobalnoj sumi riječ može se shvatiti tek kada se kaže da bi za šestinu ratnih troškova mogao biti uveden i uredjen  socijalno-osiguravajući sustav u SAD za narednih pola stoljeća. Iz Stiglitzove analize proizilazi, takodjer,  da je Bushova vlada pokušala zatajiti i troškove rata i njegovu bit i posljedice. Tek udruge veterana su uz veliku muku došle, primjerice,  do podataka o ranjenima, a  njihov je broj 15 puta veći od poginulih, tvrdi Stiglitz. Kod 52.ooo  bivših boraca je, pak, dijagnosticiran post-traumatski sindrom. SAD će morati plaćati invalidninu za oko 40% od čak 1.650.000 vojnika koji  su prošli u ovih pet godina  kroz irački rat. A njihov će broj rasti jer i rat traje. Troškove rata nisu, pak, još ni osjetili toliko poreski obveznici, koliko će ih osjetiti sljedeće generacije Amerikanaca,  koje će morati otplaćivati uzete ratne kredite cijelih narednih 100 godina...  

Možda je i bezosjećajno obzirom na svu patnju govoriti o troškovima ovog rata, kaže na jednom mjestu  Stiglitz, ali sve ima svoju cijenu i ovih šest bilijuna dolara plaćat će i SAD i svijet još godinama, otprilike po polovicu. Ali, najveće troškove ovog rata platio je već sam  Irak. Polovica iračkih liječnika je ubijeno ili su napustili zemlju. U porušenoj zemlji je stopa nezaposlenosti 25%,  a i pet godina nakon rata u Bagdadu ima struje nepunih osam sati na dan. Od ukupno 28 milijuna stanovnika četiri milijuna  su i dalje  izbjeglice, a dva milijuna Iračana je napustilo zemlju, upozorava Stiglitz.

Komu, ako ne njemu, sve ovo na dušu?

Po Stiglitzu, dobitnici u ovom ratu su samo  naftne kompanije i ugovorne privatne zaštitarske firme, kakve su  «Halliburton» i «Blackwater». Jedan stražar firme Blackwater može u ovom ratu zaraditi i više od 1000 $ po danu, veli Stiglitz, a to plaća država. Vrijednost dionica Halliburtona, bivše firme američkog potpredsjednika  Dicka Cheneya, je, pak,  u medjuvremenu odletjela nebu pod oblake.

Stiglitz se, veli,  počeo ozbiljnije baviti troškovima rata u Iraku tek 2005. godine kada je jedan odbor američkog Kongresa priopćio da su  se dotadašnji troškovi rata u Iraku popeli na 500 milijardi dolara. Samo privatna firma Halliburton, specijalizirana za vodjenje rata, primila je od američke vlade za njen rad u Iraku 19,3 milijardi dolara, izračunali su Stiglitz i Bilmes, koji tvrde da je obični američki vojnik u Iraku mogao zaraditi  tek 40.000 dolara, ali da namještenici pomenutih privatnih firmi koštaju američke poreske obveznike pojedinačno i do 400 000 dolara.

Već pomenuti porast barela nafte s 25 na 100 dolara u posljednjih pet godina prouzrokovao je godišnji porast troškova rata za 25 milijardi, a do 2015. godine samo će po ovom osnovu troškovi narasti na 1,6 bilijuna dolara. Koliko god da je ovakav razvitak «fatalan» po američku i evropsku privredu, po afričku je smrtan, pa Stiglitz i Bilmes pokušavaju i ovo kvantificirati.

Po Stiglitzovoj  argumentaciji, predsjednik Bush je htio ovaj rat po svaku cijenu, ali je htio i da njegovi stvarni troškovi ostanu u tami. Dakle, poveo je rat, a snizio poreze, pa je morao uzeti kredite u inozemstvu, od medjunarodnih zajmodavaca. Ovaj je rat tako nekadašnju najbogatiju zemlju svijeta  doveo u ovisnost od naftnih milijardi s Bliskog istoka i kineskih valutnih rezervi, zaključuje Stiglitz. Posljedice su ogromne, Bushova vlada je  proigrala budućnost svoje zemlje, zaključuju Stiglitz i Bilmes.

Njih dvoje nisu, inače, neki pretjerani pacifisti. U knjizi će tako i izrijekom pohvaliti rečenicu  Baracka Obame – «ja nisam protivu rata – ja samo imam nešto protivu glupih ratova»! 

U Stiglitzovoj studiji se, inače, kaže da samo aktualni  mjesečni američki tekući troškovi ratova u Iraku i Afganistanu  iznose 16 milijardi dolara svakog mjeseca, koji se, pak, ne mogu pokriti iz vojnog proračuna, pa je za njihovo pokriće nepophodno dodatnih 439 milijardi dolara. SAD će morati, pak, okončale ili ne okonačale rat  u Iraku, u 2017. godini početi plaćati bilijun dolara  samo za kamate na (do sada) uzete kredite. Odlučujući korak za izlazak iz ovog  američkog ekonomskog samoubojstva,  koje bi moglo sručiti i cijelu svjetsku privredu u krizu, je hitno okončanje rata u Iraku, poručuju autori studije «The Three Trillion Dollar War...».  

Ali, za takvo što nije, nažalost, dovoljno da je protivu rata u Iraku  većina američkog  (i svjetskog) stanovništva, nego protivu njega  moraju biti većine i u obje američke partije, a one to (još) nisu ...

 Danas, 29-30.03.08 

Povezani članci:

• Bush, oni i mi

  George W. Bush je najgori predsjednik u istoriji Amerike ne samo zato što su on i njegovi došupnici uprznili sve čega su se dotakli nego i zato što su u mnogim Amerikancima, a bogami i strancima, probudili ono najgore.

• Bye, Bye Bush

  ... završetak NATO summita u Bukureštu ... neposlušna Evropa ... pohvale i pokude Bušu ... McCain je dobar momak ... Jack Goldsmith se kaje ... Emmanuel Todd i evropski pogled na Ameriku ... kolumnista Joschka Fischer...  

• Gotov rat u Iraku

  U Njujorku su ovih dana deljeni primerci specijalnog (lažnog) izdanja New York Times-a sa datumom 4. juli 2009.

• Koja strana je leva?

  Objavljivanje knjige What's Left? Britanskog kolumniste Nika Koena poslužilo je kao povod za pretresanje pitanja kako levica treba da se odnosi prema ratu u Iraku i američkoj politici uopšte. Koen u svojoj knjizi sumira stanovište levičara koji podržavaju Bušovu administraciju, a njegov kolega, koji je u međuvremenu promenio poziciju, iznosi kritiku.

• Peta obljetnica rata zasnovanog na lažima

  U pripremama za pisanje ovog teksta pročitao sam dosta toga, o jednoj od tih knjiga kazat ću nešto kasnije par riječi, a pogledao sam i poslušao na ovdašnjim televizijama i niz dokumentaraca o porušenom i podijeljenom Iraku. Izdvojit ću ovdje, pak, samo kako je Ulrich Wickert, ovdašnji ugledni politički analitičar i bestseler autor, podsjetio gledateljstvo da je ovaj Drugi američki rat u Golfu zasnovan od samog početka na lažima.