Zaboravili ste lozinku?
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
Feral i ostalo Štampaj E-pošta
Miloš Vasić   
23.06.2008.

Prošle nedelje izašao je poslednji broj splitskog nedeljnika Feral Tribune, na veliku žalost mislećih i poštenih ljudi u Hrvatskoj i mnogo šire. Redakcija je obećala da će učiniti sve ne bi li taj list oživela jednoga dana; bilo je i nekoliko za Feral neizbežnih crnohumornih šala na sopstveni račun. Na primer, naslovna strana: "Hrvatska ide dalje, Feral ispao". Samo po sebi jasno je koliki je to gubitak za medijsku scenu i javno mnjenje ne samo Hrvatske već i ostalih zemalja koje dele isti jezik.

Redakcijsko objašnjenje gašenja lista zanimljivo je i opominjuće: de tu fabula naratur (o tvojoj je priči reč), trebalo bi da pomisli svaki novinar u Srbiji i ostalim tranzicijskim ekspres-loncima bivše Jugoslavije; Slovencima se to već desilo. Srbija je, plašim se, prva na redu, jer ide za Hrvatskom stopu u stopu. Naime, u poslednjem uvodniku Ferala sa izvesnom stoičkom gorčinom kaže se da je taj list propao zbog nezdrave i opasne veze medijskih monopola s krupnim kapitalom i političkim koterijama. Gašenje Ferala tumači se po medijskoj i poslovnoj čaršiji kao "neuspeh na tržištu". Medijskog tržišta, kaže uvodničar (najverovatnije Viktor Ivančić; uvodnik je nepotpisan, ali je stil poznat), u Hrvatskoj zapravo i nema: ono je monopolisano. Krupni monopolistički kapital, kao i u Srbiji, vuče svoje korene iz političke sfere; inače ne bi stekao monopol. Taj kapital ušao je u marketinško, dakle oglašivačko, tržište i tamo takođe uspostavio svoj monopol - uz podršku političkih koterija sa kojima deli interese (i deo profita). Citiraću deo tog uvodnika; upamtite ga dobro, kolege novinari i dragi čitaoče:

"Diktatura tzv. ‘slobodnog tržišta’ realizira se, dakle, u Hrvatskoj tako što se ono ne ukazuje ni kao slobodno, ni kao tržište u smislu elementarnog fair-playa i tradicionalnih liberalnih standarda. ‘Tržište’ koje je skrojeno i modelirano prema interesima političkih i ekonomskih moćnika zapravo je predložak za masovno ispiranje mozga - ideološko trovanje nečim što ‘nije ideologija’, nečim što je ‘proizvodnja sadržaja’, kako to vole reći kreatori korporacijskih manifesta - tim više što tu formalno vrijede zakoni slobodnog natjecanja i jednakih šansi za sve".

Propast Ferala dade se jasnije razumeti ako čovek pogleda ostatak hrvatske štampe i uporedi ono što je Feral objavljivao, a niko od njih nije. Feral je zvonio na uzbunu, gurao prst u oko, ljuljao čamac, kvario igru, zastupao standarde zdrave pameti i osnovne pristojnosti, grdio ratne zločince, ismevao šovinističku desnicu, zastupao javni interes i razlikovao dobro od zla, ispravno od pogrešnog. Pa koja bi marketinška firma njima ponudila oglas? Oni su stali na zadnje noge i zalajali protiv jednog Thompsona, dok je ostatak medijskih pudlica bio pun razumevanja za malog ustaška. To je samo najnoviji primer; lajali su oni i na Oca Domovine, na Poglavnika, na tajkune i na "žestoke momke sa vrelog zagrebačkog asfalta", sve same "domoljube" i "branitelje" kao i ovi naši. E, pa dosta je toga bilo, mi moramo u Europu i takvi nam ne trebaju, zaključili su tajkuni i njihovi političari. Naime, njihovi tajkuni, kao i ovi naši u Srbiji, odlagaće ulazak u Evropu sve dok ne budu bili spremni i dok ne steknu sve potrebne startne pozicije. Tako će naše države u Evropu ući skladne, složne i saborne, bez remetilačkih čimbenika, sa gleichschaltovanim, tj. ispeglanim medijima. Cvetaće hiljadu cvetova i svi će biti isti državotvorni pitomi smrdljevak.

Sudbina Ferala zlokobno je predskazanije za sve nas: novinarstvo se zamenjuje tom "proizvodnjom sadržaja" na koju je još Džordž Orvel upozorio u svojoj "Hiljadu devetsto osamdeset i četvrtoj": stočna hrana za proletere, najamnu radnu snagu koja ima da rinta i da se zabavlja da ne bi mislila. Pojam javnog mnjenja polako se svodi na fudbalske navijače: ko njih ima u ruci, ima stabilnu državu. Njih zanima s kim se ovih dana krešu Vlatka Kokoš i Seka Aleksić (ili Goga Sekulić, ne razlikujem ih); ko je napravio sise i od koliko kubika; da li je ovaj ili onaj pederčina (implicira se da su svi) i ko su sve lezbejke na estradi (takođe). Multinacionalne medijske korporacije time su zadovoljne i rado će investirati u takve medije, jer im treba podrška političke klase. To je budućnost i to je pretnja slobodi štampe, a ne kojekakvi provincijalni skorojevići i primitivci koji pljuju i tužakaju novine i novinare.

Istini za volju, treba reći još nešto "glede i svezidbeno": ima u celoj ovoj tužnoj i opominjućoj priči i Feralove krivice. Kroz taj list prošlo je četrdesetak najboljih novinara u Hrvatskoj: došli i otišli. Zašto? Zbog surove eksploatacije po vlasnicima i urednicima (mnogo uzaludnog rada za nikakve plate); zbog beskonačne sujete istih tih vlasnika i urednika koji su morali da budu najpametniji i najtalentovaniji, kao da im nije bilo dosta što su već veoma pametni, talentovani i duhoviti. Zbog neodgovornosti menadžmenta koji je sebi dozvoljavao da ne plaća poreze i tako list učinio ranjivim; i konačno, zbog pohlepe kojoj je sujeta bila izgovor i pogonsko gorivo: i Zagreb i Split već mesecima govore o nekretninama koje su vlasnici i šefovi porodično nakupovali dok se Feral davio u dugovima. Svaliti krivicu na koncern EPH koji, kao, nije hteo da uloži u Feral samo da bi ga upropastio nije cela istina: Feral nije bio u stanju da upozna pregovarače iz EPH sa stvarnim iznosom svojih dugova; nošeni sujetom, feralovci su se malo precenili u cenjkanju i Ninoslav Pavić, vlasnik EPH, izgubio je strpljenje. Feral ipak nije bio glavno grlo u njegovoj ergeli; sigurno mu je laknulo kad je mogao da ih se otrese, jer su bili rizična investicija.

Sve to, međutim, nimalo ne umanjuje ozbiljnost upozorenja iz poslednjeg Feralovog uvodnika. Uzgred, Hloverka Novak Srzić, glavna urednica HTV, izbacila je iz programa dve kultne emisije, "Latinicu" Denisa Latina i "Nedjeljom u dva" Aleksandra Stankovića. Hloverka je hrvatska verzija Tatjane Lenard, ali njoj je uspelo.

Upozorenje putnicima: sa aerodroma Split više nema autobusa do grada. Županija zabranila nacionalnoj avio-kompaniji da svoje putnike vozi u grad, jer nemaju koncesiju za javni prevoz. Taksisti naplaćuju 300 kuna do grada, više od avionske karte Zagreb - Split kupljene na vreme. Eto im turizma.

Danas, 23.06.08.

 
< Prethodno   Sledeće >
VELIČINA SLOVA: A | A | A

Tekstovi Miloša Vasića

Autori

Autori Naslovna
Peščanik
Adam Curtis
Aida Ćorović
Alan Pejković
Alber Kami
Agneš Heler
Aleksandar Bošković
Aleksandar Hemon
Aleksandar Trifunović
Aleksandar Sekulović
Aleksandar Stević
Aleksej Kišjuhas
Alexander Kluge
Beležnica za emisiju
Barak Obama
Beton
Beqë Cufaj
Biljana Srbljanović
Biljana Stojković
Boban Stojanović
Bogdan Ivanišević
Bojan Bajić
Bora Ćosić
Boris Buden
Boris Popović
Boris Dežulović
Borka Pavićević
Christine Brückner
Branislav Jakovljević
Danilo Kiš
Dejan Đokić
Dejan Ilić
Drago Kovačević
Dragoljub Todorović
Dimitrije Boarov
Dubravka Stojanović
Dubravka Ugrešić
Dušan Bogdanović
Džordž Orvel
Džozef E. Štiglic
Đerđ Konrad
Đorđo Agamben
Edin Begović
Emmanuel Lévinas
Enver Robelli
Erik Gordi
Filip Ejdus
Georges Snyders
Gianni Vattimo
Goran Miletić
Hana Arent
Hariz Halilović
Herta Miler
Horhe Luis Borhes
Holm Zundhausen
Igor Mandić
Ildiko Erdei
Incest Trauma Centar
Ingeborg Bachmann
Isidora Sekulić
Ivan Đurić
Ivan Čolović
Ivan Janković
Ivan Kuzminović
Ivan Milenković
Ivan Jureta
Ivan Torov
Jan Buruma
Jelena Gall
Jelena Milić
Jovan Byford
Jedan autor - jedan tekst
Komentar
Kristofer Hičens
Latinka Perović
Lešek Kolakovski
Ljubomir Živkov
Malise Ruthven
Marija Todorova
Marija Dukić
Mario Kopić
Marko Kostić
Marko Milanović
Marko Vidojković
Maurice Blanchot
Michael Moore
Mihail Riklin
Milan M. Ćirković
Milan Vukomanović
Milan Antonijević
Mile Lasić
Mileta Prodanović
Miljenko Dereta
Miloš Ćirić
Miloš Vasić
Milutin Petrović
Miodrag Stanisavljević
Mirko Đorđević
Mirko Kovač
Miroslav Prokopijević
Mitja Velikonja
Mirjana Miočinović
Mitja Velikonja
Miša Brkić
Mladen Dolar
Momčilo Đurđić
Muharem Bazdulj
Nadežda Milenković
Nenad Dimitrijević
Nenad Prokić
Nenad Stefanov
Nikola Samardžić
Olga Manojlović Pintar
Olga Popović-Obradović
Olivera Milosavljević
Pavel Domonji
Pavle Rak
Pavle Krsmanović
Petar Luković
Peter Sloterdajk
Predrag Ž. Vajagić
Radmila Radić
Rastislav Dinić
Roberto Esposito
Sabrina P. Ramet
Semezdin Mehmedinović
Senad Pećanin
Slavoj Žižek
Slobodan Šnajder
Slobodan Pavlović
Sonja Biserko
Snježana Milivojević
Srđa Pavlović
Srđa Popović
Srđan Ćešić
Srđan Dvornik
Srđan Barišić
Sreten Ugričić
Stojan Cerović
Saša Gajin
Svetlana Lukić
Svetlana Slapšak
Svetislav Basara
Tamara Kaliterna
Tatjana Jovanović
Tatjana Tagirov
Teofil Pančić
Tekstovi slušalaca
Tibor Jona
Todor Kuljić
Tomaž Mastnak
Tomislav Longinović
Ugo Vlaisavljević
Umberto Galimberti
Vladimir Arsenijević
Vladimir Gligorov
Vladimir Ilić
Vladimir Todorić
Vladimir Pavićević
Vladimir Pištalo
Vladimir Džamić
Vlada Milovanović
Vidan Hadži-Vidanović
Viktor Ivančić
Végel László
Vesna Pešić
Vesna Rakić-Vodinelić
Veton Surroi
Velimir Ćurgus Kazimir
Vojin Dimitrijević
Vojislav Pejović
Vuk Bošković
Zoran Đinđić
Zoran Ostojić
Zoran Ivošević
Žarko Korać
Žarko Paić
Žarko Puhovski
Žak Derida
Žan Bodrijar
Žanka Stojanović
Dhammapada
Letnja lektira 2009
Biblioteka XX vek
Hermann Hesse
Vladimir Milutinović