| čita umesto nas 40 |
|
|
| 10.02.2008. | |
|
Da je u drugi krug ušlo i Kosovo, Tadić na primer i Kosovo,
Toma i Kosovo, da je ušlo i sve troje, Toma, Kosovo i Tadić, Koštunica
bi pravo sa jutrenja otišao da glasa. Politički sporazum (sa EU) nije ugovor o kupoprodaji stana.
Ako neko misli da će odbijanjem političkog sporazuma da sačuva Kosovo,
taj treba da pregleda glavu. Ovo je igranje sa budućnošću zemlje sa
ciljem da stranka koja propada pokaže svoje jadne male mišiće. Reći da je „duplo golo“ jeste znak elementarnog nepoznavanja diplomatije! Više govori o ministru nego o sporazumu. Politički sporazum sa EU je jedno veliko ništa, duplo golo,
izustio je ministar Samardžić što premijer već dugo vremena misli i
radi. Vidim da je posle pobede Tadićeve proevropske politike na
predsedničkim izborima, panika u Koštuničinom kabinetu dobila krupne
razmere i pitanje je da li ga od tridesetogodišnjeg antievropskog rata
mogu odvratiti čak i Putin i Medvedev zajedno, pošto smatram da on nije
dobro razumeo rusku antiameričku „uvređenost“ prema Evropskoj uniji.
Jednostavno, treba postaviti pitanje da li kod vodećih Rusa postoji
dilema: ili Evropa ili Srbija. Perspektiva, pak, Koštunice i njegovih satrapa svodi se na
beskonačno produžavanje kosovske agonije, na permanentnu psihotizaciju
javnosti i na prećutnu podršku najopskurnijem ekstremizmu. Kao strateg
odavno izgubljene bitke, Koštunica se na (apsolutističkoj) vlasti
održava orijentalnim manipulisanjem svakovrsnim odsustvima,
negativitetima i gubicima. Ne ulazi li on u visoku politiku kao
prinudna zamena za kandidata kojega DOS nema; ne počinje li njegov
tričavi uspon maršem preko leša Zorana Đinđića; ne gradi li on svoju
halucinantnu politiku na apsolutizaciji Kosova, jednog u suštini
literarnog mitologema? Može li danas premijer Koštunica na Kosovo bez dozvole Kfora i
Unmika? Ne može, svi to znaju, čak i on. Nije na dnevnom redu dilema
ili Evropska unija ili Kosovo. Kosovska jednostrana nezavisnost, sve je
to već više puta rečeno, neće biti priznata od države Srbije ili bilo
koje njene institucije. Ta činjenica, to nepriznavanje, nije razlog da
ne budemo deo Evrope. Fabrikovanjem krize DSS pokušava da dođe do svog novog identiteta, makar i na uštrb budućnosti države. Koštunici je izgleda najinteresantnije da se preganja oko toga
šta je starije – kokoš ili jaje. I tako danima, kao u „Nevenu“ –
kokoš-jaje, kokoš-jaje... A vreme nam ističe, davno smo prerasli čika
Jovu Zmaja. Dobro došli na telefonsku sednicu Vlade republike Srbije.
Operateri su zauzeti međusobnim konsultacijama i dostupni su samo za
predstavnike Rusije i EU. U slučaju da želite da se stranom investitoru
proda Borski rudnik, pritisnite taster 1. Ili, ako želite da momentalno
padne Vlada, pritisnite taster 2. Dejan Mihajlov, generalni sekretar Vlade Srbije i čovek od
najvećeg poverenja premijera Koštunice, zabranio je stenografima i
zaposlenima u tehničkoj službi Vlade da dođu na sednicu
Spoljnopolitičkog odbora, da bi onemogućio usvajanje sporazuma sa EU. Da smo danas u EU, ne bismo ni pričali o tome hoće li nam neko uzeti Kosovo. Komentarišući izjavu ministra za Kosovo i Metohiju Slobodana
Samardžića da „nije u duhu koalicionog sporazuma da se odluke donose
preglasavanjem”, Dulić (Oliver) je kazao da u duhu koalicionog
sporazuma nije i tražiti podršku opozicije u parlamentu za određene
zahteve. Predsednik Vlade želi da izbegne gubitak koji mu je donela
pogrešna procena o ishodu predsedničkih izbora. To on ne može da
postigne na prirodan način, dakle raspisivanjem prevremenih
parlamentarnih izbora, jer je jasno da bi predsednik Vlade i njegova
stranka prošli veoma loše. Tako da ostaje samo politika potpune
neodgovornosti, što će reći „posle mene potop“. To, kao što se vidi,
znači da sve može da stane. Vlada se neće sastajati i zemlja neće imati
izvršnu vlast. Time se, naravno, podstiče anarhija, što bi valjda
trebalo da natera one odgovornije da popuste pred neodgovornima. Budući
da se do sada uglavnom popuštalo, stvorena su očekivanja da će tako
biti i ovoga puta. No, u jednom času se mora prelomiti i možda je
upravo sada taj momenat. Ako Koštunica ne zakaže sednicu vlade, ministri iz DS treba da
podnesu ostavke, s obrazloženjem da ne žele da učestvuju u vladi čiji
predsednik očigledno nije sposoban da vodi tu vladu. Ili je bolestan
mentalno, pa ne može da radi, ili namerno neće da sazove sednicu vlade. Ne možete da kažete „ja sa EU neću da se družim“ i da
očekujete da ćete na taj način bilo šta da rešite, a kamoli da
dobijete. Tako se ponašaju deca i crtani junaci. Ali, ako neko više
nije dete, a nije ni crtani junak, onda je možda reč o nečemu što u
medicini ima tačno ime. Zaključao se Koštunica u Vladu, nikog ne pušta unutra! Ni
većinu ministara, ni predsednika Srbije, koji to još zvanično nije.
Ibijevski poručuje: „Kakva sednica Vlade, pa da me opet preglasate! Kao
kod Dejana Mihajlova i zlatne akcije ‘Telekoma“. Neka onaj mučenik iz
Dobrog Polja kod Boljevca ne vadi novu ličnu kartu! Trebaće neko da
poništava i glasanje na sledećim izborima. Legalistički! Koštunica me podseća na bivšeg američkog predsednika Džeralda
Forda za koga su govorili da nije u stanju da u isto vreme hoda i žvaće
žvaku. Tako i on. Pošto shvata da mu bez kosovske agende nema
političkog opstanka, sve stavlja na jednu kartu uključujući i lični
identitet. Sećate se onoga „Ko smo, šta smo, bez Kosova!“ I nemojte svi drvlje i kamenje na premijera koji je veoma mudrim potezima doveo u nokdaun i EU, i SAD, i SB UN. ***
U Vojvodini je izlaznost u drugom krugu bila više od 70 odsto,
što je daleko iznad proseka u državi. Na ustavnom referendumu izlaznost
u Vojvodini bila je, međutim, ispod 40 odsto. Tadić zna da tu priču o
Ustavu, u kojoj je, uz ostale stranke, učestovao i DS, Vojvođani nisu
prepoznali, a sada su odlučili da on ponovo bude predsednik. Tadić to
mora da ceni. Predstavnici Srba sa Kosova traže da DSS i SRS formiraju vladu. Šešelj je pred drugi krug predsedničkih izbora pozvao lidera
NS Velimira Ilića i ponudio mu da podrži Tomislava Nikolića za
predsednika, a da posle parlamentarnih izbora zauzvrat dobije mesto
premijera! Čiji interes u ovom trenutku predstavlja politički blok koji
broji 47 poslanika i čiji je predsednički kandidat na upravo završenim
izborima dobio skoro osam odsto glasova. Visoki funkcioner DSS-a u Vladi Srbije za „Politiku” kaže da
je Vašingtonu i pojedinim zemljama EU možda u interesu da u Srbiji bude
nestabilna politička situacija. Ministar za infrastrukturu i lider Nove Srbije Velimir Ilić
ponovo je uhvaćen u laži! Pošto je najpre obavestio javnost da su „Rusi
diplomatskim kanalima poručili Srbiji da više neće moći da brane naše
interese ukoliko se drznemo i potpišemo prelazni politički sporazum sa
EU“, juče je za Kurir demantovao samog sebe! Naime, on je rekao da nije
reč o upozorenju ruskog ministarstva spoljnih poslova, već da je neko
njemu poslao privatnu poruku! „Znate, nije to baš stiglo diplomatskim
kanalima. To je moja lična poruka, i šta mi je poručeno, nije za
javnost. Dosta smo pravili lakrdiju od države“. ***
Jedan seljanin dojavio je da je drugi seljanin glasao, iako mu
je istekla važnost lične karte, pa je Republička izborna komisija
većala od zore do mraka i odlučila da se dobropoljsko glasanje ima
održati ponovo, mada ono nikako ne može uticati na rezultat izbora, o
čemu se i Vladimir Putin obavestio, pa poslao čestitku Tadiću. Praktični učinak ponavljanja izbora u Dobrom Polju je mali
udar na državnu kasu. Trošak neće biti veliki, ali on odslikava odnos
prema narodnom dinaru i prema logici. Ratomir Lazarević iz Dobrog Polja zbog čije je nevažeće lične
karte odložena inauguracija predsednika republike, ne zna da čita, a
glasa zbog obećane živine. ***
Tadićev Rubikon je na Ibru.
Neven Cvetičanin, uvodničar, Danas, 07.02.08.
Plašim se samo da, koliko slabo pamtimo i brzo praštamo,
jednog dana baš u centru Beograda ne osvane i ulica Adema Jašarija!
Recimo, umesto Kapetan Mišinom, da se Jašarijevom ulicom pešaka lagano
spustimo do Skenderbegove. Ne razumete Srbi, to vam je pop-art! Ako Oli Ren želi da nam olakša gubitak Kosova, možda bi sa
svojim evropskim kolegama mogao da razmisli o sledećoj nadoknadi:
katedrala Svetog Pavla u Londonu, Bogorodična crkva u Parizu, crkva
Svetog Petra u Rimu. I, za dobru meru, Eskorijal u Španiji. Smisao ove
neozbiljne poruke je ozbiljan. Mi ćemo raditi svoje, a Albanci svoje, čime se postavlja pitanje da li je Kosovo nezavisna država. Prvo povrće i prve lubenice koje sam video bile su iz Peći. Zamislite da to sve treba da date na tamo nekoj konferenciji. Mi Srbi često imamo pogrešan odnos odnos prema stranim
zvaničnicima, tipa: „Gde će mu duša?“. Kod Fejta (Piter, šef buduće
misije EU na Kosovu), jednostavno toga nema, nije naklonjen ni nama ni
Albancima. Albanci najavili proglašenje nezavisnosti. Gde baš u nedelju?
Možda ne bi bilo loše da im neko od ove trojice (Tadić, Dulić,
Koštunica) javi da pomere to za neki drugi dan, jer je kod nas trenutno
kriza, pa dok ne nađemo neko rešenje. Sve što se izdešavalo i što će biti, dobro je isplanirano, sa
koordiniranim datumima, i vodi nezavisnosti preko takozvanog lakog
sletanja, tj. konstruktivnog neslaganja Beograda. Nije kasno podsetiti one koji ovih dana rešavaju sudbinu
Kosova da bi to značilo novo ozakonjenje otomanskog vekovnog nasilja na
ovim prostorima i njegovih posledica, kao i manje-više potvrdu
fašističkog rešenja kosovskog pitanja iz vremena Drugog svetskog rata. Svi strani državljani čije zemlje budu priznale nezavisno
Kosovo će tokom čitave godine imati u brojnim motelima i hotelima
popust i do 50 odsto. U Prištini već deset dana Kosovska filharmonija,
pojačana kolegama iz Tirane, uvežbava Betovenovu „Odu radosti“, koju će
izvesti u znak zahvalnosti EU. Dilema - da li da Kosovo izgubimo u srednjovekovnom dvorcu bez
bombardovanja ili da nas prvo bombarduju, pa da Kosovo izgubimo u
graničnom bircuzu - bila je glupa, ali se neko ipak setio da je to
bolje da uradimo u onom bircuzu. Nismo toliko srednjovekovni koliko
volimo kafanu. I da malo patimo pre no što shvatimo. *** Ja sam vam rekao da meni najviše odgovara doživotna robija. Moram da vam kažem da se branite, a ne da sebe predstavljate kao budućeg krivca. Mladić neće biti izručen jer Srbijom danas vladaju oni koji
tvrde da je suđenje Mladiću – suđenje i njihovoj ideologiji, odnosno
SANU, SPC i suđenje srpskom biću. ***
Ekipa B92, ničim izazvana, na konferenciji za medije ministra
Mlađana Dinkića, postavila je tri pitanja nevezana za temu
konferencije. Pitanja su zasnovana na apsolutnoj laži da je Javni
servis, iz reklamnog džingla RTS, izbacio odrednicu „evropske“ Srbije.
Potom je ta ista laž unapređena u političku optužbu. Ova neistina uzeta
je kao krunski dokaz o opredeljivanju RTS za jednu političku opciju...
RTS očekuje od UNS i NUNS da jasno stave do znanja da su protiv
instrumentalizacije bilo kojeg medija, da će dići svoj glas protiv
medija koji pristaju da za račun bilo koje političke opcije obavljaju
prljave poslove raznošenja laži o kolegama i da će se suprotstaviti
pokušaju da se, unutar srpskog medijskog prostora, uspostavi bilo koji
medij kao samoproklamovani arbitar za prišivanje proevropske i
antievropske etikete svojim kolegama. B92 ističe da postupak novinara RTS-a koji su juče objavili
razgovor sa direktorom B92 Veranom Matićem a bez obaveštenja da se taj
razgovor snima, predstavlja kršenje pravila novinarske struke kojim se
nastavlja bezrazložna kampanja protiv B92. ***
Srbija doživljava svoj „de žavu“ iz 90-ih godina koji je započet bojkotom slovenačke robe, a završio se krvavim ratovima. Ako se, potpuno zamenjujući teze, „hrabri“ ministar Lončar
okuraži da baš Ljubljani skreše u brk povodom najava delovanja EU i
cinično podseti da je „Slovenija kao država sve drugo, a najmanje
sila“, očekivano je da se u Srbiji začas nađe kakv frustrirani piroman
da podseti da duh devedesetih „jošte živi“. Motivi (terorističkog napada na „Merkator“) mogu biti
raznoliki. Od nezadovoljstva slovenačkim proizvodima i kvalitetom, na
primer „kranjske kobasice“, pa do revolta izazvanog slovenačkim
predsedavanjem EU. ***
Naše dve zemlje već su prešle put od „koordinisane“ do zajedničke politike. Rusija čini sve da zaštiti Srbiju, ne samo zbog bratskih slovenskih nagona. *** Možda po prvi put Srbija, ovakva kakva je, sa sve odbijanjem da postane deo normalnog sveta, izgleda bolje od njenog fudbala. Prošla je doduše srpska new year, ali upravo se slavi kineska.
Obilićeva zvezda je idealna za tu proslavu, jerbo nastupa godina
Pacova, ali, malera, ona peva samo na srpskim novogodišnjim
manifestacijama pod pokroviteljstvom Vlade Srbije, u koju potpada i
Ministarstvo unutrašnjih dela. Tako da je, za razliku od Džaje,
obezbeđena u slučaju da joj se ostvari stara srpska kletva: „Dabogda te
Brankica turila u Insajder“. ***
Prilikom jednodnevnog boravka u Makedoniji Hilari Klinton je
bila glavna junakinja režirane drame izbeglica u kampu Stenkovec kod
Skoplja. Organizatori posete, albanski lobi iz Amerike, i osoblje
američke ambasade u Skoplju nedelju dana su brižljivo pripremali
spektakularan obilazak pomenutog kampa. Za tu priliku su izabrane majke
sa bebama i decom, iznemogli starci pa i invalidi. Svi oni su bili
raspoređeni u špaliru kroz koji je prošao bračni par Klinton, i u
zavisnosti od uloge koja im je unapred određena, plakali su i
zapomagali. Među izbeglicama je bilo dvadesetak agenata CIA i oni su
predsedniku signalizirali osobe sa kojima treba razgovarati. Čitavu
farsu pratili su snimatelji i fotoreporteri, koji su takođe unapred
probrani. Kamere su tako zabeležile sramne kadrove: devojčice i dečaci,
žene i starci ridaju i zapomažu, a kad ih važni gosti prominu, počinju
trijumfalno da se smeju, zadovoljni što su svoju ulogu uspešno odigrali. Ako bi se, dakle, jednog dana sudilo o stanju svesti prosečnog
čitaoca ,,Politike” (a time valjda i prosečnog srpskog građanina) s
početka XXI veka na osnovu reakcija i komentara pomenutog everymana
ostavljenih u jednom dalekom kutku beskrajne svetske mreže, šta bi se
dalo zaključiti o njemu? Ne mnogo toga dobrog, nažalost. ***
Neponovljiva u svom glumačkom izrazu, Seka Sablić je od one sorte umetnika koje je dotakao Bog. Glumci više vole dramu, a publika komediju. Ovo je vreme komedije. ***
Spasićeva (Biljana) je dodala da je kao Srpkinja, svetosavka i
intelektualka odlučila da istražuje gde je nestao narod (srpski) i da
li je uopšte moguće da se jedan narod smanjuje. Kao jedan od najvećih
problema ona je izdvojila abortus koji naziva čedomorstvom,
autogenocidom i dobrovoljnim genocidom... Kao drugi vid dobrovoljnog
genocida koji proređuje Srbe navedeno je samoubistvo. U delu inostrane politike i njihovih medija o Srbima je
govoreno i pisano gadnim rečima i to se imenovalo kao satanizacija.
Međutim, deo srpske politike već dugo koristi taj inostrani imidž za
unutrašnje političke borbe. Odbijanje priznanja da je Srbija evropska, zapadna zemlja, da
njeni građani imaju pravo na uživanje evropskih civilizacijskih
vrednosti... čin je istinske izdaje onih ideala koji su Srbiju vodili
od kako je Dositej prešao Dunav. Istoriju pišu pobednici. Pamćenje,
međutim, ne može se oktroisati. Samo zeloti globalizacije mogu da ne vide da su velike svetske
institucije poput MMF-a, Svetske banke, STO i sličnih stvorene od malih
konklava kapitalističkih kardinala. Otuda i sasvim prirodno pitanje
može li biti stvarne demokratije onda kada se renovira vladavinski
princip „papocezarizma“, sada u novim i to monetarnim uslovima. Danas ljudi jedu zrnasto, a neljudi čorbasto.
Matija Bećković, akademik, Politika, 08.02.08. Žal za Jugoslavijom predstavlja fantomski bol odsečenog uda. Povezani članci:
|
| < Prethodno | Sledeće > |
|---|
| VestiNapad na prostorije YUCOM-a02.12.2008. | YUCOM Dalje... |
| TefterSlučaj Petakov02.12.2008. | Yucomovo 28. pismo ranog upozorenja Dalje... |
| TefterŽaoke s margine30.11.2008. | Ivan Milenković Dalje... |
| Ostalo... |