| čita umesto nas 35 |
|
|
| 23.01.2008. | |
|
Stoparić (Goran, haški svedok optužbe) je posvedočio i da je
dobrovoljce u okolini Livna posetio Ratko Mladić koji im je rekao da
„kokarde nose u srcu, a ne na glavi“. Odgovarajući na pitanje
zastupnice optužbe da li je Mladić rekao dobrovoljcima kako da se
ponašaju prema civilima tokom ofanzive na Livno, Stoparić je precizirao
da su Mladićeve reči bile: „Do Livna me ne interesuju ni kućni
ljubimci, a u Livnu pazite na civile“. Dodatno upitan kako je shvatio
te reči, svedok je odgovorio: „Ja lično shvatio sam da možemo da
ubijamo“. ***
Iako o milionskom rezultatu koji su dobili Tadić i Nikolić
može samo da sanja, Koštunica će i ovog puta svestan svoje moći
pokušati sa ucenama. Mnogo je pitanja. Jedno od njih je - zašto se iz DSS posle
prvog kruga niko nije oglasio? A kampanja za drugi krug je počela već -
juče. Možda bi neko trebalo da im javi rezultat izbora. Racionalna računica bi dovela do zaključka da bi Koštunica
trebalo da podrži Tadića, jer mu ovaj treba da se dovrši posao odbrane
Kosova kojim se bavi od 2004. godine. Tadić se u tom poslu pokazao više
nego kooperativan i spreman da Koštunici prepusti liderstvo. Onaj ko bude izabran od građana Srbije biće izabran zato što ga je podržao predsednik Vlade. Od mene i Voje (Koštunice) sve zavisi.
Velimir Ilić, bivši predsednički kandidat, Press, 22.01.08. Izdali su me koalicioni partneri. Nijedan glas mi nisu doneli.
Sve što sam osvojio, to su isključivo glasovi Nove Srbije. Kao da smo
sami išli na ove izbore. Svi su juče nešto gradili i radili, a znaju da je bio veliki
crkveni praznik i juče i prekjuče. Moj kolega Predrag Bubalo je sve
probleme razrešio što se tiče NIS-a, non-stop je davao izjave, ja
mislim da je i noćas u ponoć održao konferenciju za novinare. Slobodan
Samardžić i Dragan Đilas su sve kuće popravili po Kosovu i to je tako
žalosno, jadno i bedno. Ne znam ko je vaspitavao ministre da rade tako. Ilić pobedio u Čačku.
Press, 21.01.08.
Velimir Ilić je dobio sasvim dovoljno glasova i za njegov položaj i za njegovu kampanju i za njegovu ličnost. Sedam od deset zatvorenika u srpskim zatvorima podržalo je Tomislava Nikolića za predsednika Srbije. Handke podržao Nikolića. Moj prvi komentar na činjenicu da je radikalski kandidat dobio
1,6 miliona glasova glasi - malo! Zaista mislim da je to malo glasova
kada se taj broj uporedi s brojem birača koji se osećaju kao
tranzicioni gubitnici - oko 2,5 miliona, onih koji su antievropski
orijentisani - oko 2,28 miliona i isto toliko nacionalistički
orijentisanih birača, s brojem onih koji smatraju da je stanje u zemlji
nepodnošljivo - oko dva miliona, onih koji nemaju poverenje u političke
i društvene institucije - oko 1,77 miliona, onih koji i danas
podržavaju politiku Slobodana Miloševića - oko 1,37 miliona. Čak tri predsednička kandidata osvojila su manje glasova nego što je u biračkim kutijama bilo nevažećih listića. U Ivanjici, Priboju, Mionici, kontrolori su odlazili u kuće
gde ljudi slave Svetog Jovana i primenjivali proceduru koja se
primenjuje na bolesne i nepokretne. Pored domaćina glasali su i svi
gosti na slavi. U ambasadi Srbije u Moskvi najviše glasova dobio je Tadić. Tadić je pobedio i u Pekingu. Boris Tadić osvojio je 53,85 odsto glasova na biračkom mestu u
Generalnom konzulatu Srbije u Banjaluci, zvanični su podaci RIK...
Tomislav Nikolić je dobio 39,57 odsto glasova državljana Srbije u
Hrvatskoj, a Boris Tadić 35,45 odsto. Jedva čekam sledeće izbore da ja Ružiću (Branku, šefu izbornog
štaba SPS) budem šef izbornog štaba i da mu govorim „ne pominji Slobu,
a ni Miru“. Nikolić (Tomislav) je bolje rešenje, jer će Srbija onda morati
da se suoči sama sa sobom. Boris Tadić je jedna vrsta kamuflaže, on
vara međunarodnu zajednicu i srpsku javnost da će sačuvati Kosovo, a u
isto vreme da može sa Rusijom.
Evropa ne treba da se plaši pozicije Tomislava Nikolića, jer se on zalaže za susret Evrope i Rusije na teritoriji Srbije. Najpopularniju političku stranku u Srbiji osnovao je ovdašnji KGB kao pesnicu u politici ratne agresije, zločina i pljačke. Na naslovnoj strani januarskog broja mesečnika SRS „Velika
Srbija“ je Tadić u stranoj uniformi, a u časopisu su montirane
fotografije premijera RS Milorada Dodika obučenog u kostim dvorske lude
iznad koje piše „Tadićeva dvorska luda“, kao i fotografije Tadića u
venčanici u zagrljaju Hašima Tačija. To je stvar uređivačkog kolegijuma tih novina i ja se u to ne
mešam. Pa, Tadićevi ljudi su u Subotici štampali letke na kojima je sa
leve strane bila Hitlerova, sa desne Staljinova, a u sredini moja slika
i natpis „Nešto između“. Džentlmenski sam ustupio svoje glasove Velji, Borisu i Čedi. Ovoga puta postoje samo dva izbora, ne postoji ništa između i
ma koliko neko bio ljut mora da vidi šta će se u kojem slučaju dešavati
u narednih pet godina i koliko će imati vremena za kajanje ukoliko
donese pogrešnu odluku. Tadić se, kao svi srpski politički zvaničnici, prepustio
nacionalističkim idejama kako bi ubedio birače pothranjivane još iz
doba Slobodana Miloševića ubitačnim mitovima, srednjevekovnim legendama
i nacionalističkim snovima koji nikada nisu bili realni. Tadić je to
učinio delom iz ličnog ubeđenja, ali i delom zbog toga što je u
Beogradu nepopularno ne braniti Kosovo. Da bi politički opstao u ovoj
nestabilnoj zemlji Tadić je, morao da igra uravnoteženo između
nepomirljivih ideja i tihog sprovođenja neophodnih reformi za
modernizaciju srpske privrede i politike. Rezultat - on se danas smatra
slabićem što u zemlji s ratničkom tradicijom nije prednost. Postoji opasnost da u drugom krugu predsedničkih izbora srpski
premijer Vojislav Koštunica više ili manje javnom podrškom Tomislavu
Nikoliću promeni odnos političkih snaga u Srbiji. Bilo bi to, naravno,
slabo i za Srbiju, a takva odluka bi u stvari još više ubrzala odluku
Evropske unije da prizna nezavisno Kosovo. Ako Nikolić pobedi u drugom krugu Srbija će biti vraćena u Miloševićevo vreme, a Kosovo će odmah biti proglašeno nezavisnim. Svako ko tvrdi da nam Evropa nije potrebna, nije ozbiljan čovek. Podrška Velji (Iliću) je kruna Vukove (Drašković) karijere.
Podrška za sve pretnje, uvrede, primitivizme, prostakluke i
kraduckanja, pljuvanja, šutiranja. Samozvani čuvari Srbije od svega što dolazi iz Vašingtona i
Londona izvojevali su privremenu pobedu koja državi nije donela ništa
osim još jedne bruke, a njima - jeftin užitak za jednu noć. Antizapadna
većina u Republičkoj izbornoj komisiji nije promenila rezultat izbora,
niti je nanela neku štetu dvema zemljama. Postigla je samo ono što se,
kafanskim rečnikom rečeno, postiže pljuvanjem pod prozor ili plaženjem
jezika. Neće izbori biti ništa pošteniji ako nema Amerikanaca i
Engleza, a ima Dume - niti bi bilo obrnuto. Ne, ovo je obični
narodnjačko-radikalsko-miloševićevski bezobrazluk za uveseljavanje
primitivaca, staljinista i šovinista. Srbi možda znaju da će svojim potezima najviše štetiti sebi, ali to ne znači da ih uprkos tome neće napraviti. ***
Tomislav Nikolić uputio je juče pismo ruskom predsedniku
Vladimiru Putinu u kome ga, očigledno u svrhu predizborne kampanje a
pozivajući se na „dobrobit Srbije“, moli da uradi nešto što je već
dogovoreno, a juče i zvanično prihvaćeno od srpske Vlade: da potpiše
energetski sporazum sa Srbijom. Očigledno je da se o prodaji NIS-a razgovaralo u vreme kada je
trebalo postići dosta kompromisa - poziciji Rusije u vezi sa Kosovom,
odnosima između DS i DSS, pravcu naftovoda „Južni tok“... Na kraju će
najviše trpeti budžet Srbije u koji će leći mnogo manje novca nego što
je trebalo. Principijelan stav Rusije za pravedno rešenje statusa KiM
predsednik Putin je ponovio u utorak na svečanom ručku u Kremlju koji
je priredio u čast dobitnika nagrade „za doprinos jačanju jedinstva
pravoslavnih hrišćanskih naroda“. Ručku je, kao jedan od dobitnika ove
nagrade, prisustvovala i princeza Katarina Karađorđević sa suprugom. Predavanjem Nikite Mihalkova na Pravnom fakultetu u Beogradu
pre nekoliko dana počela je manifestacija Dani zahvalnosti Rusiji, koja
će trajati do 25. januara. Tada će u Apatinu predsednika Ruske
Federacije Vladimira Putina proglasiti za počasnog građanina ovog
grada. Svečanost će biti upriličena u okviru Svetosavske akademije. I rusko-srpske veze su relativno snažne, ne samo zbog
zajedničke religije, već i zbog ruske podrške Srbiji tokom većeg dela
XIX veka, a naravno i 1914. Svakako, bilo je i drugačijih epizoda (kao
sa Sanstefanskim mirom) koje su išle na štetu Srbije, ali one nisu
dominirale. Ljubitelji literature setiće se, recimo, da Vronski, posle
tragične smrti Ane Karenjine, odlazi 1875. u Bosnu da se bori na
srpskoj strani. Dilema Rusija ili EU verovatno ne bi postojala da su nam, umesto ruskog gasa, ponuđene ubistveno lepe Ruskinje. ***
Nova srpska politička elita je vešto podelila odgovornost za
KiM na ravne časti između DSS, DS i SRS. Kada su radikali pokušali da
se izvuku iz te odgovornosti, Koštunica je izveo manevar sa Ustavom u
kome se KiM pominje samo u preambuli i u predsedničkoj zakletvi. Umesto da razgovaramo, mi smo pendrekom vladali na KiM. Tabali
smo ih 80 godina, mlatili, terali da nose ugalj i drva po Beogradu,
umesto da im dajemo škole, da ih edukujemo, da im pružimo ruku. Sada
imamo komplikovanu situaciju.... Posle Balkanskih ratova, to je bila
država Srbija, koja je trebalo da im donese duh zajedničkog života.
Znači, nauči albanski ako već njega teraš da uči srpski. Nije bilo
kasno ni osamdesetih da se to popravi, ali, kad je Sloba došao... Neki od njih su, poput koordinatora za opštinu Klina, pred
kosovske izbore pretili likvidacijom onim Srbima koji izađu na izbore!
Zarad ličnih interesa, oni fingiraju situaciju, rade stvari koje se
kose sa zakonom, a pri tom primaju plate od nekoliko stotina hiljada
dinara od Koordinacionog centra! Takvi predstavnici države Srbije dele
ovdašnji narod na patriote i izdajice, a po pravilu, izdajice su svi
koji misle suprotno od njih. Sudeći prema deklaraciji na soku austrijske firme „Rauh“ koji
se može naći na rafovima prodavnice „Tempo“ na Vilinim vodama u
Beogradu, ali i u nekim drugim prodavnicama, južna srpska pokrajina ne
samo da je nezavisna nego se nalazi u sastavu Albanije! ***
Ja bih bio više ubeđen u dobre namere „prijatelja” i
dobrovoljnih savetnika Srbije kada bi oni napravili neke konkretne
poteze. Evo, na primer, kada bi Janez Janša mogao velikodušno da se u
ime Slovenije odrekne Piranskog zaliva i jednostavno prizna da to
područje pripada Hrvatskoj. Isto tako bi Stipe Mesić mogao da pokaže da
je veći prijatelj od Janeza Janše. I istovremeno da pokaže svoj
demokratski duh – time što bi se potrudio da se prvi odrekne neke
teritorije, na primer Svete Gere u korist Slovenije. Ovakvi potezi bi
zaista pokazali koliko ovi prijatelji stvarno žele Srbiji sve najbolje. U Srbiji je mlako, sa velikim rezervama i bez imalo
entuzijazma, propraćeno potpredsedničko mesto u novoj hrvatskoj vladi
za SDSS Milorada Pupovca. Više kao političko lukavstvo Hrvata, nego kao
politička mudrost Srba i priznanje jednoj razumnoj politici. Kao da bi
u Beogradu oni tzv. patrioti više voleli nekog ko bi govorio kako se sa
Hrvatima ne može i eto vam vaše „Europe“. ***
U srbomrsce se upisao i Bono Voks, frontmen irske rok grupe
U2, koji čak poseduje i bosanski pasoš. Osim toga što je nekoliko puta
posećivao Sarajevo, poznato je i da je Voks 1993. godinu dočekao u
opkoljenom Sarajevu. Živimo u zemlji u kojoj je bogat istorijat ubistava vladara, u
kojoj kraljeve dave u govnima, u zemlji u kojoj prosvetitelja Mihaila
Obrenovića ubiju tri bitange. O kakvoj sigurnosti mi ovde možemo
govoriti kada Srbija još nema svoje granice, kada se ne zna koliko ima
stanovnika. U svemu tome posebno me plaši neutemeljena superiornost
srpske politike. U Srbiji se - još od Kosovske bitke - vreme ne pomera. Za nas
je, otuda, kao u Bibliji, sve jednom zauvek dato. Zbog toga se, valjda,
osećamo lagodnije u teološkoj kategoriji nepromenljive i večne „nebeske
Srbije“ nego u zemaljskim koordinatama moderne, evropske države. Pa,
morali bismo već jednom da se odlučimo do čega nam je više stalo: da
nam suđeno vreme teče ili ističe? ***
U intervjuu „Do jedinstva rimokatolika i pravoslavnih još je
suviše daleko“ (Danas 5-7. januara), episkop raško-prizrenski Artemije
(Radosavljević), između ostalog, kaže: „Moralne vrednosti postoje i kod
onih koji nisu hrišćani. Verovatno postoje i kod ateista, ali to može
biti samo moral koji je zasnovan na slabim temeljima.“ Pročitavši ovo
trgoh se namah u zebnji i u nekakvu sumračnu strahu. To znači da smo
meni slični i ja, (dakle, nereligiozni) ljudi kojima se čovečnost ne
može priznati u punoj meri. To znači da smo „manje ljudi“, kao što reče
poznati niški činodejstvenik u SPC. Za svaku srpsku kuću Kapitalni špil mirotočivih karata preporučuju Nikolaj Velimirović i Rade Bulatović. Pojavila se u Francuskoj još jedna nada. Jedna mlada, lepa i
pametna žena, briljantan advokat, koja poštuje istoriju, po imenu
Natali de Gol. Unuka. Upravo pokušavamo da je nagovorimo da ozbiljno
uđe u politiku i vaskrsne čuvenu Orleanku. Kada su lekari u Srbiji pre nekoliko godina, od roditelja
mladića stradalog u saobraćajnoj nezgodi, koji je bio moždano mrtav i
nije mu bilo spasa, zatražili dozvolu da transplantiraju njegove organe
deci kojoj je to jedini lek, umesto odgovora dobili su kontra pitanje:
„A kako naš sin na onom svetu da živi bez bubrega?“ Film, televizija, igrice – vrve od nasilja. Skoro svaki
„rijaliti šou”, pa i većina kvizova, funkcionišu po principu – može
biti samo jedan. To znači – da bi uspeo, moraš poraziti sve, na bilo
koji, pa čak i na nepravedan način. Povezani članci:
|
| < Prethodno | Sledeće > |
|---|
| VestiHapšenje Mladića19.11.2008. | JUGpress Dalje... |
| PreporukeBeograd za pokojnike19.11.2008. | Predrag Crnković Dalje... |
| VestiRusija na optuženičkoj klupi19.11.2008. | Komentar u TimesOnLine Dalje... |
| Ostalo... |