| čita umesto nas 30 |
|
|
| 06.01.2008. | |
|
Sva njihova (DS i DSS) sporenja završe se kao bura u čaši vode jer jednostavno nemaju bolji izbor. Moji protivnici nisu mogli da spreče da budem prvi na glasačkom
listiću, i to im je najteže palo. Kad Bog nešto hoće, nema čoveka koji
to može da spreči i zaustavi. Toma (Nikolić) je kampanju počeo iz rudnika. Na početku karijere, to
mora da je izmislio Vučić, Toma je radio kao rudar. Tako su počeli i
sedam patuljaka. Njihova Maja zvala se Snežana. Očekivalo se da će
njegovim razvojnim putem novinari koji prate kampanju “svim SRSem”
završiti u krematorijumu. Verujem da će Tomislav Nikolić pobediti već u prvom krugu, a to se
vidi i iz grubosti koju Boris Tadić i DS koriste protiv njega. Oni se
boje pobede SRS-a jer ćemo pokazati građanima da sa istim porezima i
istim novcem može da se živi mnogo bolje. Funkcioneri SRS su se na binu popeli uz zvuke pesme “Spremte se,
spremte, četnici”. Skup je počeo intoniranjem himne “Bože pravde”, a
završen je pesmom “Molitva”. (Tomislav Nikolić) veliki je glumac po prirodi, ali i žestok tiranin u dubini svoje plitke duše. RS je lakše da se brani ako je Tadić predsednik nego ako to bude Nikolić. Favoriti su kandidati SRS i DS, jer sam ja, kao inženjer, mislio da su važnija dela od marketinga. Godinu 2000. ne pamtim po silasku SPS-a sa vlasti.
Ivica Dačić, predsednik SPS, Politika, 03.01.08.
Kada žena pobedi na predsedničkim izborima, Bogoljub će biti ovde. I bez Makijavelija, narodnjaci znaju da njihova igra sa
predsedničkim izborima nije dobra. No, izbor pred kojima se oni nalaze
zbilja je težak. Ne biraju oni političkog saveznika. Oni biraju čitavu
politiku. Neprijateljski stav SAD i EU prema srpskim interesima gura ih
da izaberu Nikolića. Grupna umreženost i politički konformizam upućuju
ih da izaberu Tadića. Kao Buridanov magarac, između dva jednaka stoga
sena, oni su do sada oklevali. Kod Buridana, magarac je, ne mogavši da
se odluči, na kraju uginuo. Ako predugo budu oklevali narodnjaci su u
prilici da podele istu političku sudbinu. Predsednički kandidat Nove Srbije Velimir Ilić primio je danas
blagoslov episkopa mileševskog Filareta u manastiru Mileševa u
prisustvu velikog broja sveštenika, monaha i vernika i tako započeo
svoju predsedničku kampanju, saopšteno je iz NS. Čvrstom podrškom i nizom lepih reči, pre nekoliko dana u Mileševi je
počašćen lider NS Velimir Ilić, koji je predsedničku kampanju počeo
upravo u ovom manastiru. Koji dan pre njega u ovom verskom objektu bio
je kandidat SPS Milutin Mrkonjić, koji je, uz silne pohvale njegovom
graditeljskom umeću, dobio i podršku na izborima. Takođe, nije tajna da
je vladika (Filaret) i o radikalima uvek govorio sve najbolje. Posle reči Ilića (Velimir) da je Tadić đavo, nemoguće je da jedan
deo režima podrži đavola, pogotovo ako Ilića, kako on kaže, podržava i
SPC. Njegovo (Velimir Ilić) čačansko-grebićevsko šesto čulo, bolje od
bilo koje skupe agencije, nepogrešivo procenjuje srbijanskog seljaka
željnog asfalta i gromopucatelnih, demagoških parola. DSS je dao podršku Iliću (Velimiru) i zbog straha da Ilić sam ne
osvoji više od polovine glasova koje je na parlamentarnim izborima
osvojila koalicija DSS i NS. To bi značilo da je Velja, a ne Voja,
glavni čovek koalicije. Ako Ilić (Velimir) ne prođe dobro na izborima, Koštunica će moći da
se ogradi jer to i nije bio kandidat njegove stranke i neće biti mnogo
dotaknut. Ako Ilić ostvari respektabilan broj glasova, Koštunica može
zasluge da pripiše sebi. Koštunica bi trebalo da ima na umu sudbinu Dobrice Ćosića, koji je,
našavši se u donekle sličnom položaju krajem 1992. dugo lavirao između
DOS-a i Miloševića i tako – budući bez snage da nametne sopstveni kurs
– neslavno završio političku karijeru. O značaju predsedničkog kandidata DS za Rome svedoči i to što su ga
opevali i u svojoj “himni” “Đelem, đelem”. “Đelem, đelem, lungone
dromesa, maladilem Tadić Borisesa...”. Zadatak Rasima Ljajića bio je da pridobije Rome da glasaju za
Borisa. U tu svrhu, on je počeo da govori na romskom jeziku. To je bilo
smehotresno. Jedan do mene pitao je: “Je l’ to mađarski?”, a drugi mu
odgovara: “Koji brate mađarski, to je ciganski!”, prepričava Radun
(Branko, analitičar). Tadić se najpre obrukao u Subotici, izjavom da mu je sumnjivo što
manjine imaju svog kandidata, a potom je saopšten spisak uglednih
Mađara koji će podržati njegovu kandidaturu. Posle hleba od tri dinara, sada nam (Tomislav Nikolić) najavljuje
ukidanje turizma na Kopaoniku, kako bi tamo postavili vojne baze. Samo
ne znam zašto ih ne pominje, na primer na Šar-planini. Smernice politike radikala poslednji put su zacrtane u Šešeljevom testamentu. Znam zašto RTS favorizuje Tadića, koji samo što ne iskače iz goveđe paštete. Očekujem još veći politički uspeh, jer sam prevazišao funkciju predsednika opštine. Podrazumijevalo bi se da predvodnik tako male države (Crne Gore)
koja tek treba da krči put ka evropskim integracijama, neće pristati da
zbog bilo kojeg detalja iz svoje biografije (Milo Đukanović) bude njen
okov. Podrazumijevalo bi se da onaj koji bi htio da unizi svoju državu
gurajući je kao svoj štit, ne bi bio najbolji, već najgori
predsjednički kandidat. Siguran gubitnik na izborima. Naš slučaj je
drugačiji. ***
EU će 28. januara morati da bira da li hoće da potpiše SSP sa
Srbijom... Ukoliko bi EU donela protivpravnu odluku o slanju svoje
misije (na Kosovo) samim tim bi bio poništen i stavljen van snage
parafirani SSP sa Srbijom. Tek kada bi EU povukla odluku o slanju misije (na Kosovo), mogli bismo ponovo da razgovaramo o SSP. Srbija će od EU ove godine dobiti 190,9 miliona evra bespovratne
pomoći, koja će biti namenjena ekonomskom i društvenom razvoju zemlje. Upozorenja srpske politike Briselu da SSP ne može biti potpisan sa
“osakaćenom” Srbijom, ne treba razumeti kao put u samoizolaciju Srbije
kojoj preti opasnost da postane ostrvo unutar EU, već kao najnužniju
diplomatsku liniju odbrane integriteta zemlje. Nisam siguran da bi naše upozorenje EU da bira između celovite
Srbije i Srbije bez južne pokrajine, dakle da bi to moglo da zaustavi
EU na putu priznanja nezavisnosti Kosmeta. Đelić je ovlašćen da potpiše SSP, pa će Koštunica ili prihvatiti
potpisivanje sporazuma ili će morati da obara sopstveni kabinet. Da bi Evropljani živeli bolje, njima treba Srbija kao članica EU. Da
ta ista EU ne bi ostala izolovana, njoj je potrebna Srbija. I laiku je
jasno da su ove dve tvrdnje naopake, da su teze zamenjene, baš kao što
je teze zamenio i premijer Koštunica u svojoj najnovijoj poruci. Posle toliko uzaludnih žrtava i izgubljenih godina u ovom trenutku u
javnosti se opet stvara gorak utisak da se pojedinci igraju sa
opstankom zemlje. Strastveni igrači, međutim, oduvek su previđali
jednostavnu istinu. Na kocki u krajnjoj liniji nikada ne dobija kockar
kao ekonomski slabija, već kazino kao jača strana. Jači uostalom i
postavlja pravila igre. Treba da radimo ono što je Milovan Milovanović preporučivao pre
1912. da se radi sa Turcima – kod njih treba poneti zlatne cekine ili
spustiti čakšire. Mi cekina nemamo, pa moramo vrdati kako umemo. Bude li ceo zapadni Balkan sutra u EU, granice će izgubiti sadašnji
značaj, svaki Srbin će moći da se kreće po celoj Evropi, pa i Kosovu, a
naravno i svaki Albanac po Srbiji. Postoji, najzad, još jedan, možda i najvažniji razlog za uključenje
u evropsku porodicu. Ona je jedini ne samo prirodni već i
institucionalni okvir za stvarno, a ne samo tobožnje pomirenje svih
naroda, što znači i srpskog naroda sa albanskim i svim drugim susednim.
Pa da je samo to, dovoljno je da prema Evropi stremimo svim silama. *** Kao što su Bugari ušli u EU čuvajući i ćirilicu i pravoslavlje, tako i mi Srbi treba da uđemo u Evropu braneći naš identitet. Rade Šerbedžija je glumio uglavnom Ruse. Negativce. Na užas Tome i Koštunice. Umesto da otvoreno kažu šta su nam Rusi ponudili i šta mi tražimo od
njih, ministri su preko medija krenuli da demantuju jedni druge... Kada
je prošla vlada jedne susedne države prodala nekoliko vrednih državnih
firmi u direktnoj pogodbi, to ju je koštalo mandata. I oni su ćutali.
Zašto naša vlada ćuti i šta krije videćemo ako ugovor s Rusima bude
potpisan. Ali tada se, zbog njihovog skrivanja, nikada neće saznati da
li smo mogli dobiti i nešto više. Moći ćemo samo da ćutimo. U pregovorima o statusu Kosova, vlada odlučujuću podršku očekuje od
Rusije. Što je podrška veća, veća će biti i njena cena, bez obzira na
rezultat. “Rodoljubi” brane pregovore sa Rusima navodnim ustupkom zbog odbrane
Kosova. Kad se sve završi, moguće je da ostanemo i bez NIS-a i bez
Kosova. U beogradskom Malom žurnalu (11. XI 1909) pod uokvirenim naslovom
“Visoki Dečani” izražen je dubok gnev: “Nisu nam ga oteli ni Turci, ni
Arnauti, niti je zub vremena strošio tu slavnu zadužbinu. Oteli su nam
ga na perfidan način Rusi, nebraća i novi dušmani”. Izjave zahvalnosti “gvozdenom Vladimiru” prevazilaze granice Srbije.
Tako su recimo, u trebinjskom selu Ljubomir već sagradili Putinov most,
a u počasne Podgoričane rado bi ga uvrstili i predstavnici Narodne
stranke. Takvo zvanje prvi je u crnogorskoj prestonici u martu prošle
godine poneo Stjepan Mesić. U situaciji sadašnje ozbiljne (samo)blokade domaćih informativnih
izvora, kredibilni dopisnički izveštaji iz Moskve pomogli bi nam da
koliko-toliko sagledamo perspektivu koja nam se (u oblandi odbrane
Kosova) priprema na planu energetske, ekonomske i svih ostalih
zavisnosti od Rusije. ***
Kolonu u kojoj je bio i automobil predsednika Srbije na putu od
Preševa prema vojnim bazama pozdravljala su deca albanske
nacionalnosti, što je Tadić za vreme ručka u vojnoj bazi “Ševadske
livade” prokomentarisao kao “dobru i pozitivnu stvar, jer vojska na
ovom prostoru mora da brine o svim žiteljima Srbije”. Šovinističke poruke najgore vrste koje pozivaju na pogubljenje dece,
uperene protiv albanske nacionalne manjine na Kosovu, osvanule su na
fasadama zgrada u Ulici braće Jugovića kod Studentskog parka... Obe su
uperene protiv Albanaca koji se, očekivano, nazivaju pogrdnim imenom i
obe sadrže pretnje smrću najgore vrste, one iz asortimana krvave
vladavine Turaka nad Srbima. Srbija ne sme da ima dilemu: KiM ili EU. To bi bilo isto kao da neko kaže – od danas ću samo da dišem, a neću da jedem. Francuski politikolog Žak Rupnik ocenio je da se Evropa, koja je
“pre godinu dana nastojala da u Srbiji pobede proevropske snage”,
prevarila u proceni srpske politike, jer se sada pokazuje da su
“prozapadne demokrate” po pitanju Kosova jednaki nacionalisti kao
ostali, samo sa umerenim metodama. Srbija je u predizbornoj kampanji i ako bismo slušali pojedine političare, čovek bi stekao utisak da su sve partije radikalne. Samo zato što oni misle da će Kosovo da bude nezavisno ne znači da
je to i istina. Kosovo nikad neće biti nezavisno. Prvo, po Ustavu
Srbije ne može da bude nezavisno... Ako SAD i neke druge zemlje
priznaju nezavisno Kosovo, što je u potpunoj suprotnosti sa
međunarodnim pravom, ne znači i da je ono nezavisno. SB UN ne sme da drži glavu u pesku u odnosu na stvarnost KiM. U Srbiji će biti svi ventili jeftine energije prema Kosmetu,
Albaniji, Italiji i značajnom delu EU. To će uticati i na pozitivno
rešenje statusa južne srpske pokrajine. Kosovski božur koji raste na Gazimestanu, cveta i u Rumuniji, na Rovinama, gde je poginuo Marko Kraljević. Kada bi američki političari hteli da prisvoje sva mesta koja imaju
isti naziv kao naše Kosovo, morali bi hitno da porobe pola Evrope. Ništa ne može da se predloži Srbiji umesto Kosova. Kad je uvedena nafta, pa zatim struja, Šiptari su prestali da postoje u Beogradu. *** Na crnogorskoj zastavi se, podsjetimo se, nalaze čak tri krsta. Ako
računate da će ljudi pomisliti da je malo neobično da se na sveti
muslimanski rat poziva mašući trilingom krstova, u krivu ste. Etnički
sklad je u Crnoj Gori tako savršen, a multikultura tako odomaćena, da
ljudi ovdje ne prave razliku između polumjeseca i krsta, između Al
Kaide i Vatikana. Ne tako davno, u Tuzima je policija uhapsila veliku
grupu Albanaca. Objavljeno je da su spremali terorističke napade i da
su povezani sa Al Kaidom. Svi uhapšeni, koji su do danas u zatvoru su –
katolici. Raspopi u Crnoj Gori mute radost praznika i podsećaju na vojnike
bezbožnog cara Iroda koji su tražili novorođenog Bogomladenca da mu se
lažno poklone i povedu ga na zaklanje. Udruženje Crnogoraca u Srbiji “Krstaš” organizovaće 6. januara u
Lovćencu obeležavanje Badnje večeri. Kako se navodi u saopštenju, reč
je o “centralnoj manifestaciji nalaganja crnogorskog badnjaka u
dijaspori”. Rado bih zaboravio ishod parlamentarnih izbora 2003. godine kada
građani nisu razumeli poruku Demohrišćanske stranke Srbije „Samostalna
Srbija”. Vreme je, ipak, pokazalo da smo bili u pravu. ***
Pred čitaocem NIN-a su inspirativni intelektualni odgovori mislećih ljudi. Kažu mi u Udruženju književnika Srbije da sam im brat po peru i misli i hoće da me učlane. Mislim da se organi tela umrlih pravoslavnih hrišćana mogu
poklanjati krštenim članovima Crkve, dok onima koji nemaju učešće u
njoj ne mogu. U Svetom pismu ima strašna reč: “Proklet čovek koji se uzda u čoveka”. Odlazak Karle del Ponte ni na koji način ne znači da će s njom nestati i šteta koju je počinila. Bitno je da nema rata. Sve drugo, pogotovo ta vrsta sporog i razvučenog političkog mrcvarenja, me uopšte ne zanima. Taman kad su se mnogi bili ponadali da će Džejms Lajon, jedan od
najpoznatijih i najrevnosnijih belosvetskih mrzitelja i gonitelja Srba
trajnije napustiti Srbiju, bivši šef Međunarodne krizne grupe rešio je
i da ostane i da se, čak, skući u Beogradu. Moj maternji jezik je bio engleski, ali ja nemam kap engleske krvi, što je čudno.
Moj deda je palio sveću i bacao orahe “u ime oca i sina” daleko pre
nego što su svi ovi Naprasno Kršteni i Pokršteni probrali prste kojima
će se ubuduće krstiti. Demokratska stranka me od 2000. do 2004. godine proganjala kao čoveka i kao političara. Za 15 izgubljenih sporova pred Evropskim sudom za ljudska prava iz
budžeta izdvojeno oko 62.000 evra novca poreskih obveznika Srbije. Ako je i apostol Toma bio rodom sa Dunava, da li je to još jedan dokaz da su zemlje Srbije, u stvari, teritorija Biblije? Rado se sećam 1989. godine zbog stvaranja jedinstvene Srbije i pokreta naroda koji se borio za Srbiju. Srpski narod, verujemo, još ima snage za borbu i za žrtve na oltar nacionalne slobode i opstanka. U Srbiji ima suviše slabića po glavi muškog stanovništva.
Lena Bogdanović, glumica, Večernje novosti, 6-7.01.08.
Čak i oni koji u Boga veruju ponekad premalo veruju u sebe.
Ljubivoje Stojanović, protojerej SPC, Glas javnosti, 6-7.01.08.
Sve što vam je zadavalo muke preko čitave godine trebalo bi ujutru
na Božić da ponovite i to vam više neće neće praviti probleme. Na
primer, ukoliko đake muči matematika, ujutru bi trebalo da urade
najlakši zadatak i tokom čitave godine neće imati problema. Pokrao nas je ko god je mogao. Iz kuće u Tolstojevoj su ukradeni svi
Slobodanovi satovi, penkala, dugmad za košulje, fotoaparati, kamera i
ko zna šta sve od garderobe. U to nemam uvid. Od mojih stvari nema
kaputa, cipela, nakita, jakni, tašni... Osim nepoznatih lopova, bilo je
i poznatih. Mislim na razne bliske ljude koji su zloupotrebljavajući
našu lakovernost i ranjivost u nevolji, naplaćivali nam solidarnost,
lepe reči, najmanju pomoć, materijalnim dobrima koja su nam tražili ili
smo im mi sami nudili iz zahvalnosti. A neki su nas, pre svega mene,
varali. Ma, to nisu slike vredne tolikih para, jer se radi o reprodukcijama
i delima osrednjih umetnika, koje su valjda (Miloševići) dobili na
poklon. Da bi neko bio monopolista on treba monopolistički da se ponaša. “Večernje novosti”, glasnik nepreminulih nečitača bratske “Politike”. Smrt se nasmejala u lice Velikom. Bekstvo u smrt je jedini način da se pobegne Bratu. Ako hoćemo da preživimo i kao pojedinci i kao nacija, svako od nas
mora u sebi da pronađe svog Hejgena, Santina i Vita (likovi iz “Kuma”
Marija Puza). Šef srpske diplomatije Vuk Jeremić tokom nedavne posete Izraelu, u
Interdisciplinarnom centru u Hercliji održao je govor koji je
“remek-delo intelektualne diplomatije”... Verujem u Boga i u program Demokratske stranke.
Srđan Milivojević, poslanik DS, Kurir, 6-7.01.08.
Srbija je danas, bojim se, lanac sastavljen od najslabijih karika. Sabornost, kao želja za većom zbijenošću naroda, na prvi pogled
deluje privlačno, sve dok se ne prisetimo da su je koristili svi
autoritativni sistemi – fašistički i nacistički takođe. Druga je stvar to što smo ogrezli u večite početke i nikako da se dokopamo nekakvog kontinuiteta, osim u počecima. Nemam nameru da šaljem nikakvu poruku nego samo možda kao Brus Nauman nekada želim reći: “Molim vas obratite pažnju“. Povezani članci:
|
| < Prethodno | Sledeće > |
|---|
| VestiNapad na prostorije YUCOM-a02.12.2008. | YUCOM Dalje... |
| TefterSlučaj Petakov02.12.2008. | Yucomovo 28. pismo ranog upozorenja Dalje... |
| TefterŽaoke s margine30.11.2008. | Ivan Milenković Dalje... |
| Ostalo... |