| čita umesto nas 28 |
|
|
| 30.12.2007. | |
|
Pokušaj da se na kraju 2007. zaustavi put Srbije u Evropu samo je važan dokaz da je Zoran Đinđić ubijen kako bi se taj proces na vreme prekinuo. Miša Brkić, novinar, Evropa, 27.12.07.
S liderom vizionarom, Srbija je dosad mogla da završi sa
suđenjima za ratne zločine. Bila bi dobro na putu za EU. S malo
diplomatske veštine, mogla je da zadrži formalni suverenitet nad
Kosovom dok ne uđe u EU – u kom momentu bi „granica“ između Srbije i
Kosova bila jednako nebitna kao granica između Francuske i Belgije. Eventualna odluka vlasti da Srbija ne potpiše SSP i na taj
način odustane od evropskog puta, kosila bi se sa željom većine građana
da naša zemlja postane član evropske porodice. Naime, prema nedavnom
istraživanju agencije „Galup“, čak 69 odsto građana Srbije podržava
članstvo naše zemlje u EU. Britanski ekspert za Balkan Tim Džuda ocenio je da bi
odustajanje od priključenja EU vratilo Srbiju u izolaciju, a njenim
susedima povećalo šanse za brz ulazak u EU. Ako se to desi, Srbija će
se vratiti u izolaciju i, naravno, ostati bez novčane pomoći Evrope.
Sav novac namenjen Srbiji biće usmeren u Bosnu, Hrvatsku, Crnu Goru i
Makedoniju, izjavio je Džuda za Radio Bi-Bi-Si. Niko nas nije ni pozvao da uđemo u NATO, sve i da mi prihvatimo da postanemo članica. ***
Nek se nose proklete devedesete. Boris Tadić, predsednički kandidat, Politika, 28.12.07. Nikolić (Tomislav) je naveo da bi Koštuničin poziv biračima DSS-a da glasaju za kandidata SRS-a „naišao na ogroman odaziv“. Čelnici SRS-a su ranije Borislava Pelevića, lidera SSJ, sa kojom su se ujedinili, optuživali i za ubistva. Jedan predsednički kandidat, koji je kampanju počeo u dubini
borskog rudnika, ponovio je izreku da je rudarski hleb sa sedam kora.
Zato rudari redovno posećuju zubara. To što neko popije čašicu rakije da bi nazdravio sa srpskim
domaćinom, kako običaj nalaže, upoređivati s tim što neko šmrče crtu
kokaina sa stola ili se bode u venu, pa to je van pameti. Siniša Vučinić neće biti kandidat na predsedničkim izborima,
pošto je Okružni sud u Novom Sadu produžio pritvor Vučiniću za još 30
dana. Predsednički kandidat SPS-a (Milutin Mrkonjić) izjavio je da razume revanšizam prema ljudima, „ali ne i prema projektima“. Velimir Ilić je rekao i da, za sada ima podršku Jedinstvene Srbije i „mnogih drugih“. Izbore sam raspisao za 20. januar zbog toga što je to najbolji
dan da završimo izborni proces, a ne zbog toga što je tada Sveti Jovan.
Ne želim da polemišem sa Veljom Ilićem. Nije mu smetalo da Ustav bude
izglasan na Mitrovdan. Podsetivši na obnovu Srbije koju je vodio posle bombardovanja
1999. „Mrka – pre roka“ rekao je da nijedan od 10 inžinjera koji su
bili u timu nije bio član nijedne stranke, zbog čega su i „rezultati
bili fascinantni“. ***
Na sednici Vlade Srbije 6. decembra kojom je predsedavao
premijer Vojislav Koštunica već je usvojen Sporazum o pridruživanju
Evropskoj uniji, Vlada je ovlastila potpredsednika Božidara Đelića da
ga potpiše i ja sam ubeđen da će se to vrlo brzo desiti. Prema tome, to
pitanje se više neće vraćati na Vladu, tako da ova rezolucija (o
Kosovu) i ne može da ospori taj sporazum. Ako EU donese odluku o podeli Kosmeta, ne vidim svrhu uživanja u toj organizaciji. Rezoluciji nedostaje iskrenosti, realnosti i državničke mudrosti. Srđan Šajn (Romska partija), podržaće rezoluciju (o Kosovu),
jer je to „pitanje odgovornosti Roma prema Srbiji i odgovor Romske
partije prema politici koja se u Srbiji sprovodi prema Romima”. Srbija je Kosovo izgubila 1999. godine, evo doneo sam tekst
kapitulacije, onaj Vojnotehnički sporazum... LSV predlaže svoju
rezoluciju kojom se status Kosova rešava po ugledu na Vatikan. Stjepan Mesić je istakao da je kosovskim Srbima koji su ranije
bili kod njega rekao da im više vredi „zrno vlasti“ nego „šaka prava“ i
poručio im da moraju ući u izvršnu vlast i da ne mogu ostvariti ništa
na način da očekuju da će im Beograd to rešiti. Nametanje misije EU ne razlikuju se od bombardovanja 1999. Miloševo, nekad najnaprednije selo u ovom delu Kosmeta. Zvali
ga Mala Moskva. Zemlja, kao Misir plodna. Dao je Srbima, kolonistima iz
Like, još kralj Aleksandar. Tapije su ostale, ali jezika i imena
njihovog - nigde. „Šta će vama Srbima zemlja kad ste “nebeski” narod -
pamtiće ove reči Slavko Ristić. Niko ne sme ni da se zavarava da na bilo koji način, ma kakvom
šargarepom, potpisivanjem nekakvog sporazuma, nekim kreditom ili
donacijom, može da nas kupi. Možda takve ponude govore o karakteru onih
koji ih daju, ali ne i o našem. Struju bi u južnu srpsku pokrajinu kao donaciju isporučivao EPS, pošto je uveze. Vašingtonski insajderi predviđaju da je nama znani Ričard
Holbruk uveliko viđen za šefa Stejt dipartmenta u budućoj
administraciji Klintonove, a o mogućim posledicama te američke
kadrovske varijante po našu kosovsku muku nije baš mnogo uputno ovoliko
unapred elaborirati... Kao Obamin verovatni šef diplomatije pominje se
iskusni senator iz Delavera Džo Bajden, eksponiran dosad bar kad su
naša okapanja s Kosovom u pitanju kao još radikalnija Holbrukova
verzija. Pa vi sad vidite. U porodici Vizner (Frenk, član pregovaračke trojke za Kosovo)
bilo je i „izroda“. Gospođa Poli Vizner, koja je saosećala sa srpskim
narodom, teško postradalim u Drugom svetskom ratu, poslala je 50-ih
stado od 30 krava kao humanitarnu pomoć. Tada se uz već poznati izraz
„Trumanova jaja“ lansirao i „Viznerove krave“. Da ironija bude veća,
ovo stado završilo je na Kosovu?! Ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić i njegov stariji kolega
ambasador Vladeta Janković već su na televiziji združenim snagama mogli
da se pohvale da su kosovsko pitanje podigli na rang svetskog problema
broj 1 i da su obezbedili dve i po milijarde prijatelja u svetu, pošto
na stavove Srbije sa simpatijama gledaju Rusija, Kina, Indija,
Indonezija i druge velike sile i mnogoljudne zemlje. Valjda je to
trebalo da znači da je pravda na našoj strani. To što su se zakačili sa najjačima u svetu nije pametno, jer
taj luksuz mogu sebi da dozvole samo oni koji imaju nuklearnu bombu.
Pitam se da nemamo i mi koju. U UN je pravo na nacionalno samoopredeljenje podjednako jak argument. Pominjali su ga i Srbi u Hrvatskoj, a sada Albanci. Ako Kosovo dobije nezavisnost, Hašim Tači bi pažnju građana sa
teške ekonomske situacije mogao da skrene jedino tvrdeći da je problem
u tome što nova država nije ujedinjena s Albanijom. Na današnji dan 1968. na ovom mestu tadašnja savezna skupština
usvojila je ustavne amandmane kojim je Kosovo dobilo prerogative i
ingerencije republike. Igrom sudbine, vladajuća koalicija predloženom
rezolucijom zakucava poslednji ekser u mrtvački sanduk u koji pretvara
Kosovo i Metohiju. Predsednik LSV Nenad Čanak je podsetio da je premijer Srbije
Vojislav Koštunica faktički priznao Kosovo tako što nije dao garancije
države za haškog optuženika Ramuša Haradinaja. Pregovori o podeli (Kosova) su zamislivi samo onda kada Srbija bude spremna da prihvati ostali deo Kosova kao nezavisnu državu. Albanci, osim u Albaniji žive u četiri države. Ukoliko Kosovo
bude podeljeno duž etničkih linija, oni će želeti da razgovaraju o
ujedinjenju sa Albanijom. Kao bomba je odjeknula vest iz Prištine: izvesni Srbin Đ. S.
iz Vojvodine zatražio je politički azil na Kosovu. Iskusni i oprezni
odmah su posumnjali da može biti reč o marketinškom triku odlazeće
vlade Agima Čekua uoči sednice Skupštine Srbije na kojoj je usvajana
nova rezolucija o Kosovu i Metohiji. Potezom se istovremeno sugeriše i
da politički progonjeni Srbi beže iz Srbije na Kosovo i da Priština
može da im pruži političko utočište. I, izgleda da su bili u pravu,
uprkos tome što se iz Prištine u međuvremenu počelo tvrditi da nije
bilo nikakve nameštaljke i da je Đ. S. navodno izvesni Đorđe Stojanović
iz Vrbasa koji je živeo i u Smederevu! Steže se obruč oko Srbije.
Vilijem Montgomeri, diplomata, Danas, 29-30.12.07. ***
Rusi koji razmišljaju o tome da investiraju u Srbiji voljni su
da rizikuju novac zato što očekuju da će Srbija za pet godina postati
još jedna dosadna zemlja EU, a ne zato što očekuju da će postati
pridružena članica saveza Rusije i Belorusije. Rusiji bi verovatno više odgovaralo da ima još jednog
iskrenog, pa makar i malog prijatelja i blagonaklonu zemlju u EU, no
što bi joj odgovarala jedna antizapadna Srbija. Ruska crkva tuguje zbog bolesti patrijarha Pavla. Malo pomalo, izgustiraće nas drugari Rusi.
Bojana Mijović, blogerka, Evropa, 27.12.07.
***
Sada je kristalno jasno da je Koštunica sve ovo vreme
pokušavao da mirnim i prividno demokratskim putem ostvari ono što
Milošević nije uspeo ognjem i mačem. Premijer Koštunica, sa suprugom Zoricom Radović, vidno ozaren
još jednom je pokazao interesovanje za ovakve kulturne događaje
(recital Matije Bećkovića). Radnici su doveli Slobodana Miloševića na vlast, a oni su ga i
oterali. Oni su doveli i Vojislava Koštunicu, ali su ga i skinuli s
pijedestala na kojem se gotovo ravnao s Titom. ***
Gle,
za našu svetolazarevsku zemlju danas moćnici ovoga sveta bacaju kocku,
kao što su bezbožni ljudi bacali kocku za Hristovu haljinu.Iz Božićne poslanice SPC, Press, 30.12.07. Odbornici Danilovgrada usvojili su odluku o naplati izletničke takse za posetioce manastira Ostrog. Visoko personalno veće u kome su sudije Vrhovnog suda, donelo
je odluku da se sudija Katarina Ranđelović, koja je oslobodila vladiku
Pahomija, optuženog da je seksualno zlostavljao četvoricu dečaka, ne
bude razrešena dužnosti. Ona neće biti ni opomenuta... Na opštoj
sednici Vrhovnog suda većinom glasova doneta je odluka da se ukine
opomena sudiji istog suda Miroslavu Cvetkoviću koju mu je izreklo
Visoko personalno veće zbog odugovlačenja u slučaju monaha Ilariona. Još samo malo pa ćemo sveštenike prestati da doživljavamo kao
posrednike između naših reklamacija na svakodnevicu i „generalnog
zastupnika“ za život i priključenija u vaseljeni – Boga. Još samo da
prihvatimo žalosnu činjenicu da Gospod nema direktne veze sa
izvlačenjem lota. Na Baliju sam dočekao jedan Božić. Kuvara sam zamolio da
spremi prase sa jabukom u ustima, a on se pojavio noseći prase, s
jabukom u svojim ustima. ***
Poželevši državnom vrhu da se u narednoj godini više bavi
ljudima i životnim standardom, a malo manje teritorijama, predsednik
vojvođanske skupštine... Sokrat je prvi definisao „javni interes“ u ime kojeg dvojica
glupih i nesposobnih, ali zato u državnoj uniformi, mogu da do mile
volje vošte od batina jednog pametnog i sposobnog. I da pri tom za to
nikada, i nikome, ne moraju da polažu račune. Kad Tita više nije bilo, miševi su počeli da izlaze na sve strane. Stanje nam je „prelazno“ ili, kako reče jedan seljanin – „prešli su nas“. Na jednoj sednici parlamenta pre podne me je Krasić (Zoran)
optuživao da sam uništio avijaciju, a popodne vojvoda Nikolić
(Tomislav) da džabe investiramo u avijaciju jer nam ne treba. Svaki Srbin misli da je „muškarac godine“.
Vojin Ćetković, glumac, Večernje novosti, 30.12.07. Specijalni gosti na prijemu Vojnobezbednosne agencije (VBA)
bili su članovi ekipe domaćeg filma „Četvrti čovek“, među kojima su
bili režiser Dejan Zečević i glumica Marija Karan. U ovom filmu Nikola
Kojo tumači lik majora VBA, koji se posle ratnog iskustva pretvorio u
pomahnitalu mašinu za ubijanje. Njih je Kovač (Svetko, načelnik VBA)
posebno pozdravio, izrazivši očekivanje da će u sledećem filmu
promovisati stvarne vrednosti VBA, što je popraćeno aplauzom zvanica. U mojoj biografiji piše da sam književnom kritikom i
esejistikom počeo da se bavim da ne bih po knjižarama krao knjige, već
da bi ih besplatno dobijao od izdavača i pisaca. A da me ne bi smatrali
grebatorom i lažovom, nešto moram ne samo da napišem već i da objavim. Umetnička vrednost je erotska fantazija estrade. U uslovima savremene srpske scene, larpurlartizam nije stvar poetike već infrastrukture. Užas se može posebno videti kroz komične situacije. Članovi Odbora (za spoljne poslove) iz SRS sugerisali su da bi
Rašković-Ivić (ambasadorka) u Rimu mogla da se bavi i pitanjem
„sukcesije jadranske obale“, a zamerili su što se u njenoj biografiji
više puta pominje stranački angažman u DSS. Na to je Rašković-Ivić
odgovorila da će njena jedina stranka u Rimu biti Srbija, da bi pitanje
izlaza Srbije na more bio prevelik zalogaj za nju, ali da će postupati
po instrukcijama Vlade, ako se ona bude bavila tim pitanjem. Hrvatska je prava endehazija.
Aleksandar Vučić, funkcioner SRS, Kurir, 30.12.07. Kriminal ne može da nestane, ali se on može učiniti snošljivijim. Lov na veprove u Virovitici u kojem su učestvovali haški
optuženik general Mladen Markač, koji se nalazi na privremenoj slobodi,
i hrvatski ministar policije Ivica Kirin nije dobra poruka Haškom
tribunalu, izjavio je Stjepan Mesić, predsednik Hrvatske... Da afera
bude veća pobrinuo se ministar policije koji bi upravo trebalo da se
brine da haški optuženici na privremenoj slobodi ne krše naredbu
Tribunala, te da ne napuštaju mesto prebivališta, u Markačevom slučaju
Zagreb. Izolacija je proporcionalna ksenofobiji.
Dragan Velikić, pisac, Evropa, 27.12.07.
Mi kao narod volimo da dovedemo sebe u nemoguće situacije, a
onda očekujemo da će neko, sam od sebe i u našu korist, sve rešiti.
Ipak, istorija nije, baš, zabavište da prašta tu vrstu grubih grešaka.
Kad jednom krenete istorijskom stranputicom bahato i smelo, pevajući i
pucajući, morali biste bar pomisliti da je na kraju toga zid i da je to
ćorsokak. E, mi ćemo kao nacija, veoma brzo, udariti glavom u taj zid. Demokratija je luksuz istorije, nju treba sticati. Mislim da čitav život pišem jednu istu priču. Biljana Srbljanović, spisateljica, Evropa, 27.12.07. Povezani članci:
|
| < Prethodno | Sledeće > |
|---|
| VestiNapad na prostorije YUCOM-a02.12.2008. | YUCOM Dalje... |
| TefterSlučaj Petakov02.12.2008. | Yucomovo 28. pismo ranog upozorenja Dalje... |
| TefterŽaoke s margine30.11.2008. | Ivan Milenković Dalje... |
| Ostalo... |