| čita umesto nas 8 |
|
|
| 21.10.2007. | |
|
Srpski lobisti iz Vašingtona izneli originalan predlog za
Kosmet: nezavisnost na lizing. Srbija bi, na određeni vremenski period,
ustupila Šiptarima deo svoje teritorije, uz godišnju nadoknadu... Na
ovaj način Beograd bi, po prvi put, izneo ozbiljan predlog za rešenje
statusa kojim bi Kosmet bio nezavisan, ali ne bi bio država. **** Srbi govore srpski da bi ih ceo svet razumeo isto kao što se
slepo raduju kamenu za pod glavu i ne čude se što bebe spavaju ko
zaklane. Ali za kulturu rečnika i za društvo koje u jeziku vidi
značajni deo svog imaginarnog identiteta, nije dovoljno
samozadovoljstvo koje izaziva navodno nepresušni izvor opscenih reči,
niti padanje u trans nad savršenstvom fonetske azbuke, niti pak dosadni
vapaji jezičkih čistunaca – tih večitih zakerala – koji si čupaju kose
i pevaju žalopojke zbog najezde stranih reči na prečisti jezik naš
nasušni, prizivajući dan kada će Srbi pročistiti svoj jezik, da bi
mogli da nastave da sanjaju san o sopstvenoj ostrvskoj samoći, o
ispravnosti palanačkog duha. Jednom me je neki Amerikanac sa kojim sam se upustio u
besmisleni spor o vrednostima pojedinih sistema i obrazaca života
jednostavno upitao: Kad ste već toliko pametni, što niste bogati? Srbija je danas nacionalno najtolerantnija država bivše Jugoslavije. Ekumenizam u Srbiji je daleko kvalitetniji nego u centrima moći gde caruje verska mržnja, isključivost i verski fanatizam. Udruženje ulema Islamske zajednice u Srbiji uputilo je apel
čovečanstvu, u kome tvrdi da je pod velikim pritiskom državne vlasti i
medija u Beogradu zbog čega traži pomoć i podršku od međunarodnih
organizacija, država i slobodoumnih ljudi. Tokom 20 godina stvari su užasno regresirale – šubaru i
kokardu je zamenila svastika, a godišnjicu boja na Kosovu rođendan
„krvavog psa Evrope„ Hajnriha Himlera. Srpski narod je imao dva rivalska antifašistička pokreta, od
kojih je jedan ne samo pobedio, nego i prisvojio sve tekovine
antifašističke borbe. Ako je sve fašizam, onda taj pojam gubi svoje jezivo,
jedinstveno značenje. Zamislite engleske javne ličnosti koje političke
protivnike, recimo iz Konzervativne stranke, nazivaju „klerofašistima“.
U Srbiji, međutim, samozvani „antifašisti“ na takav način grade
političke karijere i povećavaju stranačke rejtinge, pri čemu se svojski
trude da dovedu politički život zemlje do usijanja. Eto, na kraju smo došli do te „nepopularne“ tačke – do srpskog
nacionalnog pitanja. Izgleda da bi svi najradije da se, ipak, ukrcaju u
onaj Šijanov autobus pa makar se on ne pokrenuo dalje od Terazija. Srpskog jezika nema u (crnogorskom) Ustavu. Nema više narod da govori srpskim, nego materinjim jezikom. Ne znam nekoga kome je lako da bude žensko u ovom trenutku, u
ovoj sredini, pogotovo ako je to žensko obrazovano, senzibilno i na
neki svoj način, sa nekim svojim uzbuđenjem, želi da ovaj svet učini
boljim. Iako u Centralnom zatvoru ne postoji „ljubavna soba“,
pripadnik JSO Branko Berček, osuđen na 40 godina za ubistvo Ivana
Stambolića, uspeo da napravi dete. Njegova supruga Nada juče rodila
ćerku. Srbija će, kažu, umreti u materici mame Evrope, neće se ni
roditi ako već u embrionu neke nove Srbije ne pobedi cinkaroški
spermatozoid. Verovatno u strahu da će i sami biti povređeni ili zatečeni
tim nivoom agresije, policajci su se psihološki snašli tek kada je
nasilnik počeo i njih da tuče. Budući da je ova antička tragedija („Car Edip“) napisana pre
dve i po hiljade godina, nisam mogao da verujem koliko ima podudarnosti
s našim dobom. Vreme je pošasti, kuge, Edip šalje Kreonta u Pitijino
proročište. Poruka je: „Uhvatite zločinca koji vam kalja ugled“.
Asocijacije na Haški tribunal su jasne... Edip je inteligentan,
savremen političar, brži od svog vremena i okoline, što ga i ubilo -
kao što smo imali primer u bliskoj prošlosti. Edip sve nepopustljivije zatvara oči, da bi ih na kraju iskopao, kažnjavajući opšteljudsku zabludu da se očima išta može videti. Otkupna cena sekundarnih sirovina nije porasla već desetak
godina, svedoči Osman Balić, nacionalni koordinator Lige za Dekadu
Roma. Dakle, eksploatacija Roma je sistemska, a ne slučajna. Mihalj Kertes je zatim ispričao kako je samoinicijativno kupio
nameštaj za petoricu poslanika SPS-a sa Kosova: „Oni su došli sa
porodicama i sa kesama. Separatisti su hteli da ih unište. Ja sam
odlučio da im kupim nameštaj. Učinio sam to kao socijalni radnik, kao
čovek humanista“. U Srbiji je za poslednje tri i po godine za krivično delo
teškog ubistva izrečeno 62 odsto kazni kraćih od deset godina, što je
zakonom propisan minimum. Dakle, sud je utvrdio da kod 62 odsto osoba
koje su počinile teško ubistvo postoje naročito olakšavajuće okolnosti.
To nije dopustivo. Slična situacija je i sa drugim krivičnim delima.
Bilo bi nemoralno da izađem pred Vladu, a ona pred Skupštinu s
predlogom Zakona o amnestiji jer se postavlja pitanje šta bi to trebalo
da bude ublaženo. Odgovorno ponavljam da je porast krvnih delikata direktna
posledica politike, javnih skupštinskih psovki i alternativnog
pljuvanja iz „druge Srbije“. Rade Bulatović je najgluplji čovek koga sam upoznao. Moj život nosi moj konfekcijski broj, pa mi je zato sve u njemu potaman. Teško mi je u parlamentu, stolice su neudobne, a teško se izlazi napolje. Naseru Oriću je Marko Milošević čak i čestitao nakon što ga je Haški tribunal krajem juna prošle godine pustio na slobodu. Kada je profesor Oliver Antić počeo da veliča Slobodana
Miloševića i pominje Orića, podsetio sam ga na to da su oni bili prisni
kao nokat i meso. Ako su se vlast i tajkuni ostrvili na Vuka Bojovića, znači li to da u Srbiji ne sme više da postoji nijedan rt dobre nade? Kolege, braćo po krvi, srodnici po izvornosti... Ne kažem gde
i kako će ubuduće ovaj savez (pravnika Srbije i RS) „živeti“. Možda
jednog dana izbrišemo reč „savez“. Možda smo mi preteča? Zajedno, pesma i hram, mogu da se uzdižu ali zajedno mogu i da
propadaju u ponor neke istorijske krize. U svakom slučaju, hram je ona
čvrsta tačka koja nam je potrebna. Preko mene idu na Koštunicu, jer su sad fini i uviđajni pa
neće direktno na njega. I sad prozivaju Koštunicu zašto Ilić ovo, zašto
ono i ja sam u jednoj neugodnoj situaciji. Meni dolaze novinari
danonoćno, u mom dvorištu se nalaze kamere svaki dan i ja hoću sad ovde
da vam saopštim da ću svoju imovinu braniti svim raspoloživim
sredstvima. I upozoravam vaše kolege da ne mogu da dođu na moje imanje
bez prethodne najave i moje saglasnosti. To prenesite. Neću na mojoj
farmi, u mom toru da se nalaze manijaci koji se deklarišu kao novinari.
Jer taj manijak, koji se predstavlja kao dopisnik B92, nije samo pravio
intervju. Seljaci su dali izjave da je seksualno zlostavljao životinje.
Neću manijaci da mi ulaze u dvorište. Možda ih oni nazivaju dopisnici,
ja ne znam. Najkraći put do postelje vodi preko skidanja cipela. Žiteljima Srbije na prvom su mestu kvalitet života, standard, prihodi, a ne politička agenda koja im se nudi. Narodna skupština Srbije izražava punu solidarnost sa narodom
Republike Kube i daje punu podršku Rezoluciji Generalne skupštine UN o
neophodnosti okončanja ekonomskih, trgovinskih i finansijskih sankcija
koje su SAD uvele toj zemlji. Ovo je suština deklaracije o kojoj se
juče raspravljalo u srpskom parlamentu, a koju su, uz određene izmene
prvobitnog teksta koji su predložili radikali, svojim potpisima
podržali poslanici SRS-a, DS-a, DSS-NS-a, G17 plus i SPS-a... Raspravu
o deklaraciji sa galerije je posmatrao i kubanski ambasador u Beogradu
Hulio Cezar Kancio Ferera, zajedno sa Hadži Draganom Antićem, bivšim
direktorom i glavnim i odgovornim urednikom „Politike”. Većina
diskutanata pozdravila je ambasadora, dok se Vladan Batić (DHSS)
osvrnuo i na prisustvo Hadži Dragana Antića, uz opasku da je „Mira
Marković opravdano odsutna”. Antić je izjavio da je došao kao prijatelj
Kube, a na pitanje novinarke B92 o prijateljstvu s Mirom Marković,
odgovorio je da su njena pitanja kretenska i da ne želi da govori o
tome. Makedonska pravoslavna crkva razmatraće mogućnost da tragično
nastradali Toše Proeski bude proglašen za sveca, nakon brojnih zahteva
vernika. **** U Raško-prizrenskoj eparhiji posebno su nezadovoljni činjenicom da radove na većini oštećenih objekata izvode šiptarske firme. Kosovo ima veće šanse da kao deo Srbije postane deo Evrope. Istina, taj grozni Jeljcinov režim je glasao za sankcije, ali
to je bio neruski režim. Rusija se sad pokazuje kao naš veliki
prijatelj i zaštitnik. Da nije njih, pitanje KiM bi već bilo „rešeno“
na našu štetu, a da li to rade zbog sebe ili zbog nas nije važno. Meštani sela Ljubomir kod Trebinja sagradili su preko rečice
Brove ćupriju koju su nazvali „Putinov most“. Stanovnici kažu da su na
ovaj način „dokazali da su pravi stari rusofili“. Nije čudo da se Rusi žale što su izbačeni slavni sovjetski
maršali iz imena beogradskih ulica, pa je na tu temu navodno čak i
Putin propitivao Tadića. Vreme je da stvarno savezništvo sa Rusijom dobije i svoj
organizacioni oblik. Dolaze teška vremena i jedan takav vojni oslonac
će nam i te kako trebati. Sigurno je da bi Rusija neko vreme insistirala na
principijelnom stavu, ali bi se vremenom, najdalje kroz nekoliko
godina, našlo rešenje koje bi se u nekoj formi provuklo kroz SB UN čime
bi Kosovo dobilo puno međunarodno priznanje. „Podravka“ nam otima Kosovo.
Press, 20.10.07.
Zlatiborci strahuju od albanizacije njihove planine. Šiptari
kupuju Zlatibor! Nemali deo zlatiborskih predela još pre deset godina
ucrtan na kartama „velike Albanije“. Crnogorci albanskim kapitalom
pazare zemlju na poznatoj srpskoj planini. Ukoliko bi, kojim čudom, kosovski Albanci prihvatili predlog
Beograda i odlučili se da učestvuju na parlamentarnim izborima u
Srbiji, oni bi, kao jedinstvena grupa, imali najveći broj narodnih
poslanika u srpskoj Narodnoj skupštini. Bez njih bi bilo gotovo
nemogućno formirati vladu, a njihova mogućnost da politički deluju u
korist svojih separatističkih interesa stekla bi pun demokratski zamah. Komandant organizacije Garda svetog cara Lazara hadži Andrej
Milić najavio je juče da će krajem meseca proglasiti ratno stanje na
Kosovu. Za nekoliko sati mi bismo mogli da odbranimo Srbe na severu
Pokrajine, a vojska i žandarmerija bi za najviše dva dana mogle da uđu
na celu teritoriju Kosova. EU bi mogla da proglasi nezavisnost Kosova po hitnom postupku,
držeći se principa „od dva zla bolje je manje“, ne bi li na taj način
predupredila mogućnost napada (albanskih) terorista po gradovima širom
Srbije. Pri tom bi u skladu sa njihovim poslovičnim sarkazmom očekivali
zahvalnost što su nam pomogli u sprečavanju narastajućeg talasa
terorizma. Može li i mora li Srbija biti toliko paralisana pravnom
iluzijom svog suvereniteta i integriteta i na Kosovu, da gotovo niko
ništa u državi ne preduzima ni oko jednog drugog pitanja - da Vlada već
četiri meseca vežba trčanje u mestu, da se svi krupniji poslovi
ostavljaju za posle 10. decembra, za proleće, za iduću godinu, za
„posle Kosova“? Savet bezbednosti UN izabrao pet novih nestalnih članica. Sada se i Hrvatska pita o Kosmetu. Glas javnosti, 18.10.07. Povodom prijema Hrvatske u SB UN srpsko-ruski
kulturno-politički klub „Putin“ uputio je otvoreno pismo predsedniku
Borisu Tadiću. Ovaj klub sastavljen od srpskih akademika i pisaca pita
predsednika dokle će zlostavljati svoj narod takozvanim prijateljstvom
sa Zapadom, koji Srbiji u seriji nanosi zlo. **** Radikali tvrde da će se na suđenju Vojislavu Šešelju preko instrumenata za prevođenje svedocima diktirati šta da govore. Radikali protiv Dejvida Tolberta: Zoran Krasić tvrdi da
kandidat za novog haškog tužioca Šešelja doživljava kao političkog
zatvorenika. Po prašnjavim putevima i zadimljenim mehanama sretao sam
žalosne Srbe iz Krajine, odrpane i polužive, bez zavičaja, bez svojih
kuća, bez ičega svog, čak i bez zuba, kako pijani zapliću nešto u slavu
Vojislava Šešelja. Znaju, govorili su, da je Šešelj skrivio njihove
jade ali ga glasaju jer vole kad priča o „Velikoj Srbiji“ i njenoj
granici kod Karlovca i Ogulina. Autorsku trojku čudi da o krvavom sukobu u bivšoj Jugoslaviji
(„tu odmah iza brda u ’Jugoški’ gde smo išli i idemo na odmor, ali niko
ne uviđa da se sunčamo na grobovima žena i dece“), dosad u Češkoj nije
napisana nijedna drama. Gubim svedoke na svim stranama u slučaju koji se vodi protiv
Haradinaja. Njima se upućuju ozbiljne pretnje, i u ovom smislu Albanci
su gori od Srba. Sasvim je očigledno da Oli Ren želi da iskoristi Hag kao deo
pritiska na Srbiju u toku pregovaračkog procesa. Sad se više ne može
zanemariti činjenica da su Ren i Ahtisari Finci, te da veza među njima
postoji. Sasvim je jasno bilo da će saradnja s Tribunalom biti
korišćena za ucenjivanje Srbije, ali Oli Ren to sada radi i potpuno
otvoreno. Evropski komesar može, ali ne mora da svaki čas konsultuje
Karlu del Ponte, ali kako je svestan da je tužiteljka sklona da
kažnjava Srbiju, on to uporno nastavlja da čini. Da Srbin, pa još kondukter, nikad ne bi prijavio optužene za
ratne zločine, protivprirodni i prirodni blud, harikiri i krađu ajvara
iz samoposluge pokazuje primer Tolimir Zdravka, đenerala, u čijoj je
osobnoj kolekciji sitnica pronađena i pretplatna markica GSP „Beograd“
čime je dokazano da se r. zločinci ne švercuju u GSP. Pakosnici bi mogli reći da je u ovakvim slučajevima i za
budžet od milion evra neophodno raspisati tender za javnu nabavku Ratka
Mladića. Oni što rade za 500 evra mesečno znali su koliko juče gde je
Mladić, pa se nisu mašili telefona, a sad veruju da su nekog prevarili
ovom ponudom za dojavu. Iskoristiću novinarsku privilegiju da ovim putem zahvalim
državi što me je sprečila da upadnem u zamku stambenih kredita,
ponudivši mi izdašnu „subvenciju” jednostavnim pozivanjem nagradnog
broja – 9191. Hvala i gde čuli i gde ne čuli! Naime, pomenuti broj je
(valjda već svi znaju) registrovan na naše najuspešnije preduzeće:
Bezbedonosno-informativnu agenciju (BIA), hazardsko odeljenje, i
namenjen je prijavljivanju odbeglih haških optuženika (Mladića, Hadžića
i Župljanina), uz bogat nagradni fond za svaku validnu dojavu. Zapravo,
unapređena verzija nekad popularnog „Fonta”. Dok je Limonov pucao, Karadžić je iz kabine nekadašnje žičare
za Trebević razgovarao telefonom s nekim, spominjući „važnu vijest“ i
svoju suprugu. Čuje se i kako Karadžić pita vojnike „koje je rase psić“
koji mu se vrteo oko nogu, a vojnici odgovaraju „srpske“. **** Ako budemo nastavili da pratimo program premijera Koštunice i
uspemo da odbranimo KiM, u dogledno vreme Srbija će od srednje
razvijene zemlje, gledano u svetskim okvirima, postati srednje
razvijena evropska država. Srbija treba da bude srećna što je vodi takva ličnost kao što je Vojislav Koštunica. Vreme pokazuje da se biračko telo DSS-a i dalje osipa, bez obzira na izvrsno savladanu lekciju o tehnologiji vlasti. Premijerova optužba SAD za „politiku sile“ upućena je domaćoj
javnosti i to onoj koja podržava bivšeg šefa države kojeg je Koštinica
5. oktobra rušio. Naravno da to (Koštuničine optužbe) neće promeniti američki
stav prema Srbiji, ali bi se moglo desiti da Amerika pokuša da promeni
srpskog premijera. Stiče se utisak da Sjedinjene Američke Države imaju više
razumevanja za poziciju Srbije o svim pitanjima, pa i o Kosovu i
Metohiji, nego pojedine evropske zemlje. Povezani članci:
|
| < Prethodno | Sledeće > |
|---|
| VestiNapad na prostorije YUCOM-a02.12.2008. | YUCOM Dalje... |
| TefterSlučaj Petakov02.12.2008. | Yucomovo 28. pismo ranog upozorenja Dalje... |
| TefterŽaoke s margine30.11.2008. | Ivan Milenković Dalje... |
| Ostalo... |