|
Bila sam u Beogradu u nedjelju kad je Kosovo proglašeno
državom. Na ekranu svog televizora u hotelskoj sobi gledali smo što
"huligani" rade Beogradu. Dijelila nas je jedna ulica. U ponoć je
portir zamolio moga muža da skine tablice s automobila. Odustali su od
toga jer su neki ljudi svojim automobilima sakrili naš. Smak svijeta na
televiziji izgledao nam je veći nego onaj u našoj neposrednoj blizini.
U ponedjeljak nam se osoblje hotela ispričavalo kao da su oni palili
kontejnere i razbijali izloge. Izišli smo iz hotela i šetali Beogradom.
Na ulicama nije bilo "huligana", samo specijalci u punoj ratnoj
spremi... Volim Beograd, možda zato što je glavni grad države u kojoj
ljudi žive gore nego kod nas. Plaće su nam više, naši Nikolići ne
urlaju, naši "huligani" pale gradove samo nakon utakmice, naše granice
su fiksirane, naša manjina miruje jer je zahvaljujući Amerima svedena
na pravu mjeru, samo rijetke zemlje od Hrvata traže vizu, kava u
Zagrebu košta sedam kuna, u Beogradu deset. Da Zagreb od Beograda ne
dijeli samo dva i pol sata vožnje automobilom, Srbija bi bila obećana
zemlja za naše ljude koji vole uzbuđenja a Irak im je predaleko.
Ovako... Ne bismo smjeli biti mirni dok Beograd gori ni požar koji hara
Srbijom nazivati "huliganskim ispadima". Svi danas s visoka govore o
Srbiji zato što je na koljenima.
Srpski
novinari, takozvani "lijevi", bešćutno se rugaju demonstrantima koji su
razbijali izloge, krali Nike tenisice, parfeme, "čak i čarape", a onda
s "kesama" punim ukradene robe šetali centrom Beograda kao da je to
"normalno". Što u tome činu nije "normalno"? Mladi Srbi danas, kao i
Hrvati, do skupih tenisica "poštenim" radom nikad ne bi mogli doći, a
reklame našoj djeci jasno poručuju što moraš nositi na sebi da bi ti
život imao smisla. Takozvani razumni ljudi, ugledni srpski ekonomisti,
na takozvanoj lijevoj televiziji apeliraju na takozvani razum i
objašnjavaju "huliganima" da strane banke nisu "strane" nego "domaće",
da u njima mladi Srbi zarađuju svoj "hleb", nitko ne spominje koliko se
"hleba" može kupiti radeći u stranoj banci koja je zapravo domaća.
Mojoj prijateljici, uglednoj novinarki, ponuđen je posao za 250 eura
mjesečno, najam omanjeg stana u Beogradu košta 300 eura mjesečno, kava
u Beogradu stoji euro i pol, jedna od njihovih banaka preko koje Srbi
mogu kupiti auto reklamira se sloganom "rata = plata". Zaboravila sam
reći, ta "njihova" banka i "naša" je banka.
Kakva
budućnost stoji pred mladim Srbima? Oni mogu čitav život robijati u
nekom marketu koji jest strani ali i njihov i nikad na stopala navući
skupe tenisice, ili zapaliti Beograd pa se Knez Mihailovom prošetati
obuveni i namirisani kao sretni ljudi iz reklama. Specijalci im neće
razbiti srpske glave. Vidjela sam ih iz velike blizine, i oni su gotovo
djeca, i oni vole tenisice, ni oni za njih ne mogu zaraditi "pošteno"
lomeći mlada srpska rebra. Zašto ovako govorim? Zato što sam umorna od
dvadesetogodišnjeg slušanja kako na ovim prostorima žive "divljaci".
Kao da "huligana" nema u predgrađima Pariza, Londona, New Yorka,
Bagdada...
Devedeset i devet posto ljudi na kugli
zemaljskoj "huligani" su koje, ako imaju sreće, od bankrota dijeli
jedna plaća. Oni drugi nesretnici žive u nadi da će ih jednom jedna
plaća dijeliti od propasti. Ostalo su robovlasnici koji se ne ukazuju i
analitičari koji objašnjavaju. Žao mi je što mi ovi drugi nisu rekli
zašto je Kosovo postalo Amerika?
Kome treba
raskomadana BIH? Makedonija u agoniji? Hrvatska u NATO-u, Srbija u
plamenu? Danas na području bivše Jugoslavije živi dvadesetak milijuna
porobljenih nesretnika, nekoliko tisuća bogataša koji su sve svoje
stekli derući njihovu kožu i stotine ratnih zločinaca koji, ili drže
govore na mitinzima, ili sjede u Saboru, ili se, poput Karadžića i
Mladića, "kriju" iako ih nitko ne traži. Love se samo razulareni
"huligani". Kako stvari stoje, klinci na ovim prostorima neće dugo
"divljati". Amerika će svima nama vrlo brzo pokazati tko nam je pravi
neprijatelj. Pa će mladi Hrvati, Srbi, Albanci, Slovenci, Makedonci
opet postati braća koja će ognjem i mačem širiti američku demokraciju u
nekom od mnogobrojnih Iraka. Ne, Putin neće poludjeti, dogovorit će se.
Ništa od velikog plamena. Nažalost...
Kako
živimo, možda bi svima nama huliganima veliki plamen bio spas. Jebeš
život kada svijetom možeš hodati u Nike tenisicama samo ako razvališ
izlog.
Nacional, 25.02.08.
Povezani članci:
- Žaba i škorpija
Zamoli, dakle, škorpija žabu da je prenese preko reke. Žaba odbija: neću, ubošćeš me! Ma kakvi, veli škorpija, pa nisam blesava, obe bismo potonule! Žaba zaključi da to ima rezona i pristade, škorpija joj se pope na leđa, i one zaploviše ka drugoj obali. I taman kad je sve trebalo da se završi u najboljem redu, kad se druga obala već jasno nazirala, škorpija ipak ubode žabu, i obe krenuše da tonu.
- Banatsko-beogradska turneja mlađih hrvatskih pisaca
Četvoro mladih i izuzetno zapaženih hrvatskih pisaca gostovaće od 6. do 8. novembra u Kikindi, Zrenjaninu i Beogradu.
- Beograd bez vodiča
Ako išta ne mogu da zamislim u Beogradu, u gradu u kojem sam rođena, to su grupe turista koje vodiči vode po znamenitostima. Dok to ne postane nova realnost, treba požuriti u Beograd, i videti ga bez vodiča. Svako za sebe treba da pronađe svoje beogradske putanje. Moja, uobičajena, počela bi od padine ispod Kalamegdana, kod ušća Save i Dunava, oko tragova antičkog, gotskog, srednjovekovnog i turskog Beograda, nadrealno pomešanim sa 18. vekovnim spomenicima i utvrđenjima zapadnoevropske tradicije. Tačnije, krenula bih od spomenika balkanskoga muškoga mita, od kule Nebojše, gde je udavljen Riga od Fere, grčki zanesenjak koji je krajem 18. veka sanjao balkansku federaciju: krenuo je iz intelektualne zaostavštine francuske revolucije, da bi ga austrijska policija uhvatila u Trstu i predala Turcima u Beogradu…Spomenik ženskih mitova za mene je mala crkva Ružica, uklesana u strmu stranu Kalemegdana, nalik na pagansku pećinu posvećenu svetici-boginji koja se brine za žene, Svetoj Petki.
- BEOGRAD JE SVET
mapa sveta - mapa beograda, beograd je svet: na Slaviji
- Beograd Stanislava Vinavera
Gosti: Zoran Ostojić iz LDP-a, slikar i pisac Mileta Prodanović, istoričarka Latinka Perović, književnica Biljana Srbljanović
Domaćice: Svetlana Lukić, Svetlana Vuković
|
