Zaboravili ste lozinku?
Nikada (2) Štampaj E-pošta
07.08.2008.

Nadam se da mi gospodin Gligorov neće zameriti što plagiram naslov njegovog izvrsnog teksta, koji logično i racionalno analizira besmislenu upotrebu reči «nikada» u političkom govoru o priznavanju Kosova ili ukidanju Republike Srpske. Gospodin Gligorov je, naravno, potpuno u pravu.

Međutim, predložio bih da odemo korak dalje, jer u Srbiji, kako neko reče, i duplo dno ima duplo dno. Meni se čini, naime, da govornici koji upotrebljavaju ovakav jezik i sami odlično znaju – da on nije racionalan. Ne radi se ovde o logici, nego o hemiji.

Upotreba reči «uvek» i «nikada» pripada nacionalističkom vokabularu i nacionalističkom shvatanju i države i naroda. «Nikada» je ZAVET.  On ukazuje na ono što je fašistička propaganda nazivala «svetom vezom pokolenja». «Biće naroda» je nepromenljivo, večno jednako samom sebi, i to sa demokratskom smenom vlasti nema nikakve veze. To iskazuju Boris Tadić, Božidar Đelić i Vuk Jeremić, smatrajući da je to obol koji se mora platiti dominantnoj sabornoj i zavetnoj Srbiji i još uvek vladajućoj ideologiji nacionalizma, ako želite da se odbranite od optužbi da ste ustaša i izdajnik.

Sličnim jezikom (i ne samo jezikom) služili su se i komunisti kada su (čak i sudski) proganjali mlade ljude u Srbiji, jer su se svojim govorom ili svojim tekstom ogrešili o «svete tekovine socijalističke revolucije».  I oni su, naime, zahtevali od novih generacija da jednostavno ponove život svojih očeva. Zahtevali su da život stane, da se status quo konzervira. 

Naravno, takvi zahtevi nisu samo glupi, oni su nemogući. Život uvek na kraju pobedi. A život ne zna za nikad i uvek.

Racionalna kritika iracionalnih stavova, koja tim stavovima zamera logičku nedoslednost, zato podbacuje. Govornik ih i izgovara kao iracionalne i upravo tom iracionalnošću želi da utiče na svoju publiku. Dakle, svojim aristotelovskim retoričkim patosom, a ne svojim logosom.

Peščanik.net, 06.08.08.  


Povezani članci:

  • Nikada

    Zašto je sada obavezno reći da „Srbija nikada neće“, kada bi bilo dovoljno reći da „neće“, recimo, vlada, skupština ili predsednik Srbije? 

 
< Prethodno   Sledeće >
VELIČINA SLOVA: A | A | A

Autori

Autori Naslovna
Peščanik
Aleksandar Bošković
Aleksandar Hemon
Aleksandar Trifunović
Aleksandar Stević
Biljana Srbljanović
Borka Pavićević
Biljana Stojković
Bojan Bajić
Bora Ćosić
Boris Buden
Boris Popović
Boris Dežulović
Boban Stojanović
Beton
Dimitrije Boarov
Dubravka Stojanović
Dubravka Ugrešić
Danilo Kiš
Dejan Đokić
Dušan Bogdanović
Dejan Ilić
Ivan Čolović
Ivan Milenković
Ivan Torov
Ivan Janković
Jovan Byford
Laslo Vegel
Latinka Perović
Miloš Vasić
Mirko Đorđević
Miroslav Prokopijević
Miša Brkić
Miloš Ćirić
Mirjana Miočinović
Momčilo Đurđić
Muharem Bazdulj
Milan Vukomanović
Marko Vidojković
Milutin Petrović
Mile Lasić
Miljenko Dereta
Nadežda Milenković
Nikola Samardžić
Nenad Dimitrijević
Nenad Prokić
Olga Manojlović Pintar
Olga Popović-Obradović
Olivera Milosavljević
Pavle Rak
Petar Luković
Predrag Ž. Vajagić
Rastislav Dinić
Radmila Radić
Svetlana Lukić
Srđa Popović
Stojan Cerović
Sreten Ugričić
Svetlana Slapšak
Semezdin Mehmedinović
Srđan Barišić
Sonja Biserko
Slavoj Žižek
Svetislav Basara
Teofil Pančić
Tibor Jona
Tomislav Longinović
Todor Kuljić
Vladimir Gligorov
Vesna Pešić
Vesna Rakić-Vodinelić
Vojin Dimitrijević
Velimir Ćurgus Kazimir
Vlada Milovanović
Vojislav Pejović
Vladimir Arsenijević
Vladimir Pištalo
Vladimir Todorić
Vuk Bošković
Zoran Đinđić
Zoran Ostojić
Žarko Puhovski
Žan Bodrijar
Jedan autor - jedan tekst
Tekstovi slušalaca
Džozef E. Štiglic
Kristofer Hičens