| Nikada (2) |
|
|
| 07.08.2008. | |
|
Međutim, predložio bih da odemo korak dalje, jer u Srbiji, kako neko reče, i duplo dno ima duplo dno. Meni se čini, naime, da govornici koji upotrebljavaju ovakav jezik i sami odlično znaju – da on nije racionalan. Ne radi se ovde o logici, nego o hemiji. Upotreba reči «uvek» i «nikada» pripada nacionalističkom vokabularu i nacionalističkom shvatanju i države i naroda. «Nikada» je ZAVET. On ukazuje na ono što je fašistička propaganda nazivala «svetom vezom pokolenja». «Biće naroda» je nepromenljivo, večno jednako samom sebi, i to sa demokratskom smenom vlasti nema nikakve veze. To iskazuju Boris Tadić, Božidar Đelić i Vuk Jeremić, smatrajući da je to obol koji se mora platiti dominantnoj sabornoj i zavetnoj Srbiji i još uvek vladajućoj ideologiji nacionalizma, ako želite da se odbranite od optužbi da ste ustaša i izdajnik. Sličnim jezikom (i ne samo jezikom) služili su se i komunisti kada su (čak i sudski) proganjali mlade ljude u Srbiji, jer su se svojim govorom ili svojim tekstom ogrešili o «svete tekovine socijalističke revolucije». I oni su, naime, zahtevali od novih generacija da jednostavno ponove život svojih očeva. Zahtevali su da život stane, da se status quo konzervira. Naravno, takvi zahtevi nisu samo glupi, oni su nemogući. Život uvek na kraju pobedi. A život ne zna za nikad i uvek. Racionalna kritika iracionalnih stavova, koja tim
stavovima zamera logičku nedoslednost, zato podbacuje. Govornik ih i izgovara
kao iracionalne i upravo tom iracionalnošću želi da utiče na svoju publiku.
Dakle, svojim aristotelovskim retoričkim patosom, a ne svojim logosom. Povezani članci:
|
| < Prethodno | Sledeće > |
|---|