Zaboravili ste lozinku?
Dodikova Srpskija Srpska Štampaj E-pošta
22.08.2008.

Bliže nam se, evo, ko zna koji po redu jesenji postdejtonski izbori, a ovdašnji se analitičari svejednako čude Dodikovoj retorici. U javnosti je, iz teško razumljivih razloga, prisutna slika o Dodiku kao nekom ko je nekada, kao, bio zbiljski SDS-ov protivnik, a onda se, navodno volšebno, pretvorio u nastavljača SDS-ovog projekta. Problem s tom slikom je to što je - pogrešna. Nikada se Dodik (kao ni njegovi politički saveznici) nije dubinski i suštinski suprotstavljao SDS-u.

U tom je smislu izuzetno poučno vratiti se dvanaest godina unazad. Na izborima u septembru 1996. godine, prvim poslijeratnim, tada neprikosnovenom SDS-u u Republici Srpskoj se suprotstavila opozicija u vidu Saveza za mir i progres i Patriotskog demokratskog bloka. Opozicioni lideri na tim izborima nisu postigli neki zapažen uspjeh, ali će u narednim godinama itekako utjecati na bosanskohercegovačku politiku. Riječ je, naime, o Branku Dokiću, Živku Radišiću, Mladenu Ivaniću, Nebojši Radmanoviću i Miloradu Dodiku.

Ondašnju je njihovu retoriku u tekstu Druga Srpska objavljenom u beogradskoj Našoj borbi analizirao Ivan Čolović (isti je tekst kasnije preštampao u svojoj knjizi Politika simbola). Vrlo je zanimljivo vratiti se danas tom tekstu i naročito njegovim zaključcima.

Onomad se Nebojša Radmanović žalio na "informativno nasilje" Glasa Srpske ciljajući na njegovu upornu SDS-ovsku propagandu; odnosno na - kako je kazivao Živko Radišić - "vladavinu totalitarizma i jednoumlja, (s tim da) svako drugačije mišljenje vladajuća stranka (SDS) proglašava izdajom srpstva". Tadašnji RTRS isti su ljudi nazivali "pravom TV Bastiljom". Mladen Ivanić je govorio o opozicionarima kao "boljim ljudima na istom nacionalnom cilju". Milorad Dodik ga je vrlo direktno podržao ocjenom da je "Mladen Ivanić bolji Srbin od Momčila Krajišnika".

Sve je ovo savršeno poslužilo Ivanu Čoloviću da dođe do zaključka koji je itekako aktualan i dan-danas. Alternativni projekt Republike Srpske, njihova Druga Srpska, veli Čolović, bitno se razlikuje od onoga što je građanska i demokratska opozicija u Srbiji naz(i)vala Drugom Srbijom. U najkraćem, a Čolovićevim riječima, (ondašnja) opozicija SDS-u predstavlja "projekt očuvanja i konsolidacije političkih i vojnih rezultata tog (Karadžićevog) režima". Za Dodika i dodikovce, još i prije dvanaest godina, "najveća mana režima na Palama nije bio ni ekstremni nacionalizam, ni četništvo, ni klerikalizam, ni preferiranje gusala na račun kompjutera, nego to što je srpstvo tog režima palo na ispitu". Samo finale Čolovićevog članka posebno je indikativno - opoziciona Druga Srpska "sasvim se lepo može nazvati i Srpskija Srpska". Za tu i takvu "Srpskiju Srpsku" Dodik se dosljedno bori već tuce godina i tu nema nikakvih promjena ni (kopernikanskih) obrata, ma šta federalni mediji i stranke te predstavnici međunarodne zajednice mislili o tome.

U tom svjetlu jasnije bivaju i različite reakcije Mladena Bosića i Milorada Dodika na vijest o hapšenju Radovana Karadžića. Bosić, Karadžićev nasljednik na tronu Srpske demokratske stranke, suđenje prvom predsjedniku Republike Srpske vidi i kao suđenje projektu Republike Srpske. Dodik, međutim, u Karadžiću manje vidi tvorca RS-a, a više čovjeka koji je "očuvanje i konsolidaciju" političkih i vojnih rezultata rata i etničkog čišćenja doveo u opasnost. Očuvanje i konsolidacija RS-a za Dodika su pitanje svih pitanja. Njegova skorašnja posjeta Biljani Plavšić u švedskom zatvoru podsjetila je na njihovu višegodišnju bliskost, no olako se zaboravlja da i ta bliskost ima svoju prethistoriju. U vrijeme kad je govorio da je "Mladen Ivanić bolji Srbin od Momčila Krajišnika" Dodik je običavao kazati i da je "Živko Radišić bolji Srbin od Biljane Plavšić". Tek kad se Plavšićka odrekla Karadžića zarad očuvanja i konsolidacije RS-a, od Dodika je mogla dobiti indulgenciju.

I oni koji Dodika ne vole, ne mogu mu spočitavati nedostatak iskrenosti. I ovih je dana on otvoreno kazao da ga u predstojećim razgovorima o ustavnim promjenama u BiH isključivo motivira "ono što se zove interes Republike Srpske". Pošto će u tim razgovorima Federaciju predstavljati manje-više isti ljudi koji su dezavuiranjem odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda i obaranjem tzv. "aprilskog paketa" dugoročno onemogućili konsolidaciju Bosne i Hercegovine kao države, Dodik nema razloga da brine za sudbinu Republike Srpske, svakog dana u svakom pogledu sve srpskije.

BH Dani, 22.08.08.

priznanje Biljane Plavšić, 17.12.02, Hag  

Povezani članci:

  • Kosovo na zapadu

    Ministar Aleksandar Popović, u rudarskom raspoloženju, nadahnut energentima nepoznate supstance, odgovorio je pederima iz Međunarodne Zajednice: "Ako je za neke zemlje sporno što zvaničnici Vlade Srbije u insistiranju na poštovanju Dejtonskog sporazuma i Rezolucije 1244 ta dva međunarodna dokumenta pominju u istoj rečenici, a ne u dve rečenice, mi odbacujemo takav prigovor."

  • Osnivanje SDS BiH i izbor Radovana Karadžića za predsednika

    Sava centar, 02.11.1990. Radno predsedništvo: akademik Predrag Palavestra, književnik Gojko Đogo, prof. dr Biljana Plavšić, Velibor Ostojić, Jovan Tintor, Danilo Veselinović, Milosav Mičević, Milan Novaković, Nebojša Ivaštanin.

  • Transparentni primitivizam

    Skandalozna prošlonedjeljna izjava Milorada Dodika o direktoru Transparency Internationala u Bosni i Hercegovini, izrečena nakon što je ova organizacija ukazala na određene nepravilnosti u finansiranju izgradnje zgrade Vlade RS-a u Banjoj Luci, višestruko je indikativna. Uzalud je direktoru što ga se u “konstitutivnoj jednadžbi“ prepoznaje kao Srbina. On je za Dodika samo peder, a Dodik – je li – “ne dozvoljava da mu u kabinet ulaze razni pederi“.

  • Vizije Televizije

    Rat u Bosni i Hercegovini neodvojivo je vezan za priču o sarajevskoj televiziji. Jedna od stvari na kojima je Radovan Karadžić najupornije insistirao u mjesecima uoči rata jest podjela Televizije Sarajevo na tri nacionalna kanala. Planinske kote koje je JNA u funkciji prethodnice Vojske Republike Srpske prve zauzela bile su upravo kote na kojima su se nalazili televizijski releji i repetitori.

 
< Prethodno   Sledeće >
VELIČINA SLOVA: A | A | A

Tekstovi slušalaca

Udarac u odliveni mozak Branislav Radović - 24.12.2008.
Crnogorski Obama Srđa Pavlović - 16.12.2008.
Jedna Betina vest Zoran Janić - 07.12.2008.
Crna jesen u Velikoj Britaniji Slobodan Barlov - 03.12.2008.
Srbo-slovenstvo Srđan Nastasijević - 20.11.2008.
Ustavni nacionalizam i integracije Nedim Jahić - 22.10.2008.
Televizori za Kosovo Nikola Milutinović - 28.08.2008.
Vreme za gorku pilulu Marko Iasi - 20.05.2008.
Analiza Marko Iasi - 14.05.2008.
Poseban dan Isidora Grubački - 13.05.2008.

Autori

Autori Naslovna
Peščanik
Aleksandar Bošković
Aleksandar Hemon
Aleksandar Trifunović
Aleksandar Stević
Biljana Srbljanović
Borka Pavićević
Biljana Stojković
Bojan Bajić
Bora Ćosić
Boris Buden
Boris Popović
Boris Dežulović
Boban Stojanović
Beton
Dimitrije Boarov
Dubravka Stojanović
Dubravka Ugrešić
Danilo Kiš
Dejan Đokić
Dušan Bogdanović
Dejan Ilić
Ivan Čolović
Ivan Milenković
Ivan Torov
Ivan Janković
Jovan Byford
Laslo Vegel
Latinka Perović
Miloš Vasić
Mirko Đorđević
Miroslav Prokopijević
Miša Brkić
Miloš Ćirić
Mirjana Miočinović
Momčilo Đurđić
Muharem Bazdulj
Milan Vukomanović
Marko Vidojković
Milutin Petrović
Mile Lasić
Miljenko Dereta
Nadežda Milenković
Nikola Samardžić
Nenad Dimitrijević
Nenad Prokić
Olga Manojlović Pintar
Olga Popović-Obradović
Olivera Milosavljević
Pavle Rak
Petar Luković
Predrag Ž. Vajagić
Rastislav Dinić
Radmila Radić
Svetlana Lukić
Srđa Popović
Stojan Cerović
Sreten Ugričić
Svetlana Slapšak
Semezdin Mehmedinović
Srđan Barišić
Sonja Biserko
Slavoj Žižek
Svetislav Basara
Teofil Pančić
Tibor Jona
Tomislav Longinović
Todor Kuljić
Vladimir Gligorov
Vesna Pešić
Vesna Rakić-Vodinelić
Vojin Dimitrijević
Velimir Ćurgus Kazimir
Vlada Milovanović
Vojislav Pejović
Vladimir Arsenijević
Vladimir Pištalo
Vladimir Todorić
Vuk Bošković
Zoran Đinđić
Zoran Ostojić
Žarko Puhovski
Žan Bodrijar
Jedan autor - jedan tekst
Tekstovi slušalaca
Džozef E. Štiglic
Kristofer Hičens