| Zabranjena knjiga |
|
|
| Muharem Bazdulj | |
| 06.09.2008. | |
|
O cenzuri i slobodi mišljenja U dijelu bošnjačke javnosti, već i u ratu, a čak i više neposredno nakon rata, počeli su kolati stavovi o Srbima kao narodu koji su nevjerovatno podsjećali na raniju ekstremističku propagandu nekih velikosrpskih intelektualaca - o Hrvatima. Znate tu priču o "genocidnom narodu", koji već s majčinim mlijekom stiče gorljivu mržnju prema svemu "drugom i drugačijem", naročito "našem". Pošto u "genetskom profiliranju" naroda ima nečeg fašističkog, a u našem vremenu fašistom niko ne želi biti, zagovornici ovih teorija skloni su braniti i sebe i teoriju izuzecima koji, kao, potvrđuju pravilo. K'o biva, nisu svi (Srbi) isti, ima ih možda pet-šest - na ranu ih živu privit'. Čak će i oni Bošnjaci koji Srbe najstrasnije mrze i preziru, čak će i najglasniji "anatomi srpske destruktivnosti" pronaći mnogu lijepu riječ za Natašu Kandić i Biljanu Kovačević-Vučo (čelnice Fonda za humanitarno pravo odnosno Komiteta pravnika za ljudska prava), za aktivistkinje organizacije Žene u crnom, za aktiviste Centra za kulturnu dekontaminaciju ili Inicijative mladih za ljudska prava. No i toj je ljubavi možda došao kraj. A sve zbog Dragulja Medine. Podsjetimo najprije ukratko na "aferu Dragulj Medine" u obje njezine inačice: globalnoj i lokalnoj. Američka novinarka Sherry Jones namjerila je napisati roman koji će tematizirati brak poslanika Muhammeda s Ajšom, i to iz njezine perspektive. Za roman se zainteresirao jedan od najvećih svjetskih izdavača Random House te je s autoricom potpisan ugovor kojim je utvrđeno da će The Jewel of Medina biti objavljen 25. augusta ove godine (a usput joj je uplaćeno i stotinu hiljada dolara predujma). Međutim, nakon što su u medije stigle optužbe da je roman uvredljiv za muslimane, Random House je odustao od objavljivanja. Stvar je prerasla u svojevrstan skandal, mnogi pisci oštro su kritizirali ovu odluku, no rukovodstvo izdavačke kuće brani je strahom za svoje uposlenike koji bi, kažu u Random Houseu, bili ugroženi ako bi se knjiga objavila. Priča o Dragulju Medine stigla je u međuvremenu i do naših strana. Kako to i inače biva s knjigama koje u anglosaksonskom svijetu objavljuju veliki izdavači, prava na neka prevedena izdanja prodana su i prije nego je roman u originalu objavljen, a izdavačke su kuće u svrhu prevođenja dobile i rukopis romana. Pošto su beogradski izdavači izuzetno agilni, nije rijetkost da knjige engleskih i američkih autora svoju premijeru dožive upravo u Srbiji. To se desilo i s Draguljem Medine; knjigu je u prevodu na srpski jezik još početkom augusta objavila izdavačka kuća BeoBook. Nakon protesta glavnog muftije Islamske zajednice u Srbiji Muamera Zukorlića, BeoBook je roman povukao iz prodaje, a osim toga su muftiji u formi otvorenog pisma uputili prilično skrušeno izvinjenje. U srbijanskoj javnosti povodom ovoga se otvorila polemika u koju su se uključile i na početku spomenute nevladine organizacije. U zajedničkom saopćenju Fonda za humanitarno pravo, Komiteta pravnika za ljudska prava, Žena u crnom, Centra za kulturnu dekontaminaciju, Inicijative mladih za ljudska prava i još tri beogradske nevladine organizacije osuđuje se muftijin pritisak na izdavača i traži njegovo (muftijino) izvinjenje "svim građanima Srbije (i sveta) zbog pokušaja ugrožavanja slobode mišljenja i izražavanja". U isto vrijeme likovi poput Isidore Bjelice ("najveće prijateljice svih muslimana sveta pod uslovom da nisu bosanski", kako kaže Teofil Pančić) puni su razumijevanja za uvrijeđenost Islamske zajednice u Srbiji.
Kao i ostali evropski muslimani, i Bošnjaci-muslimani su suočeni s teškim izborom. Hoće li, kad je o ovom konkretnom slučaju riječ, zaboraviti sav angažman Fonda za humanitarno pravo i Žena u crnom, recimo, i u Nataši Kandić prepoznati zaštitnicu blasfemije i vrijeđanja islama? Hoće li njihove vodeće intelektualce zabranaDragulja Medine izmiriti s Isidorom Bjelicom, kao što je hajka na sarajevski Queer Festival izmirila Beriza Belkića i Rajka Vasića? Hoće li shvatiti da zagovaranjem intelektualne cenzure i ugrožavanjem slobode mišljenja i izražavanja u današnjoj Evropi sami sebe svode na građane drugog reda? S aspekta književne vrijednosti, Dragulj Medine je, po
općem mišljenju, loša knjiga. To je ovdje, međutim, posve
nebitno. Njezina zabrana, i to u zemlji u kojoj je procentualno
prisustvo muslimana u stanovništvu relativno malo, rječito
ilustrira posve anahrono golemu moć vjerskih zajednica na
tranzicijskom Balkanu. U Hrvatskoj će Katolička crkva po svoj
prilici ishoditi zabranu rada nedjeljom, u Srbiji Islamska zajednica
zabranjuje knjige, a u Bosni se već, godinu dana unaprijed,
raspravlja da li će 15. Sarajevo Film Festival (koji će makar
dijelom "pasti" u ramazansko vrijeme) umjesto after
partyja karakterizirati iftar party. Svijet u kojem
vjerske zajednice utječu na radno vrijeme trgovina, sadržaj
knjižarskih polica i termine festivala nije baš spojiv s
modernošću. A lokalni religijski lideri koji se ponose zajedničkom
"abrahamskom tradicijom" morali bi znati da je zabranjeno
voće - najslađe. Povezani članci:
|
| < Prethodno | Sledeće > |
|---|