| Najava 314. emisije |
|
|
| 07.12.2007. | |
|
Proteklih dana uspeli smo da potremo čitav skup onih sitnih
ali stalnih promena koje su nas odvojile od ostalih velikih majmuna.
Najveći doprinos tom poništavanju hiljada godina evolucije daju ljudi
koje predvodi predsednik vlade, njegov smešni ali opasni klovn
Aleksandar Simić, njegovi ministri, urednici njegovih novina i,
naravno, Koštuničin omiljeni ministar i koalicioni partner iz Nove
Srbije. Jasno je da je pretnja ratom nesrećnog malog ezibicioniste i
karijeriste, savetnika Simića, koji se u stvari kandiduje za neko
ambasadorsko mesto i bolju limuzinu - smešna, ali njihov cilj i nije
to. Oni nama hoće da ogule kožu i svedu nas na cvokotave kosture,
zahvalne što su još kao živi.
Jedan fizički zakon kaže da će telo koje se kreće u jednom pravcu nastaviti da se kreće sve dok ga neko ili nešto ne zaustavi. A u koga se mi uzdamo da je kočničar ludila predsednika vlade i njegovih savetnika i novinara - uzdamo se u predsednika Tadića. Vidim da je on, preko svog đaka i posilnog, Vuka Jeremića, u inrtervjuu BBC-u rekao kako će Srbija braniti Kosovo svim sredstvima, ali ne ratom. U isto vreme njegov najvažniji koalicioni partner i stariji brat kaže da i oružane bitke nisu isključene. DS izgleda misli da je toliko usavršila alhemiju da će smućkati neko srednje rešenje između kalašnjikova i palmine grančice . Fašistički gest, koji se eufemistički naziva nacionalističkom
pojavom, sprečavanje održavanja promocije Peščanika u Aranđelovcu od
strane Nove Srbije, radikala, ravnogoraca i veroučitelja, predsednik je
osudio. Osudio je i pretnju delije iz Topole, gradonačelnika grada
Karađorđevića, da će zapaliti B92. Predsednik misli da je demokrata i
da njegova reč nešto znači. Ne znači ništa, jer da bi ta osuda imala
neku težinu, on mora javno da osudi svog koalicionog partnera Velimira
Ilića, mora da prozove Srpsku pravoslavnu crkvu i zatraži objašnjenje
da li je pozivanje na linč u opisu hrišćanskog posla. Predsednik bi
morao da pita tužioce jesu li slepi kod očiju i da presliša Joćića kako
to da 150 njegovih policajaca nije bilo u stanju da Dok predsednik ne shvati da ovakva saopštenja i telefonski pozivi uredniku B92 znače koliko i osuda globalnog zagrevanja i blokade Kube, nema nama predsednika. Tu je samo nekrunisani princ zemlje Ruritanije. Ljudi maskirani u različite kostime koji su navaljivali u salu u Aranđelovcu bili su, misle oni, na nekoj vrsti pravoslavnog i srBskog hodočašća. Ti nesrećni ljudi su karikaturalni dokaz da je stapanjem šovinizma i nakaradnog shvatanja pravoslavlja nastala nova vera, srBska vera, zbog koje bi i Sveti Sava postao ateista. Došlo mi je da sednem pred njih i zaplačem, jer sam umesto
šubara, zastava, krstova i brojanica, bedževa i navijačkih šalova
videla olupine naših propalih eksperimenata. Stajali su u toj sali, a
ja sam ih videla kako leže, kao crne kutije srušenih aviona koje nam
mogu reći šta je pošlo toliko naopako i dokle će biti tako. |
| < Prethodno | Sledeće > |
|---|