|
Sve su češći nesporazumi oko pisama kojima se patrijarh srpski g. Pavle
obraća javnosti, a muke oko njegovog potpisa su sve veće. Pravu
političku vejavicu nad panonskom ravnicom izazvalo je i ono odmah iza
Nove godine. I sve se zavrtelo na poznat način - danima se u novinama
raspravljalo je li pismo autentično ili nije i najzad se - barem to -
razjasnilo da jeste, i da je u njemu izražen stav sv. Sinoda SPC.
Učestali
su, naime, vandalski nasrtaji na groblja, posebno na crkve - svih
zajednica u Vojvodini - i iz toga je neko u Crkvi izveo zaključak da je
SPC u Vojvodini ugrožena. U patrijarhovom pismu se čak pominje i Kosovo
u smislu ne daj bože da do tako nečeg i u Vojvodini dođe i - a to je
sasvim neuobičajeno - za to se proziva lično bivši predsednik Skupštine
APV Nenad Čanak koji je navodno inspirator svega toga. Uvek agilni
Čanak se poplašio i pretio je danima da će podneti krivične prijave jer
neko mu sve to "namešta" ali - ništa od toga nije bilo i sve je i dalje
pod velom vojvođanske zimske - i političke - magle koja je sve
hladnija. Pismo je upućeno predsedniku vojvođanske Vlade Bojanu Pajtiću
koji se sasvim zbunio i danima se nekom pravda pri čemu nije jasno ni
zbog čega ni kome se pravda. Odgovorio je predsednik Pajtić patrijarhu
srpskom, no i to je ostalo nejasno - navodio je da je on sin
arhijerejskog namesnika budimskog, da je vernik i da nije kriv. Pošao
je čak i dalje i patrijarha i sv. Sinod je uputio na Beograd jer
Vojvodina "nema političke i sudske nadležnosti", no ni to mu nije
pomoglo.Nisu mnogo pomogle ni neke činjenice - na koje patrijarh
ukazuje u pismu - koje su ubrzo razjašnjene.
Oglasio se ubrzo -
Sremske novine 18. 01. 2006 - prvi policajac Srema, potpukovnik Simić,
koji - po svemu se vidi - savesno shvata svoj posao. Požar u
fruškogorskom manastiru Rakovac je posledica greške u dimnjaku, a krov
crkve u Grabovu su odneli kradljivci lišeni slobode, koji su
pravoslavne veroispovesti i srpske nacionalnosti. U Vojvodini je crkva
ugrožena samo od lopova, a g. Simić dodaje da je za valjano čuvanje
crkava dobio "gramotu" od vladike sremskog Vasilija. Sve je jasno i
ništa nije jasno. "Ne znam o čemu se radi", naglašava potpukovnik
Simić, "možda je reč o nekoj politici". U tome je i cela stvar jer se
iz incidenta ne može ipak izvesti zaključak da je SPC u Vojvodini
ugrožena. Pre će biti ono drugo - Crkva je u Vojvodini miljenica i
države i društva koje obilato izdvaja za obnovu svetinja na čitavoj
teritoriji. Crkva je nakon svega zaćutala a u novinama i dalje uporno
pominje neki "tamjan na političkoj vetrometini". Još se ne zna koliko
tu ima "tamjana" a koliko političke magle, ali sva je prilika da tu ima
i jednog i drugog. Jer ako bi sve bilo transparentno do ovoga ne bi ni
došlo niti bi se ovako odvijalo.
Zna se da na relaciji
Crkva-država ima "smetnji" na vezama, koje su inače veoma bliske. One
se najbolje vide upravo iz toga da je svima najbolje ovako u magli jer
ako bi sve bilo transparentno ne bi bilo uvek ugodno - zapelo bi kao,
na primer, u vezi s Uredbom Vlade Srbije o naplati dodatne marke na sve
pošiljke, namenjene za izgradnju Hrama sv. Save na Vračaru, oko koje se
bura u javnosti ne stišava, a Uredba će se po svemu sudeći naći i pred
Ustavnim sudom. Rešenje, naravno, nije nepoznato. Sva ta pitanja mogu
se urediti ustavom i zakonima a ne nekim uredbama koje neko aktivira
kada mu to treba ili stavlja ad acta kada mu to više nije politički
isplativo.
Nekima u SPC je, izgleda, bilo nužno da naglase svoju
političku moć koja nije mala, a nekim pak u političkim strukturama u
Beogradu i Novom Sadu da Crkvu imaju "na svojoj strani". Bilo kako
bilo, malo crkveno-političke magle nije im na odmet.
Republika, februar 2006.
Povezani članci:
- "Sveti otac" kao jeretik
Sve donedavno, Srpska crkva je uglavnom ćutke prelazila preko postojanja zilotskog pokreta na svojoj kanonskoj teritoriji. Ovo ćutanje je prekinuto nakon što je, novembra 2003. sestrinstvo manastira Stjenika izašlo iz jurisdikcije Srpske crkve, i pokušalo da manastir prevede pod omofor grčkog zilotskog episkopa Hrizostoma. Nema potrebe da sada pišemo o ovom događaju koji je uzburkao strasti i o kome se tada mnogo pisalo, čak i u inostranstvu.
- 11. emisija
Gosti: dramski pisac Slobodan Šnajder, glavni urednik Vijesnika
Igor Mandić, pesnik Miljenko Jergović, urednica časopisa Zarez, Andrea
Zlatar, reditelj i pisac Vida Ognjenović, Borka Pavićević iz CZKD,
patrijarh Pavle, mitropolit Amfilohije, pesnik Matija Bećković
Domaćice: Svetlana Lukić, Svetlana Vuković
- 37. emisija
Gosti: sociolog Slobodan Inić, reditelj Vida
Ognjenović, arhitekta Bogdan Bogdanović, Borka Pavićević iz CZKD, Vesna
Pešić iz Centra za antiratnu akciju, novinar Petar Luković, profesorka
Mirjana Miočinović, otac Sava Janjić, Mimoza Ahmetaj, patrijarh Pavle,
Slobodan Milošević, publicista Desimir Tošić, reditelj Dušan Makavejev,
pisac i slikar Mileta Prodanović, antropolog Jelena Đorđević, dramski
pisac Biljana Srbljanović, reditelj Milutin Petrović, novinar Dragan
Babić, prevodilac Drinka Gojković, Momčilo Trajković iz Srpskog pokreta
otpora
Domaćice: Svetlana Lukić, Svetlana Vuković
- 88 godina od osnivanja SPC
У Сремским Карловцима је 31.12.1918. одржана прва конференција свих српских православних епископа на којој је разматрано питање уједињења православних црквених организација у Краљевини СХС и успостављање Српске патријаршије.
- Štrajk glađu kao egzibicionizam
Danas Srbija prisustvuje jednom štrajku glađu koji se može označiti kao visoko bizaran. Vladika Filaret štrajkuje na otvorenom, na granici Srbije i Crne Gore u znak protesta zbog toga što ga vlasti Crne Gore ne puštaju na teritoriju te države, jer je označen kao pomagač Ratka Mladića, optuženog pred Međunarodnim tribunalom u Hagu za ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini. Valja ponoviti i naglasiti da se radi o svešteniku koji zauzima visoko mesto u crkvenoj hijerarhiji. Ovaj štrajk glađu, pored opštih pravnih pitanja, involvira i izvesna pitanja (ne)poštovanja crkvenih pravila.
|