U Evropskom parlamentu u Strasbourgu u srijedu 20. februara živo se diskutiralo o novom temeljnom, tzv. reformskom ugovoru Evropske unije, koji se itekao tiče, pa ako i posredno, regiona Zapadnog Balkana. Od ratifikacije tog važnog ugovora, koji se uobičajeno i češće zove po mjestu usvajanja «Lisabonski ugovor», zavisi daljnje proširenje EU, pa time i prijem zemalja bivše Jugoslavije u EU.

E, baš taj novi temeljni, reformski ugovor EU je upravo prošao vruću raspravu, to jest sito i rešeto i u EP-u da bi na kraju za njega glasala ubjedljiva većina EP-a. Za «Lisabonski ugovor» je, naime, glasalo 525 poslanika EP-a, a protivu samo 115 EP-antievropejaca, s krajnje «desnice» i krajnje «ljevice».

Kao što je već dobro znano, šefovi država ili vlada, kao i MIP-ovi zemalja Evropske unije su 13.12. prošle godine u Lisabonu potpisali ovaj temeljni ugovor, koji je, naravno, samo jedan u nizu temeljnih ugovora EU, ali za zemlje Zapadnog balkana odlučujući. Tadašnja dvosatna ceremonija potpisivanja održana je u samostanu Sv. Hieronymusa, koji pripada svjetskom kulturnom nasljedju, uz obligatornu Beethovenovu Odu radosti. Na svečanosti su govorili: predsjednik Komisije EU José Manuel Barroso, predsjednik Evropskog parlamenta Hans-Gert Pöttering i portugalski predsjednik vlade i aktualni predsjedavajuci EU José Socrates. Nije se pojavio na ceremoniji, nego se dao zastupati svojim MIP-om Davidom Milibandom, britanski premijer Gordon Brown, što bi moglo biti znakovito.

«Evropski reformski ugovor» je dokument koji je pod prisilom zamijenio «Ustavni ugovor za Evropu», čije su donošenje odbacili Francuzi i Nizozemci na referendumima prije dvije godine. Kad bude ratificiran u svim zemljama «Lisabonski ugovor»zamijenit će Ugovor iz Nice, po kojem do daljnjega funkcionira EU. Novi «reformski ugovor» trebao bi omogućiti EU i efikasnije djelovanje i daljnju demokratizaciju, kao i  daljnje proširenje EU. Ratifikacija «Lisabonskog ugovora» bi trebala biti  okončana do 01. 01. 2009. i kako bi se po njegovim pravilima mogli održati i izbori za EP iste godine. Hoće li tako i biti ostaje da se vidi.

Dakako, «euro-skeptici» su se sigurno već prisjećali kako je ne tako davno i uz još veću pompu potpisan od strane šefova država i vlada zemalja EU i «Evropski ustav», koji je potom neslavno propao na njegovom putu ratifikacije. No, vrijednije je znati da je i u ovaj novi «reformski ugovor» preuzeto mnogo suštinskog iz «Evropskog ustava», pri čemu je za izdvojiti posebice  novi sustav odlučivanja koji bi trebao omogućiti efikasnije donošenje odluka i djelotvorniju EU.

I, uopće, EU se «reformskim ugovorom» pomakla naprijed u odnosu na Ugovor iz Nice, pa ako za zeru manje nego što su se optimisti nadali. Upravo te izmjene i trebaju  omogućiti daljnje  reforme, pa time i proširenje EU. A najvažnije je zapamtiti da samo tako ima mjesta u EU i za sve zemlje bivše Jugoslavije!

Uzgred rečeno, poučene negativnim iznenađenjima na francuskom i nizozemskom referendumu sve su zemlje EU (izuzev Irske) sklone da ratifikaciju «Lisabonskog ugovora» obave bez velike buke i bez referenduma, u svojim parlamentima. Time se, pak, zaobilaze građani EU, u čije se ime, navodno, sve ovo radi, ali rizici su preveliki.

Ilustracije radi navedimo kako je već uoči odlaska u Lisabon njemačka kancelarka  Angela Merkel  o «Lisabonskom ugovoru» govorila kao o «historijskom uspijehu» i odlučujućem instrumentu za djelotvorniju EU, jer «reformski ugovor regulira baš strukture i mehanizme odlučivanja u rastućoj EU za vrijeme poslije 2009. godine», u krajnjem postavlja EU «na novu pravnu osnovu». Merkelova je poručila već tada da će ubrzo uvesti u proces ratifikaicije i u Bundestagu i u Bundesratu «Lisabonski ugovor», a to se prije par dana i obistinilo. Za ratifikaciju ovog i ovakvog ugovora su u njemačkom Bundestagu i Bundesratu, inače, sve političke grupacije izuzev «Ljevice». Njemačka politička klasa bi, doduše, radije ratificirala «Evropski ustav» nego «Lisabonski ugovor», ali  i s potonjim može dobro živjeti. Uostalom, među njima su razlike više simboličnog nego suštinskog karaktera. Novi temeljeni ugovor EU ne sadrži, naime, «državna znakovlja» kao što su evropska zastava i himna EU, a koja su bila predviđena u «Evropskom ustavu», jer bi  «Lisabonski ugovor» jedino bez ovakvih znakovlja mogao biti prihvaćen u svim zemljama EU.

No, važnije je od toga, vjerojatnio i najvažnije u novom ugovoru EU, što omogućuje da se ubuduće odluke u EU donose većinski u 50 novih oblasti, uključivo i u oblastima pravosuđa i policijske suradnje, obrazovanja, pa i privrede. Princip odlučivanja konzensusom ostao je, pak, da važi u oblastima vanjske politike, obrane, dijelom i socijalnih pitanja, poreza i kulture.

No, ne treba zaboraviti, ako «Lisabonski ugovor» bude i ratificran sa uspijehom, dakle u svim zemljama EU, inače ne važi,  on počinje da se primjenjuje tek od 2014. godine, kada će konačno biti  donošene odluke u EU po principu tzv. duple većine, po kojem je jedna odluka važeča ako za nju glasa većina članica EU (55%), te ukoliko ta većina predstavlja i većinu stanovništva EU (65%).

U budućnosti bit će, također, biran predsjedavajući Evropskog vijeća s mandatom od dvije i pol godine i mogućnošću obnove mandata.

Važno je što će biti, kako je dotaknuto i u raspravi u EP-u, ubuduće biran i «visoki predstavnik za vanjsku i sigurnosnu politiku», koji će istovremeno biti i potpredsjednik Komisije EU. Ovo je riješenje u , stvari, kompromisna zamjena za prvotnu ideju o «vanjskom ministru EU», za što se nije mogla postići suglasnost.

Predviđeno je, također, da se u Komisiju EU - nakon prijelaznog perioda - bira samo 17 rotirajućih «komesara» odnosno opunomoćenika s mandatom od pet godina. «Lisabonski ugovor» predviđa, također, djelomično važenje i tzv. socijalne povelje o poboljšanim uvjetima rada i zaštiti na radu, koja, pak, neće važiti za Veliku Britaniju i Poljsku.

Ove dvije zemlje su jedine članice EU koje su za sebe isposlovale i neke druge izuzetke, primjerice, suzpenziju važenja Povelje temeljnih prava EU. Poljska se, također, izborila da ima i veću snagu u odlučivanju u EU nego što joj pripada, i to sve tamo  do 2017. godine, do kada samo za nju vrijede riješenja iz Ugovora iz Nice.

«Lisabonski ugovor»predviđa, također, da broj zastupničkih  mjesta u Evropskom parlamentu bude smanjen sa sadašnjih 785 na 750 plus predsjednik EP-a  ...

Glavna poruka rasprave i u EP-u je da «Lisabonski ugovor» mora biti što hitnije, a najkasnije do 01.01.2009. godine ratificiran u svim zemljama EU, kako bi mogao činiti pravni i institucionalni okvir za izbore za EP u proljeće 2009. godine.

Domirajuća ocijena i u izvještaju britanskog zastupnika u EP-u Richarda Corbetta i njegova španjolskog kolege Inigo Mendeza de Vigo, kao i u potonjoj debati, je da «Lisabonski ugovor» predstavlja «značajno poboljšanje» u odnosu na ranije EU-ugovore, jer, «uspostavlja demokratsku kontrolu i osigurava sposobnost odlučivanja, jača prava građana i poboljšava djelotvorno funkcioniranje organa EU».

Evropskom parlamentu se naročito dopada što je u novom ugovoru EU pojačano došla do izražaja i uloga EP-a, koji može, malte ne, ravnopravno s Ministarskim vijećem EU usvajati pravne propise, te što se mnogo toga ubuduće podvrgava kontroli nacionalnih parlamenta zemalja EU i samog EP-a.

U EP-u je izrijekom pozdravljeno i što će Povelja o temeljnim pravima postati pravno obvezujuća u svm zemljama EU, izuzev u Velikoj Britaniji i Poljskoj, jer se time jačaju prava građana i osigurava pravna sigurnost u EU.

U EP-u je, također, pohvaljeno i jasno razgraničenje ovlasti EU i zemalja-članica, to jest što se i u novom ugovoru pobrinulo za «dovoljno garancija» da od EU neće nastati «centralističko svemoćna super-država», to jest što i dalje u EU važe principi «prenešene nadležnosti» odnosno supsidijarnosti, a nacionalni identiteti članica se garantiraju.

Pohvaljeno je, također, što će se odluke u Ministarskom vijeću EU uglavnom donositi putom većinskog odlučivanja, a rijeđe će biti blokirane uporabom veta odnosno jednoglasnosti, principom koji je do sada bio važeći za sve odluke u EU.

Pohvaljeno je i izrijekom što će se EU osposobiti za ulogu «globalnog aktera», pri čemu se misli i na već opisano  spajanje funkcija «visokog predstavnika EU» i opunomoćenika EU za vanjske odnose, čime se, pak, treba osigurati «više koherentnosti u vanjsko-političkom djelovanju EU».

I na kraju kažimo posve  otvoreno, podsjećanje na ono šta je novo i bitno u ovom ugovoru EU baš  u nevrijeme – kakvo ovih dana vlada u zemlji Srbiji – ima funkciju da ukaže da se za Evropu i Evropsku uniju mora boriti, u najmanju ruku navijati da joj ide dobro, te   da prebrodi ratifikacijske muke s «Lisabonskim ugovorom». A ne samo «biti protiv» i/ili sjediti skrštenih ruku i očekivati da se od EU dobije pomoć, po mogućnosti što više i odmah, u cashu, bez uslovljavanja. Jer, nečeg takvog i za džabe nema ni u stare babe. 


Berlin, 21. 02.2008.

Povezani članci:

• 101. emisija

  Gosti: Zoran Ivošević, sudija, Leposava Karamarković, predsednica Vrhovnog suda Srbije, Vojin Dimitrijević iz Beogradskog centra za ljudska prava, Miodrag Zec, profesor na Filozofskom fakultetu i Borka Pavićević, direktorka Centra za kulturnu dekontaminaciju
  Domaćice: Svetlana Lukić, Svetlana Vuković

• 106. emisija

  Gošća: Leposava Karamarković, predsednica Vrhovnog suda Srbije
  Domaćica: Svetlana Lukić

• "Sveti otac" kao jeretik

  Sve donedavno, Srpska crkva je uglavnom ćutke prelazila preko postojanja zilotskog pokreta na svojoj kanonskoj teritoriji. Ovo ćutanje je prekinuto nakon što je, novembra 2003. sestrinstvo manastira Stjenika izašlo iz jurisdikcije Srpske crkve, i pokušalo da manastir prevede pod omofor grčkog zilotskog episkopa Hrizostoma. Nema potrebe da sada pišemo o ovom događaju koji je uzburkao strasti i o kome se tada mnogo pisalo, čak i u inostranstvu.

• 105. emisija

  Gosti: Stjepan Gredelj, sociolog, Mladen Lazić, profesor Filozofskog fakulteta, Petar Luković, novinar i Svetlana Slapšak, antropološkinja
  Domaćice: Svetlana Lukić, Svetlana Vuković

• 126. emisija

  Gosti: Leposava Karamarković, predsednica Vrhovnog suda Srbije, Slobodan Vučetić, predsednik Ustavnog suda Srbije, Svetlana Slapšak, antropološkinja, Miljenko Dereta iz Građanskih inicijativa, Mladen Lazić, sociolog i novinar Miloš Vasić
  Domaćice: Svetlana Lukić, Svetlana Vuković