Već u «danu poslije», u ponedjeljak uvečer, neposredno poslije završenog sastanka u Bruxellesu, na kojem su MIP-ovi Evropske unije razgovarali o novonastaloj situaciji na Kosovu poslije jučerašnje odluke o nezavisnosti u Prištini, postalo je  posve izvjesno da će i čitav niz zemalja EU narednih dana priznati nezavisnost Kosova. SAD su, naime, izvršile priznanje Kosova već u ponedjeljak, priopćila je američka MIP Condoleezza Rice. Potom je stigla i vijest iz Parisa da je Francuska već u ponedjeljak priznala nezavisno Kosovo...


Hoće li se opet zavijati u crno spomenik na Kalemegdanu?

Da će baš Francuska biti prva zemlja EU koja će priznati Kosovo najavio je već u ponedjeljak poslijepodne u Bruxellesu francuski MIP Bernard Kouchner, preciziravši da su svi neophodni koraci u tom pravcu već poduzeti, da je francuski predsjednik Nocolas Sarkozy pripremio pismo za kosovarskog predsjednika Fatmita Sejdiua, et cetera. U ovom pismu, u međuvremenu  objavljenom  od strane Elysée-Palast, se, između ostalog, kaže: «Imam čast da vas informiram o tomu da Francuska od ovog momenta priznaje Kosovo kao suverenu i nezavisnu državu...» U pismu Sarkozy predlaže i uspostavu diplomatskih odnosa, a do imenovanja prvog francuskog veleposlanika u Prištini određuje sadašnju voditeljicu Ureda za vezu u Prištini Delphine Borione, i to u rangu otpravnice poslova. Sarkozy je poželio u pismu  da Francuska i Kosovo ne grade njihove međusobne odnose samo u političkoj ravni, nego, također, i u kulturološkoj, privrednoj i obrazovnoj oblasti. Istovremeno je Sarkozy poželio da Kosovo izgradi i «sa svim svojim susjedima dobrosusjedske odnose...»

Francuski Mip Kouchner je, inače,  u Bruxellesu pomenuo 16 do 19 zemalja EU koje će vrlo brzo priznati Kosovo. Među zemljama Evropske unije koje će u narednih par dana priznati Kosovo bit će i Njemačka, izjavio je njemački MIP i vice-kancelar Frank-Walter Steinmeier u Bruxellesu. On je posve precizno naveo da će njegovo resorno ministarstvo pripremiti sve što je neophodno za prvu narednu sjednicu njemačke vlade, koja se održava u srijedu, «kako bi savezni kabinet mogao donijeti odgovarajuće zaključke».

U ponedjeljak uvečer su, također, još tri velike zemlje EU – Francuska, Velika Britanija i Italija – najavile sličan korak kao i Njemačka. Iz Bruxellesa se čuje da će ih - posve izvjesno - u narednim danima slijediti i Austrija, Poljska, Belgija, Finska, Danska i Švedska. Potom slijede i druge zemlje EU, ali ne sve, kako se priželjkivalo uoči ovog sastanka. Prema podacima njemačkog MIP-a Steinmeiera «17 zemalja Evropske unije je odlučilo sada vrlo brzo reagirati». Cilj je izbjeći pravni i politički vakuum, kazao je njemački MIP.

Kako smo već izvještavali, u Njemačkoj je za priznanje bilo koje nove zemlje neophodan zaključak savezne vlade, pa potom i pismo o priznanju (Anerkennungsschreiben) s potpisom njemačkog predsjednika Horsta Köhlera, koje bi se potom uputilo diplomatskim putom predsjedniku Kosova Fatmiru Sejdiu. No, moguće je da će ovaj put doći i do rasprave u Bundestagu na temu priznanja Kosova, što je već najavila «Ljevica».

Dakle, Evropska unija nije uspijela postići jedinstveno držanje unutar EU u svezi priznanja Kosova. Španjolska, Cipar i Rumunjska su izričito odbili kosovsku izjavu o nezavisnosti. Među kritičarima ovog kosovskog čina su bile, inače, i Grčka, Slovačka i Bugarska, ali nisu tako glasne kao Španjolska, u kojoj su izbori 09. marta ove godine, a centralne vlasti u Madridu su suočene sa posve konkretnim separatističkim ambicijama u Baskiji i nešto malo blažim u Kataloniji i Galiciji.

U svezi s tim, njemački MIP Steinmeier je u Bruxellesu govorio kako je Kosovo «poseban razvitak» u procesu raspadanja Jugoslavije, te da nije nikakav «model za međunarodno pravo». Steinmeier priznaje, također, i opasnost «instrumentalizacije» ovog konflikta, jer mu je poznato da je takvo što već pokušala baskijska vlada uoči ovih izbora, koja je hvalila «primjerno rješenje» za Kosovo.

Upravo su zbog toga MIP-ovi zemalja EU u njihovoj zajedničkoj izjavi posve jasno kazali da «promjene granica u Evropi nisu niti poslije ove odluke dopuštene», istakao je Steinmeier, koji je i ovu i ovakvu  zajedničku izjavu MIP-ova EU ocijenio «uspijehom za Evropu». U njoj nije, pak,  zbog protivljenja Španjolske i Cipra niti spomenuta izjava o nezavisnosti Kosova. Prema njoj takvoj, svaka od zemalja EU odlučit će za sebe «u sukladosti sa svojom nacionalnom praksom i pravnim normama» o budućim odnosima sa Kosovom...

Francuska, taj tradicionalni prijatelj Srbije, skoro kao Rusija, je prva povukla otponac na seriji priznanja koje slijedi. Hoće li se opet  - kao u devedesetim godinama prošloga stoljeća - zavijati u crno spomenik na Kalemgdanu?


Berlin, 18.02.08.

Povezani članci:

• 65. emisija

  Gosti: Jelena Simeunović, sestra sudije Simeunovića koji je pronađen mrtav pod nerazjašnjenim okolnostima, Prekobrojni iz Topole, Đorđe Vukadinović, urednik časopisa Nova srpska politička misao, Vesna Rakić-Vodinelić, direktorka Instituta za uporedno pravo, Nenad Prokić, direktor BITEF teatra
  Domaćice: Svetlana Lukić, Svetlana Vuković

• A da sednu i porazgovaraju?

  Muka sa problemima je što imaju bezbroj pogrešnih i samo jedno ispravno rešenje. Razumnom i obaveštenom čoveku ispravno rešenje javlja se kao jasno po sebi; budala će isprobavati sva pogrešna rešenja, jer misli da je najpametniji. Na primer: da problem slomi tako što će uzeti veći čekić. To nikako ne ide i zato je budala - budala. Jednostavno, što bi rekao doktor Koštunica.

• Anatomija jedne parole

  Hajde da malo razmotrimo fenomen „usiljenog rodoljublja“. I to one vrste koja pretenduje da bude vrhovni, pa tako i jedini kriterijum patriotizma. Pre par decenija, često smo se sretali sa smrtonosnom verzijom ljubavi prema otadžbini. Ona je uglavnom podrazumevala spremnost da se u ime tog plemenitog osećanja pogine. Naravno, od takvog rizika bili su amnestirani oni koji su tu patetičnu i opaku varijantu žrtvovanja najagresivnije promovisali.

• Šengenska barikada

  Dvotrećinsku većinu zaraženu nacionalizmom i funkcionalno nepismenu, umornu i nespremnu na dodatno školovanje ili prekvalifikaciju, iščekivala su tranziciona iskušenja, tokom kojih su se od nje očekivala nova odricanja, uključujući suočavanje s nedavnom prošlošću ratnih zločina i državnog terorizma. Građansko društvo dodatno je ućutkano mitom o zapadnoj politici dvostrukih standarda i, konkretno, birokratskim maltretiranjem onih koji su nameravali da neporedno zakorače u prostor liberalne demokratije prelazeći šengensku granicu.

• Širom zatvorenih očiju

  Za razliku od Miloševićeve Srbije, čije su fiksacije bile ubilačke, u Koštuničinoj Srbiji diskurs je suicidalan, čime je osnovni politički projekat, prema Nansiju, konačno zatvoren. „Kosovo je Srbija“: dakle, ne bude li Kosova, neće biti ni Srbije.