Peščanik - Doviđenja u Bukureštu...

Doviđenja u Bukureštu...

11.02.2008.

Završne impresije s 44. međunarodne sigurnosne konferencije u Münchenu

Dugodišnjeg voditelja i koordinatora međunarodne sigurnosne konferencije u Münchenu Horsta Teltschika ( u periodu od 1999. do 2008.) zamijenit će na ovom važnom «pultu» od sljedeće godine Wolfgang Ischinger, dojučerašnji član posredničke «trojke» za Kosovo i aktualni njemački ambasador u Velikoj Britaniji, priopćeno je zadnjeg dana rada 44. konferencije (08.-10.02.2008.). Objektivni analitičari se slažu, inače, u ocijeni da je ova konferencija od 1962. godine, kada je utemeljena, pa do danas stekla ugled po političko sigurnosnim pitanjima otprilike kao forum u Davosu po svjetskim privrednim pitanjima. Tako ne misle, naravno, antiglobalisti i brojni pacifisti, ali ni oni nisu uvijek u pravu. S 44. konferencije neće biti upamćen niti jedan spektakularni govor i govornik, kao što je to bio slučaj s govorom ruskog predsjednika Putina na 43., koji se još pominje. Putin je, naime, prošle godine u Münchenu najavio «novi hladni rat», u kojem de facto od tada i živimo...
Sve važno što se ove godine dešavalo u Münchenu je bilo povezano s inicijativom američkog ministra obrane Roberta Gatesa, koji je već uoči ovog skupa zahtijevao temeljitu raspravu unutar NATO-a. On je, kao što se znade, prvo u čuvenom pismu, upućenom 25.orici ministara vojnih zemalja NATO-a, pa potom i na njihovom sastanku u Vilniusu, progovorio o «pravičnijoj raspodjeli tereta» unutar NATO-a, odnosno neophodnosti nečega takvoga. Time je indirektno prekorio sve članice NATO-a kojima se baš i ne ratuje za američke interese po cijelom svijetu. Potom je Gates i u Münchenu kazao: «Ne smijemo postati podvojen savez koji će se sastojati od onih koji su spremni boriti se i onih koji to nisu..., to bi dugoročno razorilo Savez». Gates je u Münchenu bio, inače, uvodničarom na panelu o budućnosti Afganistana, pa se znalo da će se ova diskusija pretvoriti u diskusiju o budućnosti NATO-a. Gates je, uistinu, poručio da od saveznika, posebice Evropljana, ne očekuje da se u Afganistanu bave samo «civilnim poslovima», dok Amerikanci ginu, pa je upozorio i na opasnost stvaranja dvije vrste članica unutar NATO-a, što bi neminovno na dužu perspektivu, vodilo njegovom raspadu.

Njegovu ideju, međutim, o «vojniku za vojnika», koja podrazumijeva da bi i drugi u Afganistanu (a sutra možda i u Iraku) trebali imati približno isto vojnika koliko i Amerkanci, odbija i dalje većina članica NATO-a. Njemačka je jedino omekšala u tomu da bi eventualno mogla povisiti broj vojnika u Afganistanu za 1.000, ali ne i u tomu da učestvuje u borbama na jugu zemlje. Gatesu je direktno odgorio njemački MIP i vicekancelar Steinmeier: «Ne vidim smisla u tomu da dobar rad na sjeveru Afganistana ugrožavamo time što bismo stacionirali vojnike po cijeloj zemlji».

Gates je, pak, diplomatski uzvratio: «Njemačka je tu, mislim, preosjetljiva. Pismo koje je dobila Njemačka bilo je jedno od 25 pisama i u svima je izražena nada da se svatko jače angažira. Nitko time ne želi upirati prstom u Njemačku». Gatesova kritika je bila, dakako, upućena i [panjolskoj i nekim drugim članicama NATO-a...

No, najmudrija Gatesova rečenica izgovorena na 44. konferenciji je ona u kojoj je upozorio da se neće promijeniti ovakvi ili slični američki zahtijevi niti nakon skorašnjih američkih izbora. « Bez obzira koja stranka bila na vlasti, bez obzira tko stajao ovdje na podiju, opasnosti ostaju, one neće prestati», poručio je Gates. Nije kazao, ali se podrazumijeva, pa time i američki zahtijevi za «ravnpravnom raspodjelom tereta». Pri tomu se, ipak, ne bi smjelo zaboraviti niti tko je «uvalio» NATO u krizu u kojoj je. Loptica ide time na drugu stranu Atlantika, to svi znaju, a diskusije se unutar NATO-a nastavljaju i u Bruxellesu i u Bukureštu, u aprilu o.g....

Povezani članci:

Tekstovi Mileta Lasića

Autori