Zaboravili ste lozinku?
Ubi me prejaka reč Štampaj E-pošta
Nadežda Milenković   
08.08.2002.

Ako je suditi po našim medijima, sloboda govora je apsolutna. Pri tom ne mislim na to da svako može da kaže šta hoće (a može) i da za to ne snosi nikakve posledice (a i zašto bi kad drugi ne snose posledice ni za svoja (ne) dela), već na činjenicu da je svima dozvoljeno da objavljuju reklame na svom jeziku, koji pri tom nije zvanični jezik ove zemlje. Pa gde to još ima? Nigde, odmah da vam kažem. U drugim zemljama, u najboljem slučaju, možete da objavite oglas dvojezično - od čega profitira ne samo novina (jer platite dupli oglasni prostor) već i nacionalni interes, koji definitivno jeste očuvanje maternjeg jezika. Neke zemlje su toliko zabrinute za čistotu svog jezika da ne dozvoljavaju čak ni upotrebu odomaćenih engleskih reči i fraza. Za to vreme, u našim novinama čitate (to jest, ako umete) oglase na engleskom, nemačkom, francuskom... Možete da pronađete "natječaj" za radno mesto ili da na televiziji saznate da je u pitanju "slovenska kakovost".

Dok je bilo: govori srpski da te ceo svet razume, nije valjalo. Sad kad je: govori kojim god jezikom hoćeš, mi ćemo to da emitujemo (za pare, naravno), opet se neko buni (ja!). Srećom, nije strancima baš sve tako lako. Ako ih i puštamo na mostu, ne znači da će preći i ćupriju. Sačekaćemo mi njih na krivini - čim sednu u kola. Možda u medijima mogu kako hoće, ali neće ga majci voziti po našim putevima, pa taman sto jezika da govore... osim ako ne nauče ćirilicu i to klinastu. Jesu saobraćajni znaci internacionalni, ali su objašnjenja ispod njih pisana miroslavljevim pismom pa čik ti odgonetni da je skretanje zabranjeno samo kamionima i to vikendom i praznicima.

Značaj jezika je mnogo dublji nego što obično mislimo. Reč ne mora baš da ubije, ali jezik i pravopis itekako mogu da utiču na formiranje stavova cele nacije. Zašto Amerika i Engleska misle da im je sve dozvoljeno bez obzira na posledice po druge? Zato što sebi persiraju pa "ja" pišu velikim slovom, a "ti" i "vi" malim. Kako to utiče na razvoj ličnosti, na nacionalni identitet i na odnos prema svetu - vidite i sami. Za razliku od njih, mi se s poštovanjem obraćamo drugima, a ne sebi, pa "vi" pišemo velikim početnim slovom čak i kad se odnosi na množinu, što je nepravilno i što se takođe odražava na naše stavove prema sebi i svetu. Nije ni čudo onda što građanske slobode, civilno društvo, individualna odgovornost i individualna svojina nikako da se zapate kod nas. I što nas je tako lako ubediti da su uvek neki viši interesi važniji od naših. Jer, kako bi inače bilo moguće da vam banke ne daju vašu rođenu štednju? Ili vam daju ali samo onoliko koliko one odrede i još vas reklamom ubeđuju:"isplati se". Vraga se isplati. Pa još u prvom osnovne naučite da ako imate dve jabuke a neko vam pojede jednu... Ali, kad kažu da se isplati, vi treba da poverujete kako ste srećni što vam nisu pojeli obe jabuke, a mogli su. E, to je marketing.

Ako baš hoćete još dokaza o povezanosti gramatike i nacionalnog marketinga, poslušajte političare. Ne toliko šta, već kako pričaju - o sebi. I stari i mladi, sve češće o sebi govore u trećem licu jednine kao da su centurioni. (Ko voli Asteriksa, setiće se maestralnog dijaloga: "On je divan." "Ko - on?" "Pa - vi." "A, on!") Kad ih čujete da govore o sebi u množini, zabrinite se za našu budućnost.


Pun kufer marketinga
Vreme, 8. avgust 2002. 

Povezani članci:

  • Šarenica

    Verujem da ste i vi (priznajte slobodno, naši smo), ili bar neko, obično stariji, iz vaše okoline, poklekli pred onim pričljivim prodavcima “komplet noževa, pride sat kao poklon, a pošto je gazdi danas rođendan, sve je upola cene”.

  • Mačekov politički marketing

    Prijehavši u Zagreb, što reče pesnik, na informaciju ovde nepoznatu naleteo sam tad, sasvim slučajno: da su doktor Koštunica i magistar Ilić unajmili jednu hrvatsku firmu za odnose s javnošću da im radi predizbornu kampanju. Ne budi lenj, krenem to da proveravam. Kad stvarno, nađem na inače odličnom portalu "biznis.hr" podatak: firma se zove MPR, a suvlasnik je Ratko Maček, strašno važan hadezeovac, član njihove centralne domovinske uprave (kako bi se ovde reklo); sedi čovek na stranačkoj konvenciji pre nekoliko dana odmah do doktora Ive Sanadera.

  • Mila maca Vs. Razjareni bik

    Ne, stvarno, da ih ne poznajete, da su oni potpuno novi proizvodi na našem tržištu, šta biste pomislili o njima pošto odgledate spotove i sve one silne iznajmljene termine? Kakvi su ti kandidati?

  • Novac i strast

    Ima li razlike između reklame za laki keš, poput „Uđeš, izađeš i gotovo“ ili „Kredit na dobar dan“ sa jedne i „Osigurajte se za budućnost“ ili „... osiguranje radi za vas“ sa druge strane. Na prvi pogled razlike nema, i jedni i drugi vas žele za mušteriju, a to znači da dođu do vaseg novca. Reklame za laki keš vas pozivaju da uzmete kredit i rešite neki problem koji imate, dok vas osiguranje poziva da uplaćujete sredstva za lično osiguranje i tako smanjite neizvesnost u budućnosti.

  • Novogovor tela

    Vidim da su svi, i Tadić, i Nikolić i Vučić, i Koštunica… pa čak i Andreja Mladenović, usvojili tzv. alfa-mužjak sedenje. Stopala razmaknuta bar po pola metra, dlanovi na butinama, prsti blago ka unutrašnjosti butina, leđa i glava malo unazad kako bi se isturila karlica… I sede tako raskrečeni, a ona stvar im uperena pravo u (najčešće) voditeljku.

 
< Prethodno
VELIČINA SLOVA: A | A | A

Tekstovi Biljane Stojković