|
Evo nas gde smo već bili, javlja se povremeno mali
unutrašnji glas. Imamo "veličanstveni miting" koji je - naravno -
"miran i dostojanstven". A kakav bi drugačiji bio miting čiji se
"organizacioni odbor" sastoji od Aleksandra Vučića? Pa, kazaće Vučić,
šta se bunite? Nismo pustili Velju Ilića da govori. Velja je govorio
dan-dva ranije: hvalio je "srpsku mladost" koja je polupala nešto malo
u nedelju i izrazio svoju državničku i patriotsku nadu da će idući put
biti polupane još neke "ustanove". Jedva se uzdržao, sasvim vidljivo,
da kaže RTV B92, ali je "srpska mladost" to odlično shvatila. Srećom,
shvatila je i policija.
Ako ste
prošle nedelje pomislili da ste pomešali daljinske upravljače, pa
uključili vremeplov umesto televizora - ne brinite, niste. Tragedija se
ponavlja kao farsa sa sve pevanjem, pljačkom i paljevinom. Samo što se
ovoga puta zbiva na ulicama Beograda. Falilo je još samo da Voja
Koštunica načulji uši i pita: "Ne čujem dobro! Koga? A, Čedu!". Ali i
to ćemo čuti, polako samo. Na mitingu se primarijus drao sasvim
neprimereno svom karakteru i imidžu; nije bilo ni "eh", ni "oh", nego
ravno u glavu. Ispade da je Toma Nikolić bio uzor demokratske
uzdržanosti (i dalje bez svog Voje na reveru). A posle toga je olinjali
i donekle ućebani mačor Kusta zapretio "miševima"; glodarska populacija
nije se mnogo potresla. Uostalom: gleda li on crtane filmove? "Tom i
Džeri", na primer? Ili igrane filmove kakav je antologijski "Lov na
miša"?
A onda je mirna i dostojanstvena masa
krenula na moleban, baš nekako kad je pao mrak (nije taj miting bez
razloga zakazan za sumrak). Dok je njegovo preosveštenstvo Amfilohije
Radović, mitropolit u civilu, služio moleban, deo srpske mladosti -
mali, ali dobro organizovan - krenuo je da završi posao započet u
nedelju uveče. Policija se nije mnogo istakla spočetka: u nedelju su
već ispili batine po liniji primljenih instrukcija, pa što bi se
naročito isticali u službi? Kasnije, kad je združeni štab shvatio da je
đavo odneo šalu, instrukcije su se promenile, ali je bilo kasno za
Zorana Vujovića koji je izgoreo u zgradi američke ambasade.
Bilo
je kasno i za mnoge dućane, banke i trafike. "Veličanstveni miting" bio
je "istorijski": ostaće u istoriji po amaterskom video snimku anonimnog
sineasta koji je - kao pravi, hrabri i odani TV dokumentarist - na
terenu snimao neke dve zgodne cure iz Bataje kako marljivo i
sistematski oslobađaju ispod imperijalističkog jarma "nike patike",
jakne i ostalu zanimljiviju robu. Cure se nisu mnogo bunile. Kasnije
će, kad su ih našli pravi TV reporteri, kazati nekoliko zanimljivih
rečenica: "Oni koji imaju nisu došli, nego oni koji nemaju" (sasvim
jasno); "Ako trista hiljada ljudi krene da pljačka, što ne bismo i nas
dve?" (besprekorna logika); i konačno "Država je u rasulu" (nesporno).
Sve
je to zabrinulo "antiglobaliste", barem one koji razmišljaju: čekajte,
polako, pitaju oni - s jedne strane lupate "MCDONALD’s" kao simbol
imperijalizma, a s druge strane klepavate "Levi’s" farmerke (mnogo
stariji simbol), nike-patike, maje-aždaje, "sporteswear" svih vrsta i
parfeme, sve pod uslovom da je "firmirano, jebo te", je li? Objašnjenje
je sasvim praktične prirode: pomfrit, big mekovi i šejkovi ne čekaju
"na izvol’te" da se urade brzo i efikasno. Da je osoblju "MCDONALD’s"
restorana na vreme rečeno da spreme odgovarajući broj onih braon
papirnih kesa sa standardnim "lunch" paketom, da ih poređaju ispred
zgrade i da je "srpska mladost" o tome na vreme obaveštena - ko zna šta
bi bilo.
A onda je svesavezna ruska televizija
imala istorijsku detonaciju u svom glavnom dnevniku: njihov komentator,
neki mlad i otresit momak, bio je ovlašćen da izjavi da je Zoran Đinđić
"ubijen zasluženim metkom". Pomislio sam prvo da nas to neko zajebava;
onda sam video svojim očima (gde? na "Youtube", naravno). Mladom
junoši, najviše nalik na mladog i mršavijeg Dušana Bajatovića - ili mi
se tako učinilo, mora se priznati da je u svoju analizu našeg ubijenog
premijera uneo dozu indigniranog adrenalina, sve po uputstvima
Černiševskog za glumce-šmirante; ni Aleksandar Vučić ne bi ga
nadglumatao.
U meni je proradio već zarđali
kremljološki nagon: čekaj, polako; ovaj mladac to nije sam smislio!
Onda sam se setio ko sedi u Moskvi - Marko, Mira i Bora - i ko je od
njih ličnost bliska imperatoru. Hvala, jasno je. Svesavezno
televidenije reklo je šta je imalo da kaže. Primarijus dr Koštunica i
njegov anesteziolog dr Nikolić, specijalista sudske medicine,
patolog-obducent, sada su mirni: sa najvišeg mesta potvrđeno je ono što
što oni govore od početka. Obećana knjiga prof. dr Vojislava Šešelja
pod naslovom "Ubistvo mafijaškog premijera" može da počne da se štampa.
U
četvrtak noću Tanja i ja sedeli smo s Cecom Lukić pred televizorom,
užasnuti, tužni i postiđeni - umesto da se pridružimo batajničkim
sojkama u slavnom pohodu na globalističke dućane. Zaključili smo da bi
svakom od nas dobro došle po jedne pristojne patike (a meni i par
farmerki...), ali da to ipak niti je naše društvo, niti je naš metod.
Mi smo više oni Kustini glodari koji rade, pa rade, a onda kupe za
novce.
Danas, 25.02.08.
Povezani članci:
- Cena nerada
Sedam stotina miliona evra. Toliko će otprilike koštati društveni proizvod zemlje šest neradnih dana tucanja i opasuljivanja. To može, spajanjem uskršnje-prvomajskih blagdana, sebi da priušti samo Srbija, država – kako reče predsednik Saveza samostalnih sindikata Ljubisav Orbović – „u kojoj tranzicija dugo traje“, i u kojoj se, prema radikalsko-narodnjačkim naricaljkama, „sve teže živi i gladuje“.
- Dolazi mart
Kada se svojevremeno spremao miting na Ušću, bila sam gimnazijalka, u
školi je tim povodom bila proglašena radna subota i učenici
organizovano privodjeni da slušaju Miloševićev govor, onaj koji je
najavio smrt mnogih od njih. Mene roditelji na Ušće nisu pustili, delom
zbog toga što su od početka Miloševića smatrali opasnim čovekom željnim
vlasti, ipak više zato što su smatrali da na političkom mitingu deci
nije mesto.
- Kosovo je Kosovo
Političko besedništvo u Jugoslaviji i svim njenim derivatima, preko SRJ i SCG, sve do današnje Srbije, nikada nije izgubilo svoju funkciju u mobilizaciji javnosti. Na mitingu Kosovo je Srbija održano je nekoliko govora ugrađenih u strukturu mitinga, koja je trebalo da kao umetnička scenografija podrži izgovorene reči.
- Pravo na život
Kada je, u noći demonstracija, iz američke ambasade policija izvukla
telo, spaljeno do neprepoznavanja, nemiri u Srbiji su odneli možda tek
svoju prvu žrtvu. Uplašeni roditelji, čija su deca iskoristila poziv
Vlade Srbije da se, u danu mitinga, besplatno prevoze vozovima i
autobusima za Beograd, u panici su zvali bolnice i policijske stanice,
svaki mladić koji se te noći nije vratio svojoj kući, mogao je biti
žrtva.
- Smrt – uputstvo za upotrebu
Smrt Ranka Panića je, kao i svaka nasilna smrt (ukoliko se takvom pokaže), užasan događaj. Nekoliko dana posle radikalskog mitinga od 29. jula čovek je umro.
|