Peščanik - Malkolm i Džeri

Malkolm i Džeri

Petar Luković

13.12.2007.

Dok sam pre neko veče benevolentno opušten daljincem švrljao po erotskim i porno kanalima, detaljno proučavajući svaki oblik tuđinske macho penetracije na državotvornu female teritoriju u skladu s međunarodnim polnim pravom – alkoholnom greškom uletim na Prvi Koštuničin TV Program; usred studija veličine omanjeg Kosova bez Metohije, iz stolice u koju je nekako uguran bagerom i potom betoniran, razbaškareno opušten pod naslagom cementa sedi Oficijalni Državni Analitičar g. Đorđe Vukadinović i nešto, vitlajući rukama, objašnjava sugovornici u šoku Borki Pavićević.

Očajnički pojačam ton da nadčovečanskim snagama čula sluha probam da razumem cenjenog g. Vukadinovića čija šarmantna šuštavost presečena frfljanjem u sopran registrima nikako nije nesavladiva prepreka za svaku duboku ili makar pliću primisao; odjednom, voljeni Sv. Đorđe, valjda zamišljajući da ubija Aždahu, započe opravdanu tiradu o poznatom ekstremisti iz hrvatskog Ferala Petru Lukoviću čiji jezik lingue vaistinu teroriše čitav srpski narod kolektivno i pojedinačno, baš u ovom, jebem mu švrću, historijskom trenutku opće homogenizacije kad nam je jedinstvo potrebno kao Koštuničin očni tik!

Zaledim se u mestu, naravno; ispade ona čaša piva i ode u tečnu pizdu materinu; raspade se daljinac na sastavne delove, ostade g. Đorđe na ekranu da nas dignutim prstom upozori kako između hard-core nacista i hard-core Lukovića nikakve razlike nema, kako su sabornost, umerena duhovnost, dss-pristojnost i ekvidistanca jedino oružje "medijskih poslenika" u ovakvoj, svekoliko demokratskoj Srbiji gde se od takve količine nesputane slobode diše punim pušačkim plućima!

Odjednom, ničim izazvan, hor anđela negde u glavi započe pjesmu "I Saw The Light" kao inicijaciju Prosvetljenja: osetim u sebi pohotu da se pretvorim u novinarski Child hibrid: otac Ljiljana Smajlović Ugrica, glavna urednica Politike; majka – gospodin Đorđe Vukadinović; dete Luković vaspitano po svim uzusima Nove Srpske Fašističke Misli + Politike, dovoljno uljudno (hrvatski: uneređeno) da vam pokaže kako je iz Srbije mogućno Politički Korektno izveštavati, sve zahvaljujući dobronamernim kritikama proteklih tjedana upućenim raspolućenom Lukoviću, ovim redom: B92, Politika, Kurir, Press, RTS/DSS, Nova Srbija, Stara Srbija, Udruženje "Naši", Srpski Ravnogorski Pokret, majka Vukadinović & rođaci na internet sajtu "NSFM", otac Ljiljana Smajlović Ugrica, Mirjana Bobić Mojsilović, Ratko Dmitrović, Jelena Milić- Maljković, Miroslav Lazanski, Slobodan Antonić & Gang Of Dveri, Večernje novosti, Glas javnosti, Sutra, Tabloid, čeka se još priopćenje Vladimira Putina glede Lukovića pa da se raspilavimo od sreće što je otkriven Državni Neprijatelj No. 2, tik iza Čedomira Jovanovića! Skrušen u poniznoj snishodljivosti, pokajnički vam poklanjam kolumnu po meri Osveštenog Petra Lukovića: Novi Čovjek za Novo Vreme!

* Svakom srpskom patrioti srce je moralo ubrzano zakucati onog časa kad je saznao da je veličanstveno mudri, nadnaravno inteligentni, vispreni, šarmantni, pravoverni, međunarodnim pravom uspešno izlečen, beskonačno humani Vojislav Koštunica lično izdejstvovao da se drugarici-pevačici Slađani Milošević preko reda dodeli Nacionalna umetnička penzija! Vizija stvarnosti u kojoj Naš Vođa nalazi vremena da brine o Pojedinačnim Pevačkim Penzijama (PPP) govori više od tisuću riječi: ne samo da je Slađana snimila ključne patriotske singlove od kojih je zavisila državnost Srbije ("Ja sam sexy dama", "Amsterdam") nego je dobrovoljno, recentnih tjedana učestvovala u billboard-kampanji "Kosovo je Srbija" što je sasvim dovoljan razlog da se Umetnici obezbedi prevremena državna penzija!

Neosnovane kritike da pomenuta Drugarica ništa pristojno nije snimila već četvrt veka – samo su klipovi koji se podmeću u Koštuničin vlak čiji je mašinovođa dražesno piskutavi g. Vukadinović zvani Visoki C. Možda je duet Slađana/Đorđe uz vokalni tik g. Koštunice onaj čarobni trenutak kad će Svijet shvatiti koliko se grdno ogrešio o srpske seksipilne umetnice? Samo predlažem, politički korektno ne insistiram.

* Unutrašnji neprijatelj hronično alergičan na sadržaj besprizorno otvorene Politike za svaku vrstu provladine kama sutra-poze, u svojoj ekstremnoj oholosti propustio je da primeti da je glavna urednica "najstarijeg lista na Balkanu" na naslovnoj strani u subotu 8. decembra najavila rubriku pod požudnim sex naslovom u stihu "Malkolm i Džeri u srpskoj veri". Tko je pročitao, umalo nije odlepio: Malkolm Tisington iz Londona i Džeri L. Bramli iz Kolorada – javlja Ugricino ženidbeno glasilo – nisu se međusobno venčali kako bi se bizarno moglo pomisliti, nego su pojedinačno, svaki za sebe, pokršteni kao pravoslavci, pod paskom kumova: prvi kum je Velimir Ilić, najslavniji srpski ministar; drugi kum je Gojko Rabrenović, po profesiji "srpski četnički vojvoda", čovek koji je Malkolmu i Džeriju podario "zvanje srpskih četničkih kapetana"!

Umerena i nadasve cool Politika s dopisničkom radošću piše kako su Četnik Englez & Četnik Amerikanac prihvatili politički program "Otadžbinskog pokreta Ravna Gora", da su bili fascinirani naprednim "četničkim idejama", sve mislim da su morali proći kroz obaveznu ravnogorsku probu – da nešto živo prikolju, da puste bradu i istu gurnu u masnu gibanicu, mašu barjacima na Ravnoj Gori, siluju koju Bošnjakinju ili doniraju Ilićevu "Novu Srbiju" – ali je, politički korektno pomisliti da su se Malkolm & Džeri poreski iskreno posvetili Pravoj Veri zbog manjih stopa ili shady-investicija u kojima se verski ništa ne pita, jer nije uljudno, a mi držimo do uljudnosti, otkud vam pare? Važno je, prijatelji, da su Malkom & Džeri srećni; još je srećniji Velimir Ilić; najsrećniji je Vojvoda Gojko koji je dobio 2 bradata inozemna kapetana s nožem u zubima; kad će se, bre, Hrvatska pohvaliti ovom viješću s naslovne strane?

* Vukadinovićev gen proradio u meni; jeste na Dan ljudskih prava 10. 12. usred Beograda bilo fašista, nacista, desničara i ostalog ološa koji su se malo zaneli desnom rukom u obliku pozdrava Vođi – ali "ne više nego u ostalim zemljama", što bi rekao Guru Nove Srpske Nacističke Misli; čak se ni njihov singing repertoar ("Ratko Mladić", "Ubij, zakolji da peder ne postoji!", "Ustaše", "Ubij pedera", "Biće mesa, klaćemo Hrvate", "Spasi Srbiju i ubi se Borise", "Dobićete batine") nikako ne sme shvatiti jednoznačno; reč je o "spontanitetu", kaže Mother Vukadinović, o "revoltu" onih koji ne prihvataju da nam se amputira petnaest odsto teritorije, što je od sada univerzalni alibi za svaku vrstu nasilnog stresa; medijska sreća da su uz ove srpske junake ("Obraz", "Srpske Dveri") stali svi državotvorni mediji – ispravno smatrajući da sve to nije previše bitno ili da je reč o ekscesu ili o izolovanom incidentu – psihološki nas je smirila. Dakle: nema fašizma u Srbiji. Dakle: sve je u redu. Dakle: Kosovo je Srbija. Dakle: Malkolm i Džeri u srpskoj ravnogorskoj ali ipak homoseksualnoj vezi! Nek im je sa srećom!

PPS: PC text Petra Lukovića sukladno je oblikovan PC zvucima sledećih bandova: The Durango Riot, The Do, Zico Chain, White Owl, Woodface, The Velocet, The Proton Energy Pills, Germans, Fortune Drive, Headtrip, Marah, Plumerai, Teletextfile, The Ginger Envelope, The Satelitters, The Sweet Vandals, Zin.

Povezani članci:

Tekstovi Petra Lukovića

Autori