|
Praktično značenje filozofskog silogizma „muda u procepu“ otvorilo
se ovih tjedana u punoj lepoti spram (hrvatski: spam) države Srbije,
suočene s reality show horrorom: u austrougarskoj prestonici Beču počeo
poslednji krug pregovora o konačnoj nezavisnosti Kosova, već u
ponedeljak se iz mrskog Haaga očekuje presuda Međunarodnog suda pravde
za genocid, sve uz poučnu činjenicu da nove Vlade nema ni vidiku, jer
partijski razgovori, zvani pregovori, praktično, nisu ni započeli!
U
takvom neprijateljskom okruženju glede dva jaja u procepu, premijer
Koštunica posegao je za maestralnim rešenjem: samoproglasio se
„tehničkim predsednikom Vlade“, što bi, prevedeno na starohrvatski,
trebalo da znači da se njegova odgovornost, posebice historijska, piše
nulom - kakve on, bre, ima veze sa Kosovom ili ratom u Bosni, kad je
svima jasno da se čitav svet ustremio na nesrećnu, miroljubivu Srbiju u
kojoj je on, dr Kalašnjikov, bio premijer samo nekoliko godina, ali ako
bude sreće i opet će!
Oduševljeni čitaoci „Ferala“ nisu me
ostavili na miru: pomozite, Lukoviću, da nam otkrijete detalje vaše
natčovečanske borbe za pravdu i istinu! Budući da se kolumna iznenada
pretvorila u blog, slede hrvatska pitanja i srpski odgovori.
Predrag
Lucić, radnik u riječkom brodogradilištu: Vidio sam na prvoj sjednici
novog srpskog Parlamenta, gdje se raspravljalo o Rezoluciji o Kosovu,
da su svi poslanici Srpske Radikalne Stranke nosili istovetne bijele
majice s natpisom „Šešelj: srpski heroj“. Zbunjen sam: da li je u
pitanju nekakva politička poruka?
Luković: Taman posla. Kao
sistemska, ustavobraniteljska i patriotska stranka, SRS s najvećim
brojem poslanika u Skupštini samo želi da osveži modni prostor zagušen
starinskim tradicionalizmom odela s kravatama. Sama ideja da se majice
navlače preko košulja i kravata revolucionarna je u biti, bez obzira na
tekst poruke i lepotu lobanje pomenutog heroja.
Ivo Sanader, samostalni zanatlija: Postoji li neka radikalska replika koju valja pamtiti?
Luković:
Naravno, Ivo. Meni je najdraže obraćanje Aleksandra Vučića, generalnog
SRS sekretara, koji je Skupštinu ekskluzivno obavestio da je u kući
njihovog partijskog aktiviste iz Novog Sada podmetnut požar, što je
izazvalo smeh nekih poslanika. "Vi se smejete, a žena se spasla
iskakanjem kroz prozor sa drugog sprata, muž isto, zadobio teške
povrede, a deca... decu nemaju."
Viktor Ivančić, zavarivač iz Splita: Što piše „Politika“ o Ahtisarijevom predlogu?
Luković:
Kolumnista Slobodan Antonić, službeni glas tehničkog Koštunice, ovako
je video ono što se Srbiji dešava: „Neko je već otmicu Kosova uporedio
sa silovanjem. Siledžije su velike i jake, nesrećna devojka bi još
mogla dobiti i batine ako se bude previše opirala i možda je stvarno da
se mnogo ne brani. Ali, zaboga, kako joj još povrh svega možete reći: ’
Ma budi pametna, jesu siledžije, ali bogati su, uticajni, ne smeš
nikako da pokvariš svoje odnose sa njima, ne smeš se žaliti. Misli na
svoju budućnost, misli na to da sutra treba da postaneš deo njihovog
bogatog i lepog društva. Otplači malo, pa se vrati. I nasmeši se, kao
da ništa nije bilo“. Da li stvarno može da bude – kao da ništa nije
bilo? Je li vi to ozbiljno mislite sa smešenjem? Da momcima ne padne na
pamet još koji put da se zabave na sličan način? A šta tek da kažem o
onima koji na sve to dobacuju nesrećnici: „’Ma daj, sestro, nemoj da si
konzervativna, momci ti samo čine uslugu, ti treba da si moderna, da
uživaš u seksu, a naročito treba da uživaš kada se na tebi ispruži
Glavni Badža e onda naročito moraš da dahćeš. Stenješ i uzvikuješ – To!
To! Još! Još! Da, Glavni Badža voli da je veliki ljubavnik. Ali, Srbijo
mila, ipak, ne moraš zbog njega glumiti. I najvažnije je da ih sve
zapamtiš. I one koji su se po tebi ređali i one koji su navijali i
dobacivali. Jer, jednog dana... Da, da. Jednog dana!“
Ivo Sanader, samostalni zanatlija: Ovaj porno dio sam odlično razumio, ali ne shvatam što kolumnisti znači „jednog dana“.
Luković:
Dragi Ivo, hoće Antonić da nam kaže da nas je sve zapisao, uzeo imena i
adrese, pa će jednog dana – kad Kosovo bude nezavisno – da nam svima
kolektivno jebe mater, jer smo njegov opis silovanja žene shvatili kao
ličnu seksualnu ispovest, naročito u introspektivnim delovima gde
kolumnista kriči „To! To! Još! Još!“. Prija mu, jebiga.
Vladimir Šeks, nezaposleni vodoinstalater: Ima li još medijskih predloga kako da se izborite za Kosovo?
Luković:
Obratite pažnju šta predlaže Srpski Sabor Dveri: „Prvi korak je veliki
crkveno-narodni sabor koji bi trebalo da se održi u Srbiji i na kome će
uzeti učešća predstavnici Svetog arhijerejskog sabora Srpske
pravoslavne crkve, na čelu sa Patrijarhom, zatim predstavnici srpskih
političkih elita iz Srbije, Crne Gore, Republike Srpske i Republike
Srpske Krajine, kao i predstavnici vodećih nacionalnih ustanova i
nevladinih organizacija iz Otadžbine i rasejanja“.
Predrag Lucić, radnik u riječkom brodogradilištu: Dobro, sastanu se oni i šta odluče?
Luković:
Istog dana kad prva zemlja u svetu prizna nezavisnost Kosova i Metohije
dobiće sličan zahtev za priznanjem severnog dela Kosova i Metohije kao
nezavisne države i, pride, zahtev za nezavisnošću Republike Srpske,
koja će istoga dana biti ostvarena proglasom Narodne skupštine RS. Ovo
treba da je prva tema Sabora, jer srpska elita mora da ispita da li ima
snage za ovaj potez koji predstavlja jedini ozbiljan novi politički
argument koji nam je preostao u borbi za Kosovo i Metohiju.
Viktor Ivančić, zavarivač iz Splita: Što to, praktično, znači?
Luković:
Od tog trenutka svi srpski televizijski programi i drugi štampani i
elektronski mediji doneće vest o okupaciji Kosova i Metohije i svaki
novi dan počinjati sa podsećanjem na obavezu novih generacija da, kada
to istorijske prilike dozvole, oslobode okupirane teritorije. Dakle,
nikakav poziv na rat, već na pamćenje i Zavet budućeg oslobođenja, za
koje od toga dana svi počinjemo da radimo. A to u praksi znači korenite
promene u moralnoj, biološkoj, prosvetnoj, privrednoj i vojnoj
orijentaciji naše države:
Stipe Mesić, radnik iz Slavonskog Broda: Prevedite na hrvatski, molim.
Luković: Mi smo narod bogonosac, ali i državotvorac, i samo na tom putu postigli smo sve svoje velike domete u istoriji.
Predrag
Lucić, radnik u riječkom brodogradilištu: Ništa, Lukoviću, ne pominjete
kako „Politika“ sagledava buduću presudu glede Međunarodnog suda pravde
u Haagu?
Luković: Pod horror naslovom „Strepnja Beograda od
presude za genocid“ pomenuta „Politika“ upozorila je stanovništvo šta
je čeka.
Viktor Ivančić, zavarivač iz Splita: Ali, zar još nije
u opticaju teza Dobrice Ćosića da mu je „strepnja dublja od slutnje“
što poništava poruku naslova?
Luković: Čak i ako je Dobrici
„slutnja dublja od strepnje“, činjenica je da je oko presude teška
frka. Naša ponosna obrana sastoji se u činjenici da Srbija nije bila
član UN u vreme genocida; drugim rečima, to što nismo bili članovi
Ujedinjenih Naroda oslobodilo je naše koljačke kapacitete do kreativnih
visina. Ali, kako genocida nije bilo – jer mi to tvrdimo, nevini i
čisti – istovremeno smo (piše „Politika“) od Rusa tražili da njihov
sudija Vladlen Verešćetin bude kandidovan za Predsednika suda, ali su
nas Rusi prevarili i predložili novaka Leonida Skotnjikova koji nije
imao nikakve šanse, pa je za Predsednicu suda izabrana Rozalin Higins
od koje ne očekujemo ništa dobro.
Stipe Mesić, radnik iz Slavonskog Broda: A šta kaže Koštunica?
Luković:
Koštunica sad nema vremena da se bavi presudom u Hagu – ipak je on
tehnički premijer koji nema vremena za trice i kučine – pa je bitno
preneti ono što on kaže o Kosovu: da će srpska delegacija u Beču biti
„vrlo konstruktivna“ i „sve u Ahtisarijevom planu odbaciti što se tiče
nezavisnosti Kosova“.
Ivo Sanader, samostalni zanatlija: Baš me zanima kako mediji brane srpsku stvar?
Luković:
Baš za tebe, Ivo, našao sam rečenicu u „Glasu javnosti: „Albanci stalno
ističu da treba da dobiju nezavisnost jer ih ima više. Srbija je bila
saveznik SAD u dva svetska rata, a Albanci saveznici Hitlera. Srbi
Nikola Tesla i Mihajlo Pupin obogatili su Ameriku, a Albanci su treći
po prodaji droge u SAD, svet su usrećili drogom, kriminalom i
ubistvima“.
Predrag Lucić, radnik u riječkom brodogradilištu: Mnogo jako! Nego, ima li negde istorijskih dokumenta?
Luković:
Koliko hoćeš! Recimo: Objavljivanje turskog popisa u Glasu javnosti,
koji je na Kosovu i Metohiji obavljen 1455. godine, a koji pominje samo
srpska naselja, pravi je pogodak. Zašto naši političari ne pokazuju
ovaj za nas veoma validni dokument, koji demantuje postojanje Albanaca
na Kosmetu? Postoji i karta - rimska imperija, na kojoj se vidi
postojanje države Albanije na Kavkazu. Ta činjenica demantuje albansku
tvrdnju da su Albanci poreklom Iliri. Postoji i popis stanovništva
Kosmeta od 1921. do 1991. godine, u kome se vidi enormni priraštaj
albanske populacije, ali ni to nije nikada pokazano. Kada bi još u
našem pregovaračkom timu bili Smilja Avramov, profesor međunarodnog
prava, i istoričar Slavenko Terzić iz SANU, lepo bi to objasnili.
Stipe Mesić, radnik iz Slavonskog Broda: A šta vam je, dragi Srbi, danas činiti?
Luković:
Jebiga, ništa mi na pamet ne pada sem da vascelom mučeničkom srpskom
narodu predložim mantru koju ćemo dnevno ponavljati: „Hvala ti Sveti
tehnički premijeru što nam pokaza put i što nam i vidljivo, a naročito
nevidljivo, na tom putu pomažeš. Sve što smo dobro uradili, Vojo, tvoje
je delo, a sve što sagrešismo od naše je pameti. Ostani s nama, Sveti
Koštunice, jer je borba za premijera tek počela, a valja nam vojevati
do kraja. Moli Borisa Tadića i Velju Ilića da te pomenu pred Hristom,
Bogom srpskog naroda, i da nam pomognu da po tvojim rečima nikad ne
budemo van DSS i van Tebe, da nas ne poklopi jeziva tama tuđinska s
lepim imenima i šarenom t-shirt odećom. Amin!
Feral Tribune
Povezani članci:
- 102. emisija
Gosti: Don Branko Sbutega, Mirko Đorđević, publicista, Kosta
Čavoški, profesor na Pravnom fakultetu, Momo Kapor, književnik,
Srbijanka Turajlić, profesorka na ETF-u, Miljenko Dereta iz Građanskih
inicijativa, Nenad Prokić, dramski pisac, Biljana Srbljanović, dramska
spisateljica, Dušan Kovačević, dramski pisac, Laslo Vegel, književnik,
Drinka Gojković, prevodilac, Petar Luković, novinar i Bogdan Denić,
sociolog
Domaćice: Svetlana Lukić, Svetlana Vuković
- 105. emisija
Gosti: Stjepan Gredelj, sociolog, Mladen Lazić, profesor
Filozofskog fakulteta, Petar Luković, novinar i Svetlana Slapšak,
antropološkinja
Domaćice: Svetlana Lukić, Svetlana Vuković
- 123. emisija
Gosti: Vojin Dimitrijević iz Beogradskog centra za
ljudska prava, Petar Luković, novinar, Dimitrije Boarov, novinar i
Biljana Srbljanović, dramska spisateljica
Domaćice: Svetlana Lukić, Svetlana Vuković
- 13,3 razloga za sreću
Gosti: Petar Luković, novinar, Ivan Milenković filozof, Svetlana Slapšak, profesorka antropologije i Nikola Samardžić, istoričar
Domaćice: Svetlana Lukić, Svetlana Vuković
- 18. emisija
Gosti: novinar Petar Luković, radnici Trepče
Domaćice: Svetlana Lukić, Svetlana Vuković
|