|
Ono što je srpskim sportašima uspelo tokom maratonske, iscrpljujuće
referendumske borbe, koja je trajala 49 sati, uz neizbežni sudijski
produžetak od nekoliko časova – da posle katastrofalne igre tokom
čitave utakmice, u poslednjim minutima postignu više od 700 golova i
5908 koševa, realizuju preko tisuću blokada, osvoje 2422 od mogućih
2422 seta uz 16266 winners-gemova, usput obore svetski rekord u
glasanju na poslednjih pet minuta bez prepona: jer se preko milion grla
pojavilo na srpskom hipodromu tik uoči kraja trke – ostaje upamćeno kao
jedan od onih veličanstvenih podviga koji će ovakvu Srbiju zauvek
obeležiti pomenom imena dr Vojislava Koštunice. Ustav vaskrese,
vaistinu vaskrese! A sad, The Croats, pitajte Lukovića!
TKO
SU TI SRPSKI JUNACI: Neka pokolenja pamte. U klasičnoj defanzivnoj
formaciji 1-2-4-4 igrali su: Tomislav Nikolić – Vojislav Koštunica –
Mlađan Dinkić – Boris Tadić – Predrag Marković – Patrijarh Pavle –
Ljiljana Smajlović (Momo Kapor) – Aleksandar Tijanić – Vojislav Šešelj
– Nova Srpska Fašistička Misao – Emir Kusturica (Zdravko Čolić).
KAKO
JE BILO U SUBOTU, PRVOG DANA REFERENDUMA: Bilo je jebano. Okupani
suncem i temperaturom od blizu nepristojnih 28 stepeni, uvek opasnih za
pravoslavno stanovništvo naviklo na referendumski mraz i hladnoću
ognjišta, građani su se opustili: umesto da krenu na birališta i
sačuvaju Kosovo, svega ih je sedamnaest odsto glasalo. Zabole ih kurac.
A U NEDELJU UJUTRU: Isti penis, isto odstojanje. Negde oko
podne glasalo tek oko 26 odsto onih koji bi da poveruju da je Kosovo
ćirilično.
KAD STE, LUKOVIĆU, SHVATILI DA JE STVAR OZBILJNA: Čim
je Televizija Pink krenula s filmom “Boj na Kosovu”, a RTS započeo da
zapomaže.
KAKO DA ZAPOMAŽE: Javio se Vojislav Koštunica i zapretio građanima da će posledice neizglasavanja Ustava biti “nesagledive”.
NA
ŠTA JE KOŠTUNICA MISLIO:Nije eksplicitno rekao, ali je mislio na
epidemiju kuge koja će udariti na Srbe čim ne izglasaju Referendum;
bilo je ideja u Vladi da se Srbima zapreti padom komete na Beograd ili
ponovljenom nuklearnom eksplozijom koja nije uspela u Paraćinu, ali će
zato uspeti u glavnom gradu. Na kraju su se odlučili da objave da će se
u Prištini održati veeeliki miting, s vatrometom, u znak podrške što
Ustav nije nije usvojen. Kao rezervnu varijantu zadržali su priču da
horde Albanaca i Hrvata kreću u Srbiju da kolju one koji glasaju za
Ustav. MUP Srbije objaviće priopćenje da su ka Srbiji krenuli stotine
hiljada masovnih, serijskih ubica, spremnih da građane Srbije spreče da
u poslednjim minutima glasaju za Ustav.
A KAKO SU GRAĐANI
SRBIJE REAGOVALI NA KOŠTUNIČINO UPOZORENJE: Reagovali su tako da ih je
u nedelju, u jedan sat, izašlo tek 32 odsto.
ŠTO SE DESILO U DVA
SATA POPODNE: Ono što se zove CESID i što se predstavlja nezavisnom
organizacijom za praćenje izbora na čak 600 biračkih mesta – reklo je
da je u tom času došlo do “nervoze među biračkim odborima”.
ALI,
ZAŠTO TAJ “CESID” NIJE POKRIO VEĆINU OD BLIZU DEVET TISUĆA IZBORNIH
MESTA: Zato što su od Vlade Srbije i od Amerikanaca dobili pare da
pokriju samo 600 nebitnih mesta kako bi pokazali da nije bilo krađe.
I
ŠTA SU REKLI: Tri dana nakon Referenduma kazali su da ovako nešto nije
“viđeno” u poslednjih šest godina izbora, ali da je sve bilo regularno
u okviru neregularnih mogućnosti.
JESU LI KAZALI DA JE BILO KRAĐE: Taman posla. Onda bi morali da vrate pare Vladi Srbije koja ih je angažovala.
A
DRUGI POSMATRAČI: Šestorica iz ruske Dume su se napili pre Referenduma
I onesvešćeni pratili potpuno ispravan proces u kojem nije bilo
nepravilnosti.
ŠTA JE S OVIMA IZ SAVETA EVROPE: Njih četvoro je
tokom seanse s roštiljom izjavilo da na Referendumu nema problema i da
je salata fenomenalna. Baš kao I Referendum.
NIŠTA NE RAZUMEM:
ŠTA SE DESILO U TRI POPODNE: Javio se još jednom dr Koštunica i
objasnio da ćemo svi otići u pičku materinu ako ne izađemo i ne glasamo
“za”. Izgubićemo Kosovo, sunce više neće sijati, živećemo u ledenom
dobu, Kusturica više neće snimati filmove u kojima svi lete, Ljiljana
Smajlović neće moći da stavi silikone, odosmo svi u kurac.
A TADIĆ: I on se odmah javio. Zamolio nas da glasamo jer je ovo Ustav “po meri Srbije”.
GDE
SU RADIKALI: Tik uz Tadića, naravno. Odmah ljudi objasnili da će se
Albanci koliko noćas veseliti ako mi, Srbi, ne podržimo Ustav. Bez
Ustava nemamo ništa: goli i impotentni.
KAKO JE REAGOVALA
REPUBLIČKA IZBORNA KOMISIJA: Negde oko četiri popodne, počeli su
stidljivi pozivi preko televizije i radija. Može se ali ne mora
glasatiličnom kartom; nije važno jeste li dobili poziv za glasanje,
naprotiv; praktičnije da je nemate poziv, pa možete glasati s vozačkom
dozvolom, zdravstvenom knjiižicom, čekom od penzije, tramvajskom kartom
ili pionirskom legitimacijom. Priznaje se svaki dokument: vojna
knjižica, članska karta Tadićeve partije, spomenar s Šešeljovim
slikama, uput za bolnicu, loto tiket, primerak “Politike”, ploča Riblje
čorbe ili knjiga Mome Kapora bez autograma, fotokopiran uvodnik
Ljiljane Smajlović s naglaskom ka njenim mikro-sisama, poster Slobodana
Miloševića, kurton s dlakama Predraga Markovića, ček za penziju u
Republici Srpskoj, bilo šta.
I KAKO JE BILO: Već oko pet popodne stigli smo na čarobnih 42 procenta.
ALI,
FALILO VAM JE JOŠ MILION GLASOVA: Ništa naročito.Sreća da su domaćini
glasali za sve članove svojih porodica, da su komšije glasale za
komšije, da su glasali i oni koji nisu glasali, da smo uspeli da u
kutije ubacimo sve ono što smo nedeljama pripremali – sve za napredak
Srbije i dobrobit srpskog naroda - nikako se no može nazvati prestupom,
već patriotskim angažmanom, iskonskom potrebom da Srbiji obezbedimo
Ustav.
IMA IZVESNIH PRIMEDBI DA SVE NIJE BILO LEGALNO: Srbija
odavno nije u situaciji da se bavi legalnošću koja je recidiv tzv.
demokratije. Čak i ako je bilo velikih nepravilnosti, pitanje je – šta
je korisnije: da li da pustimo unutrašnjeg neprijatelja da likuje ili
da mu se suprotstavimo.
PRAVO VESELJE POČELO JE OKO SEDAM
UVEČE: Točno. Za šezdesetak minuta javljeno nam je da na birališta
izašlo pola Srbije. Redovi su, zmijoliko, bili dugački po stotinu
kilometara.
IMA SNIMAKA KOJI POKAZUJU DA SU SVA BIRAČKA MESTA
BILA PRAZNA BAŠ U TO VREME: Nisu bitni snimci, već rezultati. Dokazano
je da su građani glasali čak i ako nisu izašli na birališta. Fizičko
prisustvo birača tokom Referenduma nije potrebno.
NEŠTO PRE
OSAM UVEČE STIGLI STE DO PEDESET ODSTO: Da su nas pustili, do ponoći
imali bismo 90 odsto izašlih. Bez ijednog glasa protiv. Ovako smo
spontano stigli do 52 odsto.
VEĆ STE U DEVET PROGLASILI POBEDU A
DA NISU PREBROJANI SVI GLASOVI: Brojanje glasova je titoistički
koncept. Zato je tu Republička Izborna Komisija da odluči o rezultatu.
KOD VAS SE ODLUČUJE, NE BROJI SE: Pametni odlučuju, budale broje.
IPAK,
PRIZNAJTE, BILO JE NAPETO: Čitajte nestranačku “Politiku”: "Napetost
oko rešenja najvišeg pravnog akta naše zemlje sa zatvaranjem biračkih
mesta uticala je da su se u kafićima i restoranima u centru grada mogli
čuti povici "Živela Srbija" i osećalo se veliko olaksanje posle nekih
najava da referendum nece uspeti. Posle objavljivanja preliminarnih
rezultata mnogim stanovnicima prestonice nije zasmetalo ni veliko
nevreme u Beogradu, jer ono je brzo proslo, a za novi ustav Srbije i
njene gradjane, dobri dani i vreme tek dolaze".
UPRILIČEN VAM JE
I VATROMET: Jeste, usred kiše i oluje, negde oko jedan noću. Izvestan
broj izdajnika skočio je iz kreveta, ošamućen saznanjem da je Srbija
vatrometom dobila Ustav. Pošteno.
BILO JE SNIMAKA S GLASAČKIH
MESTA GDE SE VIDELO DA GLASA KO HOĆE, BEZ IKAKVIH DOKUMENATA: Kad je
sudbina Kosova u pitanju – a Kosovo je u preambili ampule Ustava –
nikakva dokumenta nisu potrebna. Za ljubav prema domovini nisu potrebni
papiri: Kosovo se voli bez dokumenata.
NAMA U HRVATSKOJ NIJE
JASNO ŠTA ZNAČI ONA IZJAVA KOŠTUNICE DA ĆE ZEMLJE KOJE PRIZNAJU
NEZAVISNOST KOSOVA SNOSITI “TEŠKE POSLEDICE”. RECIMO, ŠVICARSKA PRIZNA
KOSOVO. ŠTA ĆE SRBIJA DA URADI? Srbija će odlučno, na opšte
zaprepašćenje, iz Švajcarske povući svog ambasadora Dragana
Maršićanina. Biće to najveći udarac zemlji koja je umislila da može da
odlučuje o srpskom Kosovu.
ŠTA AKO ŠVEDSKA PRIZNA KOSOVO: Spotovi grupe ABBA više neće biti emitovani, to vam možemo garantovati.
KAKVA
KAZNA OČEKUJE HRVATSKU AKO SE BUDE NEDOLIČNO PONAŠALA: Najsurovija.
Grupa Magazin više neće svirati u Centru Sava. Penzioneri iz Srbije
svoju će hrvatsku penziju podizati jednom u dva meseca. Petar Grašo
više neće biti zaštitno lice Javnog TV Servisa. Možda vam, odmazdom,
pošaljemo Maršićanina za ambasadora, što jeste najgora kazna za svaku
zemlju.
ČUJE SE DA EU IMA PRIMEDBI NA USTAV: Mogu da ga puše kad je čak 53,2 odsto građana reklo da.
ALI, DO MALOPRE JE VAŽILA DRUGA CIFRA: Vama Hrvatima nikako nije jasno da je 53 isto što i 98. To su samo brojevi.
NEKO
SE SETIO DA JE PRE DESET GODINA MILOŠEVIĆ NA LOKALNIM IZBORIMA TAKOĐE
KRAO: Krao je za sebe, ali ne za državu. Kad država krade onda to nije
krađa, nego podrška nacionalnom programu.
Feral Tribune
SAD
KAD IMATE USVOJEN USTAV U KOJEM PIŠE DA JE KOSOVO DEO SRBIJE, MORA DA
VAM JE LAKNULO: Koštunica je upozorio čovečanstvo da pazi šta radi i da
on pristaje samo na međunarodne zakone koje je lično pročitao. Na
ćirilici.
I NIKO GA NE PITA KAKO JE PROGLAŠEN USTAV, JE LI BILO
NEPRAVILNOSTI: Ma, jok. Bole ih kurac.
ZANIMLJIVO. Nije zanimljivo nego je dosledno. Evropljani još uvek veruju da je Koštunica normalan.
JE LI KOŠTUNICA NORMALAN: Svaki Srbin je normalan. Naročito onaj ko je glasao na Referendumu! Na čelu s Vojom!
Feral Tribune
Povezani članci:
- Šta je Evropska Unija?
Ishod referenduma u Irskoj izaziva različite komentare čiji sadržaj u velikoj meri zavisi od toga kako ko vidi Evropsku uniju. Ne nedostaju mišljenja o tome šta je rđavo u Evropskoj uniji i zbog čega ona nije naročito popularna u mnogim zemljama članicama. Nepopularnost se, naravno, uzima kao negativno političko svojstvo. Šta, međutim, ona govori o samoj Evropskoj uniji?
- Erotski šokovi
Tri sedmice nakon (ćirilično nelegalnog) referenduma u Crnoj Gori,
nekadašnje drugo oko u SCG glavi – Srbija – još uvek je u stanju teškog
erotskog šoka: odlazak montenegro ljubavnice za koju se verovalo da će
biti večna srbijanska konkubina prirodno je doživljeno kao organska
izdaja, što je, tipično kod akutnih mentalnih bolesnika kakva je
pomenuta država, izazvalo sistemsko gubljenje razuma, osvetoljubivu
konfuziju, bes pretvoren u folklorni inat, uz dominantni osećaj
usamljenosti glede činjenice da je Srbija, nakon 88 godina suživota,
ostala potpuno sama.
- Fabrika straha opustošila irsku mlitavu političku klasu
S nekom sigurnošću se može reći da je ishod irskog referenduma oblikovan pod uticajem spoja dva faktora. Jedan od njih je bedna kampanja za «Da». Svaka veća politička partija osim Šin fejna (koja ima samo sedam odsto glasova) zalagala se za «Da», kao i irski Sindikalni kongres, irska Konfederacija poslodavaca i, zapravo, Katolička crkva. Izgleda da se pretpostavljalo kako će glasači prosto slediti svoje vođe.
- Idealno dobri i idealno loši
I tako je prošao još jedan referendum. Sa njim je sličnost između Srbije i Nokie još očiglednija: svaki novi model sve je manji i manji. Tokom referendumske kampanje medijsko navijanje bilo je više nego očigledno. Sama po sebi ova činjenica ne bi trebalo da izazove preveliko iznenađenje i uzbuđenje.
- Lisabonski sporazum u kratkim crtama
Sahranjuje Ustav
Kad bi bio ratifikovan, Lisabonski sporazum bi zamenio neuspešni predlog Ustava koji su na referendumima odbacili Francuzi i Holanđani 2005. Novi sporazum je skromniji: poboljšao bi prethodne sporazume o EU i ukinuo neke simbolične elemente ustava, kao što je formalno usvajanje zastave i himne EU.
|