Zaboravili ste lozinku?
Divni gubitnici Štampaj E-pošta
15.10.2006.
1.
Za izdavače poput "Fabrike knjiga", čiji sam urednik, koji ne žive u ljubavi sa knjižarima i distributerima - jer ne pristaju na komisionu prodaju svojih izdanja - pa je njihove knjige teško ili nemoguće pronaći u knjižarama, Sajam knjiga je mesto suočavanja sa stvarnošću. Izađete na Sajam, izložite se i posmatrate: ko su ljudi koji kupuju i čitaju vaše knjige; koliko ih je; koliko su spremni da plate ono što ste objavili. I tako nedelju dana, od utorka do ponedeljka, iz dana u dan, svake poslednje nedelje u oktobru, svake godine.

Po završetku sajma, sit stvarnosti poželeh da pred spavanje pobegnem od nje. Spreman da bude stavljen na policu, na stolu je stajao komplet knjiga biblioteke "Feral Tribune", poklon prijatelja iz Splita. Kako sam sklon biranju i razvrstavanju, knjige su bile pažljivo raspoređene u tri grupe. U prvoj su se našli po mom mišljenju najvredniji naslovi - knjige Viktora Ivančića, Predraga Lucića, Heni Erceg, Ivice Đikića. U drugu sam smestio meni manje zanimljive knjige Bogdana Bogdanovića, Bore Ćosića, Slobodana Blagojevića. A u treću one, po mom naopakom sudu, najmanje zanimljive, to jest najudaljenije od ovdašnje stvarnosti - prevode Knuta Hamsuna, Edena fon Horvata, Leonarda Koena.

Beg od stvarnosti usmeri mi ruku ka Koenovoj knjizi, te sa sobom u krevet povedoh i "Divne gubitnike". Ali, u čitanju ne odmakoh dalje od treće strane. Tamo je stajalo da je knjigu preveo Miloš Đurđević, inače pesnik, odličan, čije smo pesme u drugoj polovini devedesetih, baš u vreme kada je on prevodio Koena, štampali u časopisu "Reč". Ta "Reč", kako smo je tada uređivali, mogla je jednako uspešno da bude objavljivana i na Marsu: otprilike je toliko imala dodira s vremenom u kome je nastajala, sa događajima na koje se urednici nisu obazirali.

Zaokret u uređivanju "Reči" obeležila je saradnja sa profesorom Nenadom Dimitrijevićem, autorom bitne knjige "Slučaj Jugoslavija: Socijalizam, nacionalizam, posledice", i niza tekstova u kojima, uprkos neuspehu Jugoslovenske komisije za istinu i pomirenje i preovlađujućem mišljenju da takva komisija u Srbiji ne može da obavi koristan posao, uporno i dosledno zagovara to da je komisija za istinu - kao instrument za suočavanje sa zlom prošlošću i njeno prevazilaženje - neophodna srpskom društvu, i da je koncept ustavnog patriotizma nasuprot (etno)nacionalnom rodoljublju - još uvek preovlađujućem u Srbiji - jedino primereno rešenje za heterogeno srpsko društvo.

Pokušavši jednom prilikom da objasni svoj intelektualni i moralni angažman, profesor Dimitrijević je na iznenađenje slušalaca, rekao otprilike ovo: Celog života zapravo sam želeo da se bavim estetikom, i to samo sa jednim razlogom - da bih mogao da pokažem da je Leonard Koen Johan Sebastijan Bah dvadesetog veka; prilike mi nisu dozvolile da se tome posvetim.

2.
Nema puta kojim se može pobeći, niti mesta gde se možeš sakriti. Zato - glavu gore i vedro gledaj u budućnost: Srbija je Kosovo.

Op.a, oktobar 2006.

Povezani članci:

  • Dragulji opasne gluposti

    Čuli su se komentari da ovakvi pozivi na zabranu knjiga mogu poteći isključivo od muslimana. Sigurna sam da bi hrišćanske vođe radile istu stvar samo kada bi im se moglo. 

  • Etika i estetika Džuče i Guče

    Kada smo bili mladi, i Sajam knjiga u Beogradu bio u punome cvatu, prolazili bismo mnogo puta pored štanda Sevene Koreje, da bismo nakupili što je mogućno više značaka, a bogami i kič šarenih publikacija, pa i ploča sa operama, sve sa jednim osnovnim motivom: odbrana, objašnjenje i sporovodjenje džuče, genijalne zamisli ljubljenoga vodje Kim il Sunga, od koje žito raste, ribe padaju u mrežu, elektrika svetli, a neprijatelji crkavaju. Neke od estetičkih zamisli smo i ostvarili – recimo žive figure socrealističkih spomenika, kućnu operu Obedska bara se budi, kućnu komičnu operu sa likovima Mare i bumbara u vezi koja ne dolikuje pominjanju u javnome mediju, itd. U savremenome svetu, sa suludim sinom pomenutog izumitelja i vladara, zlim blizancima na čelu najveće nove evropske države, izjava da onaj ko ne razume Guču ne razume Srbiju, zvuči simpatično uvrnuto i jako udaljeno, drugim rečima provincijalno.

  • Izađite na Sajam knjiga, za dobro Srbije

    Gosti: publicista Desimir Tošić, novinar III programa Ivan Milenković, novinar Ekonomista Miša Brkić, Zoran Ostojić iz GSS
    Domaćice: Svetlana Lukić, Svetlana Vuković

  • Knjige u tranziciji

    Pošto ga je konačno izdalo strpljenje, razjaren pravedničkim gnevom, jedan moj prijatelj, takođe izdavač, nazove telefonom računovođu jedne ovdašnje trgovačke firme koja drži lanac knjižara. Kako je došao do broja telefona tog računovođe – za drugu je priču. Tek, pošto se računovođa javio, prijatelj izdavač povišenim tonom upita ga kada će mu uplatiti novac po računu dospelom za naplatu pre više od pola godine.

  • Krv i knjige

    Pažljivo iščitavanje ove fakture (vredne oko 700 kuna) jeste u spektakularnom uvođenju nove parazitske kategorije – carinsko posredovanje u uvozu, dakle: špedicije! Pojam "špedicije", očigledno pogrešno, celi sam život vezivao za uvoz džinovskih objekata: bilo mi je lako da zamislim da mi špedicija treba ako uvozim prepariranog King Konga u prirodnoj veličini, električnu lokomotivu s vagonima, komplet tenkova ili čeličanu u delovima, ali koji će mi kurac špediter za knjigu od 300 grama?

 
< Prethodno   Sledeće >
VELIČINA SLOVA: A | A | A