Dan mrmota

Dan mrmota

Da imamo posla sa lažovima, znali smo od prvog dana kada su izašli na političku scenu. Da su beskrupulozni, i to smo znali. Zato je sve ovo što se sad događa u vezi sa (ne)priznavanjem rezultata izbora bilo očekivano. Kada je predsednik SNS-a, sa objašnjenjem da je njegova stranka efikasnija od državnih tela, izašao i obznanio kako on misli da su građani glasali, bilo je jasno – ili će biti po njegovom ili ničega neće biti. To „ničega“ odnosi se na – zakone, procedure i institucije uopšte, a posebno na sva ona tela i postupke koji se tiču izbora.

Pustimo sad karakter predsednika SNS-a. Pažnju treba usmeriti na drugu stranu. Na toj drugoj strani kako vidimo – nema države. Ono malo od nje što je za sobom ostavila Demokratska stranka, progutao je SNS. Nema ničeg spornog u želji da se osvoji što više poslaničkih mesta. Ali sada gledamo kako se to radi po svaku cenu. Bilo je jasno da će posle izjave predsednika SNS-a, RIK morati da poništi glasanje na onoliko izbornih mesta koliko je potrebno da se promeni slika parlamenta napravljena na osnovu objavljenih preliminarnih rezultata u ponedeljak ujutru.

U roku dozvoljenom za podnošenje prigovora, RIK je primio tek dve prijave, saopštio je predsednik tog tela, a za njim potvrdio i predsednik SNS-a. (Prigovori opozicionih stranaka koji su takođe predati, za šta postoje dokazi, samo komplikuju ovu sliku; recimo kratko – u tom trenutku predsedniku RIK-a i predsedniku SNS-a bilo je zgodno da lažu o dva prigovora.) Međutim, ispostavilo se da se dobijeni izborni rezultati ne podudaraju sa željama predsednika SNS-a, pa je glasanje trebalo vratiti na početak. Dva prigovora za to nisu bila dovoljna.

Pošto je predsednik RIK-a (koji se u međuvremenu izgubio, da bi njegovu ulogu na sebe preuzeo direktor Republičkog zavoda za statistiku Miladin Kovačević – vidi informaciju sa 120. sednice RIK-a) u svojstvu člana stranke prisustvovao sednici predsedništva SNS-a, dobili smo novih 60 prigovora. Uz to, sasvim zgodno po vladajući SNS, „opozicioni“ SRS je naknadno konstatovao da koalicije DSS-Dveri i SDS-LDP-LSV „sigurno nisu prešle cenzus“. Sasvim zgodno po vladajući SNS, „opozicioni“ SRS je dodatno zapretio da će na ulice izvesti „hiljade četnika“ ako DSS i Dveri uđu u parlament. Ako se pitamo o koalicijama (istina, neformalnim), možda je to trag koji treba pratiti.

Objašnjenje kako se od dva stiglo do šezdeset prigovora takođe je zanimljivo. Prigovori su stigli poštom, a pečat pokazuje da su poslati na vreme – 25.04.2016. Međutim, nije jasno zašto se o 60 prigovora poslatih poštom u ponedeljak, u RIK-u nije raspravljalo na dan kada su ti prigovori stigli, nego su oni na dnevni red stavljeni dan kasnije – u sredu. Na sednici RIK-a je rečeno da u utorak u RIK-u niko nije imao informaciju o pristiglim prigovorima. Isto tvrdi i sada već notorni predsednik RIK-a.

Ne treba sumnjati, ako date pečat ovim strankama, na pošti ili bilo kom drugom dokumentu, uvek može da se pojavi datum koji njima odgovara. Ako se brat predsednika SNS-a uhvati u sumnjivom poslu, sud će lako doneti odluku da tu u stvari nije reč o bratu predsednika SNS-a. Ako se ministar policije uhvati u akademskoj krađi, nadležna komisija lako će doneti odluku da to nije tačno i da je sa ministrovim naučnim radom sve u redu. Činjenice za te ljude nisu obavezujuće, kao ni propisi, kao, na kraju, ni vreme, to jest rokovi – samo ako je pečat sa datumima (svojevrsna vremenska mašina) – u njihovim rukama.

Tako je 60 novopristiglih prigovora postalo validno, a postupajući po njima RIK je stigao do odluke da se izbori ponove na 15 biračkih mesta, na kojima je upisano više od 18.000 birača. Sasvim zgodno za predsednika SNS-a – dovoljno glasova da se izmeni slika parlamenta koja mu se ne dopada.

Naravno, sve to tako izgleda iz ugla partijske države koja je svoja tela stavila na raspolaganje predsedniku SNS-a da realnost savija prema svojim prohtevima (i svom karakteru, naravno). Međutim, nešto se ipak pita i opozicija, pa na kraju i građani. Može se dogoditi da proradi navodno tradicionalni domaći prkos, i da stranke o čijoj se poslaničkoj glavi ovde radi postignu bolje rezultate nego 24. aprila. To, međutim, ne znači da bi se time sve završilo. Imamo posla sa osobom (mislim na predsednika SNS-a), koja će tvrdoglavo zlopuotrebiti svaku polugu vlasti da izmeni realnost koja mu ne odgovara.

Potencijalno, Srbija bi se tako mogla naći zarobljena (baš kao i glavni junak filma po kome je ovaj tekst naslovljen) u vremenskoj petlji i stalno se vraćati na 24. april, dok god rezultati ne postanu prihvaljivi za predsednika SNS-a. (Po analogiji sa pomenutim filmom, glavni junak, predsednik SNS-a, vreme dobijeno stalnim vraćanjem u isti dan iskoristiće da stvarnost konačno saobrazi vlastitim maštarijama; mi, pak, u tom njegovom filmu, treba da odigramo – mrmote.) Šta nam to, potencijalno, govori o danu kada će građani Srbije odbiti da u dovoljnom broju glasaju za SNS i njegovog predsednika – takođe je jasno.

Peščanik.net, 28.04.2016.

NEREGULARNI IZBORI 2016.

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)