Obama i Putin na G20 samitu u Turskoj 15. novembra 2015, foto: Cem Oksuz/EPA
Obama i Putin na G20 samitu u Turskoj 15. novembra 2015, foto: Cem Oksuz/EPA

Pre nego što izraelska desnica počne da likuje, treba joj reći: dete sa nožem u Hebronu nema nikakve veze sa bombašima samoubicama u Parizu. Pre nego što desnica u Francuskoj i Evropi počne da likuje, treba joj reći: nemojte se radovati nesreći. Nacionalizam, ksenofobija, rasizam, deportacija izbeglica, izolacionizam i rat protiv islama – vaša magična rešenja ne rešavaju ništa. Izraelska i evropska desnica nemaju razloga za likovanje, a Benjamin Netanjahu i Marina le Pen ne treba da opet profitiraju od terorizma. Ovoga puta ne smemo upasti u njihovu zamku.

Izraelska desnica će reći: lepo smo vam govorili, takvi su Palestinci, takvi su Arapi, takvi su muslimani – krvožedne životinje. Oni razumeju samo govor sile. U Evropi se konačno dešava ono u čemu mi živimo već decenijama. Sada će Evropa shvatiti da je naš način borbe protiv terorizma jedini moguć. Prestaće da nas optužuje, jer sada imamo zajedničkog neprijatelja. I konačno će svi prihvatiti širenje izraelskih naselja.

Naši smeli napadi na bolnicu al-Ahli u Hebronu i osnovnu školu u jerusalimskom kvartu Silvan, deo su sukoba civilizacija u kojem su Evropa i Izrael na istoj strani. Napad na bolnicu je borba protiv terorizma. Ko ne ubije devojku koja na kontrolnom punktu izvuče nož, dobiće Pariz. Za Ahmeda Manasru, palestinskog dečaka koji je nožem napao izraelskog dečaka, važi isti zakon kao za Džihadistu Džona. Hamas je organizacija Islamske države, a to su i Hezbolah, Mahmud Abas, lider Islamskog pokreta, šeik Ra’ad Salah, članovi Udružene liste u Knesetu Ajman Odeh i Ahmad Tibi – svi oni su Isis, jer su svi oni Arapi.

To je naravno čista propaganda bez ikakve veze sa realnošću. Cilj napadača nožem iz Hebrona nema veze sa ciljem džihadiste kod pariskog stadiona. Njihovi pogledi na svet su različiti: prvi se bori za svoju zemlju i slobodu, a drugi želi uništenje Evrope. Prvi ima nacionalne i političke motive, a drugoga pokreće verski fanatizam.

Izraelska desnica ima pravo samo u jednoj stvari: upornim ponavljanjem njeno proročanstvo će se ispuniti. Ako Izrael nastavi sa ovom politikom, dete napadač nožem iz Hebrona izrašće u samoubicu bombaša Islamske države. Njegova starija braća su jedini uzor koji mu je ponuđen. Njegov očaj mu ne nudi drugi izlaz.

Isis još nije stigao u Izrael, ali Netanjahu i njemu slični rade na tome. Okupacija je već izrodila Hamas i Islamski džihad. Očajna Zapadna obala i utamničeni Pojas Gaze su plodno tlo za takve stvari. Udarne trupe okupacije i bombardovanje bolnica prosto prizivaju džihadiste.

I evropska desnica je u zabludi. Desetine hiljada muslimanskih izbeglica beži u Evropu spasavajući goli život od istih džihadista koji su izveli napade u Parizu. Isti ljudi koji su razorili njihove zemlje izvršili su i pokolj u dvorani Bataklan. Deportacija izbeglica, porast islamofobije i uspon ekstremne desnice u Evropi rade za Isis.

Mnogi Izraelci u sebi (i na društvenim mrežama) likuju zbog događaja u Parizu. Radost zbog smrti drugih ljudskih bića je izopačena i svedoči o našem slepilu. Pravi nauk događaja u Parizu je da više nema lokalnih ratova. Svet mora da se suoči sa ratom u Siriji i izraelskom okupacijom. Kada se oporavimo od šoka, možda ćemo ovoga puta naći rešenje za sukobe u Siriji i okupirane palestinske teritorije. Pa da vidimo šta će onda da kaže izraelska desnica.

Haaretz, 15.11.2015.

Prevela Slavica Miletić

Peščanik.net, 16.11.2015.

IZRAEL
NAŠ TERORIZAM