Elena, foto: Angelos Tzortzinis za The New York Times
Elena, foto: Angelos Tzortzinis za The New York Times

Kao načelnik najvećeg onkološkog odeljenja u Grčkoj, dr Kostas Sirigos je mislio da je video sve. Ali ništa nije moglo da ga pripremi za Elenu, nezaposlenu ženu kojoj je rak dojke otkriven godinu dana pre nego što je stigla kod njega. Do tada je njen kancer narastao do veličine pomorandže i probio joj kožu, napravivši ranu koju je brisala papirnim ubrusima. „Kad smo je videli, ostali smo bez reči“, kaže dr Sirigos, šef onkologije u Opštoj bolnici Sotiria u Atini. „Svi su plakali. O takvim stvarima čitate u udžbenicima, ali nikad ih ne viđate, jer je do sada svako bolestan u ovoj zemlji mogao da se leči.“

Život u Grčkoj okrenuo se naglavce otkad je nastupila dužnička kriza. Najočiglednija promena vidi se u zdravstvu. Donedavno, Grčka je imala tipičan evropski zdravstveni sistem, gde su poslodavci i pojedinci uplaćivali doprinose u fond iz kojeg je uz državnu pomoć finansirana univerzalna zdravstvena zaštita. Ljudi koji su ostajali bez posla dobijali su zdravstveno osiguranje i naknadu za nezaposlene godinu dana, ali bolnice su ih primale i po isteku osiguranja, ako nisu mogli da plate troškove lečenja.

Sve se promenilo u julu 2011, kada je Grčka potpisala kreditni ugovor sa međunarodnim poveriocima da bi izbegla finansijski kolaps. Sada, kako je propisano ovim ugovorom, Grci moraju da plate sve troškove iz svog džepa, od časa kada im istekne osiguranje. Oko polovina od milion i dvesta hiljada dugoročno nezaposlenih ljudi u Grčkoj nema zdravstveno osiguranje, a očekuje se da će se taj broj drastično povećati u zemlji u kojoj je stopa nezaposlenosti 25% i čija je privreda na samrti, kaže Savas Robolis, direktor Radničkog instituta Saveza grčkih radnika. Novih 17,5 milijardi dolara rezova i povećanja poreza, dogovorenih ovog meseca sa međunarodnim poveriocima, samo će pogoršati situaciju, tvrdi većina ekonomista.

Promene primoravaju sve više ljudi da zatraže pomoć izvan redovnog zdravstvenog sistema. Elenu su kod dr Sirigosa uputili lekari iz tajnog pokreta koji se pojavio da bi lečio neosigurane. „U Grčkoj danas nezaposlenost znači smrt“, kaže dr Sirigos, markatan čovek vojničkog držanja, koji postaje blag kad govori o mukama obolelih od raka. Ovakav preokret je novina za Grke – pa i za celu Evropu. „Ulazimo u istu situaciju u kojoj su bile SAD, gde uz otkaz gubite i zdravstveno osiguranje“, kaže dr Sirigos. Promena je posebno vidljiva u onkologiji, gde je lečenje dugotrajno i skupo. Kada se rak otkrije kod neosiguranih, „sistem ih jednostavno ignoriše“, kaže dr Sirigos. „Nije im dostupna hemoterapija, hirurgija, pa čak ni jednostavni lekovi.“

Zdravstvo u celini postaje sve nefunkcionalnije, a možda će se stvari još pogoršati ukoliko vlada smanji ulaganja u zdravstvo za još dve milijarde dolara, što je predložila kao deo novog plana štednje. Državni trezor je prazan, a materijala poput stentova i špriceva ima toliko malo da su neki pacijenti prinuđeni da ih sami nabavljaju. Bolnice i apoteke sada traže gotovinu za lekove, što obolele od raka može da košta više desetina hiljada dolara koje većina njih nema. Zdravstveni sistem propada, pa su dr Sirigos i nekoliko njegovih kolega rešili da uzmu stvari u svoje ruke.

Početkom godine osnovali su tajnu mrežu za pomoć neosiguranim ljudima obolelim od raka i drugim bolesnicima, a ona funkcioniše izvan zvaničnog sistema koristeći samo lekove koje doniraju apoteke, neke farmaceutske kompanije i porodice preminulih od raka. U Grčkoj, lekari za koje se otkrije da su pomagali neosiguranom pacijentu koristeći bolničke lekove moraju da nadoknade trošak iz svog džepa.

U improvizovanom medicinskom centru blizu napuštene američke vojne baze van Atine, dr Jorgos Vičas rukom pokazuje kese pune doniranih lekova koje leže po podu ispred njegove kancelarije. „Mi smo robinhudovska mreža“, kaže dr Vičas, kardiolog koji je osnovao ovaj tajni pokret u januaru, „Ali ovaj poduhvat ima rok trajanja. U nekom trenutku ljudi više neće moći da doniraju lekove zbog krize. Zato vršimo pritisak na državu da ponovo preuzme odgovornost.“

U magacinu, plava komoda je bila puna lekova za rak. Ali nije ih bilo dovoljno za sve pacijente koji su mu u sve većem broju kucali na vrata. Mnogi lekovi se prosleđuju dr Sirigosu, koji je pre tri meseca napravio ambulantu u bolnici, van radnog vremena, za lečenje obolelih od raka bez osiguranja, koje mu šalju dr Vičas i drugi lekari iz mreže. Osoblje dr Sirigosa volontira posle redovne smene, a broj pacijenata je od nekadašnjih 5 porastao na 35. „Ponekad se vratim kući umorna, iscrpljena, muti mi se pred očima“, kaže Korina Liberopulu, patolog na dežurstvu sa još petoro lekara i sestara. „Ali dokle god ima materijala, ova praksa će se nastaviti.“

U medicinskom centru, dr Vičas kaže da nikad nije pomišljao da će biti preplavljen ljudima kojima je potrebna pomoć. Dok je govorio, pojavila se Elena, sa maramom na glavi i u širokoj ljubičastoj bluzi. Došla je po lekove za ublažavanje posledica hemoterapije koju je nedavno primila od doktora Sirigosa. Elena priča kako je ostala bez osiguranja. Radila je kao učiteljica, ali je morala da napusti posao da bi mogla da se brine o roditeljima obolelima od raka, i o bolesnom ujaku. Dok su oni umrli, u Grčkoj je nastupila finansijska kriza, i sa 58 godina ona nikako nije mogla da nađe posao. Kaže da se uspaničila kad je otkrila da ima isti tip raka dojke koji je ubio njenu majku: lečenje bi koštalo bar 40.000 dolara, kako su joj rekli, a porodična ušteđevina je bila potrošena. Pokušala je da proda mali plac, ali niko nije hteo da ga kupi.

Rak se proširio, i nije mogla nigde da se leči do pre nekoliko meseci, kada je potražila kliniku doktora Vičasa. „Da nisam došla ovde, ne bih se lečila. Danas u Grčkoj čovek mora da potpiše ugovor sa samim sobom da se neće teško razboleti“. Kaže da je bila užasnuta što je grčka država, kao deo paketa pomoći, odustala od tog ključnog vida društvene zaštite. Ali činjenica da su se lekari i obični Grci organizovali da pomognu tamo gde je država podbacila dala joj je nadu u najmračnijem času. „Eto, postoji neko koga je briga“, kaže Elena.

Za dr Vičasa, najvažnija terapija nisu lekovi, već optimizam koji njegova robinhudovska grupa daje onima koji su već bili odustali. „Kriza nas je zbližila. Ovo je pokret otpora“, kaže on prelazeći pogledom preko volontera i pacijenata, „ovi ljudi koji pomažu jedni drugima.“

Liz Alderman, The New York Times, 24.10.2012.

Preveo Ivica Pavlović

Peščanik.net, 06.11.2012.

GRČKA KRIZA