Dan genocida nad Jermenima
Dan genocida nad Jermenima

Krajem prošle godine profesor Univerziteta u Ankari Ahmet Insel – koji predaje i na mnogim evropskim univerzitetima – objavio je apel na internetu u kojem traži oproštaj od Jermena koji su 1915. godine bili izloženi genocidu od strane Otomanske imperije, u kojem je ubijeno milion i po Jermena hrišćana. To je jedan od najstrašnijih genocida u 20. veku. „Ja ne mogu da budem ravnodušan prema velikoj katastrofi koju je počinio moj narod i koja je odnela milion i po jermenskih žrtava“ – napisao je Ahmet Insel. Za nekoliko dana, 30.000 Turkinja i Turaka potpisalo je ovaj apel i podržalo nastojanje da se kaže istina o jednom velikom državnom zločinu.

U početku je išlo nešto lakše. Još 1918. godine, maršal turske vojske Izet Fuat je rekao da „mi Turci moramo priznati ovaj zločin, jer ako to ne učinimo, nema nam budućnosti, a priznanje zločina koje smo mi počinili priliči se ugledu velikog naroda kakav smo mi Turci.“ Zločin je počinjen u ime državnog razloga i stoji na savesti svih građana Turske, ali je scenario priznavanja već više od 50 godina isti – hrabri ljudi su priznavali da je to veliki zločin, a drugi su govorili za njih da su to izdajnici koji ne vode računa o interesima turske države.

Mučki su ubijani novinari koji su imali hrabrosti da kažu da je to bio veliki zločin, ali je na ulice izlazilo s vremena na vreme na desetine hiljada ljudi, Turkinja i Turaka, koji su nosili jermenske kape i vikali „Svi smo mi Jermeni!“. Nedavno su Ujedinjene nacije preporučile rezoluciju kojom se, nakon mnogo decenija, ovaj zločin osuđuje, ali su u Turskoj islamistički krugovi pružali otpor. Dovoljno je poznato sve o ovom zločinu u kome je uništena polovina jednog naroda, najstarijeg hrišćanskog naroda – Jermena.

Ali, nedavno je vlada Srbije odbila da Narodna Skupština republike Srbije donese rezoluciju kojom se osuđuje taj zločin. Razlozi su bili sledeći – opet državni razlozi – „Mi smo sada u dobrim odnosima sa Turskom, i ta rezolucija ne bi bila u interesu srpske države“. Tako se državni razlog pomera i u Turskoj i u Srbiji prema partijskoj konjunkturi, pa se događa da je genocida nad Jermenima bilo, ili da ga, ako to opet trenutni državni razlozi zahtevaju, uopšte nije bilo. U zemlji Srbiji, u kojoj mirno žive „autori Srebrenice“, ovo je na svoj način razumljivo, iako bi, po logici stvari, trebalo da se donese rezolucija kojom se osuđuje genocid nad Jermenima, jer su to hrišćani – sve je zapelo zbog tog državnog razloga na rasklapanje, koji se može pomerati kako kojoj partijskoj koaliciji odgovara. Znamo šta je bilo u Srebrenici, pa je čak Narodna skupština RS donela jednu rezoluciju, ali i dalje imate znatne snage koje usred Beograda – kao ovih dana – slave „oslobođenje Srebrenice“. Ovo licemerje pod plaštom državnog razloga postoji naravno i u Turskoj, ali kao što smo videli, tamo dosta široki slojevi intelektualne elite otvoreno govore o zločinu koji je počinila turska država nad Jermenima hrišćanima. Ovi ljudi brane Jermene hrišćane, a mi u Beogradu za njih mnogo ne hajemo.

I tako, i Turci i Srbi imaju svoju Srebrenicu.

Državni razlog tako gubi smisao i postaje moneta za dokusurivanje od prilike do prilike, kada nekoj partijskoj nomenklaturi to odgovara. Tako su i genocidi uklopljeni u veliku mašinu na rasklapanje, i više nije važan ni broj, i dobijamo nešto što je samo prividno paradoks: napredni krugovi u Turskoj osuđuju zločin svoje države i brane Jermene hrišćane, a nama se to mnogo ne sviđa, jer imamo neki fiktivni državni razlog da smo sada u dobrim odnosima sa Turskom. Dobro je što smo u dobrim odnosima, ali bi još bolje bilo da više ličimo na one Turke koji priznaju zločin svoje države. To je jedini smisao, a državni razlog je ovde smo pločica u mozaiku balkanskog besmisla u kojem su genocidi junačka dela, a ratovođe naše vere i nacije – junaci bez mane i straha.

Liči Srbija na neku Tursku, ali onu islamističku, desničarsku, ali bi bolje bilo da liči na onaj drugi deo turske javnosti.

Zapisi iz palanke

Peščanik.net, 19.07.2010.

GENOCID NAD JERMENIMA
SREBRENICA

The following two tabs change content below.
Mirko Đorđević (1938-2014), objavio veliki broj knjiga: Osmeh boginje Klio 1986, Znaci vremena 1998, Sloboda i spas – hrišćanski personalizam 1999, La voix d`une autre Serbia, Pariz 1999, Legenda o trulom Zapadu 2001, Sjaj i beda utopije 2006, Kišobran patrijarha Pavla 2010, Balkanska lađa u oluji 2010, Oslobođenje i spasenje 2012, Pendrek i prašina 2013, Negativna svetosavska paralipomena 2015. Sarađivao sa međunarodnim stručnim časopisima, priredio mnoge knjige, prevodio sa ruskog i francuskog. Redovni saradnik časopisa Republika i portala Autonomija i Peščanik. Bio je član Foruma pisaca, PEN kluba, član Saveta Nezavisnog društva novinara Vojvodine i dobitnik nagrada: Konstantin Obradović 2007, Dušan Bogavac 2008, Vukove povelje 2008. i Nagrade za toleranciju među narodima Vojvodine 2009.

Latest posts by Mirko Đorđević (see all)