Krasan je osjećaj imati ljude poput vas, postrojbe i zapovjednike. Na svakoj obljetnici, pa tako i ovoj, ne mogu da ne kažem da je iza stručnog, organizacijskog rada, uvijek stajao general Markač. I zato pozdravljam njega i Gotovinu s ovog mjesta i činit ću to dok god budem dolazio na proslave, ne zato što nekom prkosim nego zato što tako osjećam – rekao je prošlog tjedna, na svečanosti povodom 20. obljetnice osnivanja Specijalne jedinice MUP-a Alfa, potpredsjednik Sabora i ratni ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak, “stručno i organizacijski” nadređen Mladenu Markaču dok je ovaj, prema haškoj presudi, činio zločine u “Oluji”.
Jarnjak je specifični junak političke tragedije posljednjih dvadeset godina: nikad na Olimpu političke moći, ali uvijek pri vrhu, moćnicima dovoljno blizu. Iako se katkad činilo da mu nema spasa, odolio je mnogim neverama, što je najvjerojatnije odraz nemoći političkog i pravosudnog aparata da se obračuna s takvima ako to netko iz Bruxellesa ili Haaga baš izričito ne zatraži. Bio je ministar unutarnjih poslova u vrijeme “Bljeska” i “Oluje”, pa ga se spominjalo kao izvjesnog haškog optuženika. “Svim ljudima, koji su ostali na oslobođenom prostoru ili će se tamo vratiti, MUP jamči osobnu sigurnost i sigurnost njihove imovine te pravni i javni red i mir. Svi državljani RH, koji su napustili te prostore, mogu se na njih vratiti kada žele…”, poručivao je usred “Oluje”.
Zločini u Donjem Lapcu
Te, pokazalo se kasnije, notorne laži najviših predstavnika vlasti, poslušalo je oko 4.000 građana uglavnom starije životne dobi, od kojih je, prema podacima nevladinih organizacija, najmanje 600 ubijeno. U Donji su Lapac 7. kolovoza 1995. oko 15 sati upali upravo Jarnjakovi i Markačevi specijalci.
“… Znam da su Srbi zapalili novi hotel, policijsku postaju… tri ili četiri objekta su gorjela prije nego je HV stigla u Lapac. Tukli su granatama do četiri popodne… Komandant Markač je prvi došao u Lapac… Sa srpske strane nije opaljen nijedan metak, tada nije bilo nikog…”, opisao je Z. L. aktivistima HHO-a oslobađanje Donjeg Lapca, pri čemu je, tvrdi se u izvještaju, ubijeno oko 40 ljudi i još toliko je nestalo.
I 79-godišnji Milutin Medić iz Brezovca Dobroselskog poslušao je Jarnjaka, pa je potkraj kolovoza viđen u emisiji HRT-a kojom je trebalo dokazati kako lijepo žive Srbi koji su ostali. No, nedugo nakon snimanja, Medić je ubijen i pokopan nedaleko sela. “U Donjem Lapcu ubijeno je i više neidentificiranih osoba uhvaćenih na drugim mjestima. Nekolicina je ubijena, pa zapaljena u privatnoj radnji u središtu mjesta. Među njima je i donjolapački liječnik Dražen Koritnik, Hrvat, (1940.) Vlasti o njemu ne daju podatke, no svjedoci koji su vidjeli mrtve, iako prilično nagorjele, tvrde da su ga prepoznali po odjevnim predmetima”, stoji u izvještaju HHO-a. Kada su aktivisti pokušali rasvijetliti Koritnikovu sudbinu, Vladin povjerenik Željko Piplica odgovorio im je da su ga sigurno “ubili četnici koje je liječio”.
Po HHO-u, pripadnici specijalne policije upali su 7. kolovoza i u Oravac pored Donjeg Lapca te odveli na strijeljanje 55-godišnjeg Marka, T. D. (1947.), Stevu Ajdukovića (1937.) i bračni par Ružu (1920.) i Radu Bibića (1919.): “Kada su ih poveli prema livadici, T. je shvatio da ih kane strijeljati, iskočio je iz kolone, potrčao i pobjegao. Nešto kasnije čuo je rafalnu paljbu. Do danas se ne zna gdje su streljani pokopani.”
Bez kazne za Grubore
Jarnjakovi i Markačevi specijalci žestoko su se borili i oko Ljubova, a aktivisti HHO-a tvrde da im je dano do znanja da “zarobljenika ne može biti”. Poseban slučaj su Grubori, u kojem su policijski specijalci na čelu s Franom Drljom pobili nekoliko mještana starije životne dobi i to malo prije nego što će u blizini proći Vlak slobode s Franjom Tuđmanom i svitom. Iako su Markač i Jarnjak odmah znali što se dogodilo, kao i imena počinitelja, godinama su prikrivali zločin i za Grubore još nitko nije osuđen.
Haški su tužitelji s Jarnjakom razgovarali prije nekoliko godina, ali nikada nije optužen ni u Haagu ni u Hrvatskoj, bez obzira na visoku poziciju u tadašnjoj hijerarhiji. Jarnjak tvrdi kako se ponosi svime što je policija napravila u “Bljesku” i “Oluji”. “Hrvatska država i vlast nisu sakrile ni jedan leš, ni jedan jedini grob… nema nikakvih grobnica o kojima se govori”, izjavio je 10. srpnja 1996. za “Slobodnu Dalmaciju”. Govoreći o “Bljesku”, stalno ponavlja kako su specijalna policija i vojska mjesecima uvježbavali oslobodilačku akciju: “Točno se znalo što će odraditi vojska, što policija, što svaki zapovjednik i sudionik … Iza njih je došla temeljna policija osiguravajući javni red i mir” (“Vjesnik”, 30. svibnja 1995.).
Slično je o ulozi vojne policije u “Oluji” govorio i 8. rujna 1995. za “Nedjeljnu Dalmaciju”: “Iza vojske i specijalaca išla je temeljna policija i kako se bojišnica pomicala, nastupali su oni, obavljajući svoje zadaće, a to je u prvom redu zaštita imovine i ljudi…” Kako su to napravili, danas svjedoče grobovi mrtvih, mnogi još nepoznati, i tisuće spaljenih kuća.
Kutlin zaštitnik
Jarnjak je kao ministar, kako svjedoče transkripti iz Ureda predsjednika Tuđmana, svojevremeno izjavio kako je istragu privatizacije “Slobodne Dalmacije” osobno zaustavio. “Procesuiranje slučaja ‘Slobodne’ ja sam zaustavio, pa Kutle ne može reći da ga ne štitimo”, izjavio je za “Nacional” od 20. rujna 2000.
Pod njegovom se ministarskom palicom MUP iživljavao nad Srbima koji su tražili domovnice, policija je zataškavala istrage o teroristima izvan zona ratnih djelovanja, onih koji su minirali obiteljske kuće u vlasništvu Srba po Bjelovaru, Karlovcu, Zadru… te godinama opstruirala istrage brojnih ubojstava u Sisku, Osijeku i ostalim gradovima.
Jarnjak je smijenjen nakon što je odbio poslati policiju na prosvjednike koji nisu htjeli dopustiti gašenje Radija 101: iako se tada govorilo o velikoj političkoj smjeni i proglašavalo ga se žrtvom Franje Tuđmana, zapravo je samo premješten na funkciju šefa UNS-a, gdje se mirno mogao posvetiti prisluškivanju onih koji “prijete ustavnom poretku RH”, dakle uglavnom novinara, oporbenjaka itd.
Ivan Jarnjak uskoro će otići u političku mirovinu. Tako će se pridružiti brojnim mrtvim i živim prvacima HDZ-ove vlasti koji su, umjesto na optuženičkoj klupi, na kraju završili u školskim čitankama.
Novosti, 10.09.2011.
Peščanik.net, 17.09.2011.
